KOLIKO ljudi danas odlazi na liječničke pretrage ne bi li ustanovili dijagnozu određene bolesti. Tomu medicina i služi. I tako treba postupati svaki discipliniran čovjek. Ali ponekad današnji čovjek obiđe i po nekoliko liječnika ili medicinskih ustanova, a da na kraju ne dobije nikakvu dijagnozu. A prošao je toliku agoniju i strah, s nestrpljenjem iščekujući rezultate pregleda. Bio je spreman dati sve svoje bogatstvo kako bi ozdravio. Uz sve preporuke za najboljeg liječnika, uz sve članke o bolesti na internetu – ništa nije pomoglo.

Obično tako bude kada smo sigurni da nas nikada ne može zaboljeti - duša.

Razmišljanje o duši i tijelu seže daleko u prošlost, još od nastanka prvog čovjeka pa preko antičkog doba i grčkih filozofa do danas. Jedan od najvećih mislilaca tog vremena, ako ne i svih vremena, dosta se posvetio izučavanju povezanosti ljudskog tijela i duše. Koliko su te dvije čovjekove dimenzije povezane, najbolje ćemo razumjeti na najjednostavnijem primjeru - ako nas boli neki dio tijela, osim boli, mi osjećamo uznemirenost i strah, a ako smo pod stresom ili strahom, osjetit ćemo i bol u tijelu. Nikada nećemo moći odvojiti ili izolirati svoje tijelo od svojih psihičkih stanja i previranja. Čovjek je samo cjelina duše i tijela.

Isto tako, odgoj tijela ne može se odvojiti od odgoja duše, ćudi ili razuma. Savršeni čovjek teži ravnoteži u potrebama - da duša ne zanemari tijelo, niti tijelo dušu. Zato čovjek koji teži savršenstvu duše i tijela neće prihvatiti dobro poznatu krilaticu, koju koriste sve ekstremno materijalističke kulture i civilizacije - u zdravom tijelu, zdrav duh. Po ovom postulatu, zdravo tijelo prethodi, ili je uvjet, zdravoj, čistoj i odgojenoj duši. S druge strane, odgojena i čista duša ne dozvoljava nečisto, bolesno i zakržljalo tijelo. Osoba s moralno odgojenom dušom odgaja i svoje tijelo, posvećujući mu i higijenu, i zdravlje, i estetiku.

U uspostavljanju odgoja duše i tijela ogledale su se brojne filozofije i pedagoške škole. Počevši od postanka čovjeka, na zemlji je bilo različitih kultura i civilizacija, ali sve one zajedno, usprkos nebrojenim minulim stoljećima, nisu uspjele ostvariti ravnotežu između tri ljudska potencijala - duše, razuma i tijela.

Obično bi pažnju davali jednom od potencijala, a druge bi zanemarivali i samim time činili im štetu. Čak ni najslavnije civilizacije, kakve su bile faraonska, egipatska, grčka ili rimska, nisu uspjele više nego da brigu o jednom potencijalu povedu na štetu drugih. Povijest je puna različitih primjera onih koji su brigu o jednom aspektu vodili zapostavljajući druge.

Neki su se toliko posvetili razumu da su postali opčinjeni njime, dok su zapostavili ostalo. Takav je primjer grčke civilizacije. Neki su bili opčinjeni tijelom, a zanemarivali su druge, kao što je primjer rimske civilizacije. Neki su bili opčinjeni dušom, zanemarivši ostala dva ljudska potencijala. Takav je primjer indijske civilizacije.

Ljudska je zajednica lutala tražeći konačan odgovor. Čovjek se u okrilju takvih sustava, škola i civilizacija lomio između tih pravaca, tako da je povremeno gubio interes za dušu i postajao okrutni materijalist ili je, izgubivši zanimanje za razum, prihvaćao praznovjerje, fantaziranje i drugo što je u suprotnosti s razumom. Ili je, konačno, izgubivši zanimanje za tijelo, fizički slabio i dopustio da trpi jače od sebe.

Ključne odgovore na pitanje ravnoteže duše, uma i tijela u potpunosti je dala religija, ako je ispravno razumijemo i živimo. Osim što je puna folklora i predstava, danas se religija doživljava kao „švedski stol“: uzimamo samo ono što se nama sviđa ili što nam odgovara. Religija je puno složenija od toga, a s druge strane, tako je jednostavna. Kao da danas živimo s novom krilaticom - u zdravom tijelu nezdrava duša.