ČOVJEK koristi razne stvari često i ne razmišljajući. Neke stvari mogu biti i dobre po čovjeka, ali više ima onih koje su štetne ne samo po njega već posljedice trpe i oni oko njega. Ali takav je čovjek.

Alkohol je poznat skoro od postanka svijeta. Gotovo nije bilo naroda koji nije poznavao ili konzumirao alkohol, pa čak i oni u prapovijesti. Ozbiljno je pitanje – što je prije napravljeno: pivo ili kruh?

Oni koji zagovaraju konzumaciju alkohola kazat će kako alkohol potiče spontanost i komunikativnost, donosi opuštenost i kao takav za stvara određenu ugodu u njima. Ali zaboravljaju da jedna doza koja opušta ne bude samo jedna. Doza postaje sve veća i sve učestalija. Sa svim svojim štetnostima, alkohol je najpopularnija i najrasprostranjenija psihoaktivna supstanca u svijetu. Jednostavno, ljudi vole piti. Zašto? Teško možemo naći odgovor.

Procjena je da trećina svjetske populacije aktivno konzumira ovu psihoaktivnu supstancu. Vidjet ćemo razne slike, starije ili novije, a na njima ljudi nešto cugaju. Sigurno ne piju vodu.

Pretpostavka je da je u Lijepoj Našoj oko četvrt milijuna ljudi ljudi ovisno o alkoholu, a jednako ih toliko redovno pije. Najviše je, dakle, onih koji trpe posljedice tog „udara u glavu“. Svake godine stotine se Hrvata jave na liječenje od alkoholizma. Veliki broj njih se i nakon liječničkog tretmana vrati starim navikama i druženju s bocom.

Po mnogo čemu smo mi rekorderi. Obično u onome najgorem. 

Posebno nas treba brinuti da su i trinaestogodišnjaci već probali alkohol. Službeno, godišnja je potrošnja čistog alkohola 8,7 litara po stanovniku, ali eksperti tvrde da se u Hrvatskoj popije i 25 posto više jer je, primjerice, domaću proizvodnju rakije i vina nemoguće popratiti. Ne znamo samo pijemo li toliko zbog sreće ili je razlog nešto drugo.

Očito je suština alkoholizma u tomu da je opijanje društveno prihvatljivo ponašanje. Obrazac ispijanja ovog tako omiljenog pića usvaja se najčešće u obitelji, koji onda prelazi na krug prijatelja. Tako ispijanje čašica, čaša i flaša postaje sasvim normalno. Društvo je, najblaže rečeno, blagonaklono prema ispijanju alkohola. Ali alkohol je danas prisutan gotovo posvuda. Nije zaobišao ni najzdraviji način života – sport. Vidjet ćemo često kako se uzoriti sportaši opijaju i derneče, kako su reklame na najvećim svjetskim sportskim natjecanjima zastupljene pa čak i momčadi nose ime nekog proizvođača alkohola ili su oni glavni sponzori nekog natjecanja. Jer čime bi se ubila tuga ako nema alkohola? Kako bi se nešto proslavilo ako nema alkohola? Što bi se u čaši dignulo u zrak pri svakoj prigodi? Voda?

Ali što to vrijedi kada alkohol stimulira nasilje, ružne riječi, psovke, agresivnost. Netko će u tom stanju pisati poruke svojoj bivšoj djevojci ili ženi, netko će pjevati i što nikad nije znao. Netko će pričati o onome što drugima nikad nije pričao. Kazat će oni koji piju kako nema boljeg osjećaja od onoga kada etanol doslovno udari u glavu, odnosno u centar za kontrolu našeg ponašanja. 

Nije alkohol samo otrov koji rastura obitelji ili lomi vratove za volanom. Alkohol je nešto više od toga. Nažalost, život bez alkohola za mnoge ne bi imao smisla. Kako bi onda mogli lomiti čaše u kafani uz krvave ruke.