RODNO mjesto, mjesto življenja, zavičaj – to je nešto što se ne može definirati. Nešto što cijeli

život živi u nama, podsjeća nas na vremena djetinjstva i mladost. Također, podsjeća nas na

prošlost naših obitelji, prijatelja… Sjećamo se svih mjesta naše igre i naših prvih ljubavi. Sjećamo

se svih onih ljudi s kojima smo razgovarali, koji su nam poklonili čokoladu. Sjećamo se izlazaka

Sunca i zalaska, kada smo imali osjećaj kako Sunce ljubi Savu. Još se sjećamo

svakog osmijeha, ali i suza. Dosta toga je utjecalo na nas i oblikovalo nas i danas kada prođemo

tim mjestima vidimo sve isto i sjetimo se naše mladosti. Rodno mjesto ili mjesto življenja nisu

zeleni parkovi, zgrade, kuće, korzo i rijeka, nego osjećaji koje

imamo u sebi i koje ćemo uvijek čuvati.

Tvoje ime prvi put se spominje 1244. godine. Od tada pa do danas prošao si dosta toga dobrog, ali i lošeg.

Pokušavali su te prisvojiti, oteti, ali ti si ostao uvijek svoj i danas prkosno i gordo stojiš

na lijevoj obali rijeke Save ljubeći je isto kako si činio i prije nekoliko stoljeća.

Poznato je da okruženje, a posebno rodno mjesto djeluju na ljude, često oblikujući njihov

karakter i mentalitet. Okruženje i rodno mjesto često vežu ljude za sebe. Slavonski Brod je

možda od svih drugih mjesta vezao ljude za sebe pa čak i oni koji su otišli s nostalgijom tuguju

za svojim zavičajem zato što svaki čovjek svoj grad idealizira i uljepšava u svojoj glavi. Daleko je lakše

voljeti svoj grad i osjećati ga, nego o njemu pisati. Ne mogu se sva osjećanja i sva ljubav prenijeti

na papir. Svaki stanovnik ovoga grada, onaj koji je rođen ili koji je u njega došao, neraskidivo se

vezao za grad, a grad ga je svojim rukama punim ljubavi toplo i nježno primio u svoje naručje,

kao što majka prigrli svoje dijete. Za ovaj grad dišemo, živimo i umiremo. Svijet je jedan i život

na ovome svijetu je jedan. Jedan je i Slavonski Brod.

Od postanka svijeta ljudi su se selili, a možda ponajviše s ovih prostora. Ponekad se sele bez

jasnog cilja, ponekad u potrazi za boljim životom, a ponekad zato što moraju. Svi oni koji su

otišli iz Slavonskog Broda sigurno su sa sobom ponijeli bol, prazninu i tišinu. Rodno mjesto ne

može se nikada zamijeniti novim jer naši zapamćeni doživljaji iz djetinjstva i mladosti postaju

naša svetinja. Grade, u svojoj povijesti izrodio si hrabre kćeri i sinove koji su pronosili tvoje ima u svijetu.

Ponosan si na njih kao što smo i mi ponosni na tebe što te imamo.

Grade, u najteža vremena rodio si najveće heroje. To su ljudi koji su vodili narod prema

budućnosti, prema sreći i slobodi. Nikada ne smijemo zaboraviti njih 399 koji su dali svoje

živote devedesetih godina prošlog stoljeća. Kada te danas ili sutra pitaju – tko su ti ljudi, kaži im

– to su ljudi od Boga poslani, a u ovom gradu rođeni, koji su nas vodili prema budućnosti i sreći.

Reci im – za našu budućnost, za našu sreću, dali su ono najvrjednije - svoje živote.

Grade, znam da svaki dan plačeš, a posebno na svoj rođendan zbog gubitka 29-ero djece koje je

ubila četnička ruka. Tvoji jecaji ne prestaju ni za 182 ubijena civila.

Grade, iako je tvoje srce ranjeno, svakim danom suznih očiju se budiš prisjećajući se svih

nedužno ubijenih, tvoja ljubav je pobijedila mržnju i osvetu. Grade, ti si pokazao veličinu svog

srca i prihvatio se sve u svoje naručje.

Tvoja otvorena ljubav i um prihvatili su sve naše ljudske različitosti po kojima se često dijelimo.

Ostani tako hrabar, ponosan, gord i otvoren kao što su i tvoje ulice otvorene i ravne za sve.

Grade, sretan ti rođendan!