ČOVJEK kao društveno biće ima potrebu za odnosima s drugim ljudima. Takvi odnosi u načelu čovjeku trebaju pružati radost i ispunjenost. 

Poremećenost međuljudskih odnosa danas dovodi do sve većeg broja stresova, a razne psihoterapije postaju sve popularnije. 
Međuljudski odnosi su možda i najvažniji segment jednog društva. Međuljudski odnosi puno toga govore o pojedincu, ali i o ljudskoj zajednici. Svaki čovjek danas je okružen velikim brojem ljudi, ali to mu ništa ne znači ako se ne snalazi dobro u tom okruženju.

Ono što je ključ za međusobne odnose i što se nameće kao nužno jest uspostavljanje kvalitetne komunikacije. Potrebno je posjedovanje izvrsnosti u odnosu s drugim ljudima.

Govor je jedna od najvećih blagodati koju posjeduje. Ovom najvećom blagodati čovjek se svakako može i okoristiti, ali od njega mogu imati koristi i drugi. Ali to ne znači da čovjek ne treba zatvarati svoja usta. Treba znati kada smiriti i jezik. Možda je i najteže znati kada smiriti taj sićušni organ. 

Svjedoci smo da se svakodnevno pri susretu s drugim ljudima susrećemo i s beskorisnim govorima. Takvi govori, ali i takvi ljudi danas su vrlo slušani i poštovani, ali samo od onih koji su kao i oni sami. Čovjek koji je razumio smisao svog jezika govorit će samo dobro, navikavat će svoj jezik na lijepe riječi. Drevna mudrost nas uči da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.

Složit ćemo se da postoji velika razlika između loših i dobrih odnosa koji vladaju među ljudima. Sami biramo hoćemo li se zadovoljiti onim osobama koje ne zaustavljaju jezike, ili ćemo izabrati živjeti u okruženju u kojem imamo osobe do kojih nam je stalo i kojima je stalo do nas.
Sve u životu se postiže radom, pa tako i dobri međuljudski odnosi. Da bismo dobili ono najbolje moramo uložiti trud i drugome ponuditi najbolje.

Najčešći uzroci koji dovode do poremećaja međuljudskih odnosa mogu biti egocentričnost, bahatost, nepoštivanje i ponižavanje druge osobe, kao i loša razina ophođenja s drugim ljudima.

Čovjek je došao ovdje sa svrhom, ali i ciljem. Kakav je čovjek ako nema međusobnog poštovanja, pomaganja, uvažavanja, davanja svakome prava koje mu pripada? Čovjekova je misija pokazati plemenitost duše i pružiti ruku, a suzbijati egocentričnost, bahatost i nepoštivanje drugog.

Danas je sve prisutnija i sve više dolazi do izražaja sebičnost čovjeka. To je teška bolest koja ubija kod čovjeka njegove plemenite osobine. Kada sebičnost ovlada čovjekom, on postaje opasan i od njega se teško može očekivati išta drugo osim zlo. Koliko smo puta tome bili svjedoci? Ali nisu svi ljudi isti. Ima i onih koji se odupiru i koji su otporni izazovima. Neki ljudi lako podliježu i najmanjim izazovima, a neki ostaju imuni i na najveća i najteža iskušenja. Takvi i u najtežim situacijama ne gube svoj ispravni sud i svoje uljudno ponašanje. 

Danas smo svjedoci devalvacije plemenitih vrijednosti na kojima bi trebala počivati ljudska zajednica. Sve manje je prisutno morala, čednosti, čestitosti, pravičnosti, istine. Ponajviše nam nestaje tradicija, a nameću nam se neke nove vrijednosti koje su često i hibridne.

Zar nije naša misija da ostavimo iza sebe ovdje lijepe tragove, lijepa sjećanja generacijama koje dolaze poslije nas?

Onaj čovjek koji zna zaustaviti svoj jezik onda kada treba, on će i svoje siromaštvo prikriti i neće dozvoliti da ga se ponizi. A kada postane bogat, isti taj čovjek, svojim bogatstvom neće se oholiti i na taj način druge ponižavati. 

Nekada je i tradicionalni odgoj bio jedini ispravni odgoj i u Slavonskom Brodu. Nije to bilo tako davno. Gdje je danas nestala tradicija u Slavonskom Brodu? Tko nam i zašto nameće druge vrijednosti, ako se to uopće vrijednostima može nazvati? Gdje su nestali moral, čednost, čestitost, iskrenost, poštenje?