SLAVONSKI BROD - Do svoje šezdesete godine, reći će mnogi, Elka Vukojević iz Slobodnice ostvarila je sve što život jedne žene čini bogatijim i ispunjenijim - ne dopustivši da je u tomu spriječi ili na bilo koji način ograniči gluhoća koja je prati od rođenja.

Sa suprugom Josipom, akademskim slikarom koji također ne čuje, othranila je i odškolovala četvero zdrave i uspješne djece - Vedranu, Morena, Danijela i Moniku.

No, dostizanje titule savršene „žene, majke, kraljice“ njoj očigledno nije bilo dovoljno. U likovnom atelijeru njihove obiteljske kuće, ona je pronašla novu sebe - Elku umjetnicu. Izbor iz onoga što je posljednjih nekoliko godina stvarala izložen je u slavonskobrodskoj knjižnici, na sinoć otvorenoj izložbi naziva „U bojama života“.

- Slikati sam pomalo počela već 2016. godine. Isprva to nisu znali ni moji najbliži prijatelji. Onda sam se polako oslobodila, suprug Josip bio mi je velika podrška i gurao me naprijed, govorio da ja to mogu. Ne mogu izabrati svoju najljepšu niti najposebniju sliku, sve su one jednako moje i u svakoj je neki dio mene... ponekad šareniji, ponekad jednostavniji, ponekad i s natruhama crnog. Mislim da bi se moje slike uklopile u mnoge suvremene domove jer su moderne i apstraktne. - kazala je umjetnica Elka Vukojević, priznavši kako osjeća žaljenje jer se ranije nije odvažila na ovaj korak u javnost. No, kao i mnogim ženama, na prvom su joj mjestu dosad bile tuđe potrebe. 

Mada je njezina djela najprije promatrao privrženošću i odanošću supružnika, kod poznatog slavonskog umjetnika Josipa Vukojevića brzo je 'proradilo' stručno i analitičko oko. 

- Iz prilično širokog opusa izabrao sam 25 slika. Mislim da sam postigao da bude izložen svaki aspekt njezina stvaralaštva, bez neootrebnog dupliranja. Bio sam ponešto i ograničen izložbenim prostorom, ali smatram kako je to sasvim dovoljno za pokazati karakter slikarice. Iznimno sam zadovoljan izložbom, a kao suprug neopisivo ponosan. - kazao nam je Josip Vukojević o izložbi koju je, u predvorju slavonskobrodske Gradske knjižnice, moguće pogledati do 11. ožujka. 

Nedostatak sluha i otežan govor gostujućih umjetnika domaćinu nisu bili prepreka za ovu suradnju. Krajem 2022. godine, ravnateljica Knjižnice izravno je s Elkom i Josipom dogovorila ovu posebnu izložbu. 

- U razgovoru sam osjetila da Elka obiluje toplim prekrasnim bojama života, tolikom energijom, prštavošću... Osjetila sam u njoj sav lepet krila ptice koja kao da je čekala da iskoči iz nje. Strpljivo je radila, slikala, bila podršku suprugu u njegovu radu, bila najbolja majka koja je tiho, samozatajno slikala. Nasreću, odlučila je svoje boje života ovim predivnim akrilnim bojama prenijeti na platno. Sada u njima svi možemo uživati. - kazala je u svom stilu ravnateljica Ružica Bobovečki.

Sva djeca obitelji Vukojević danas žive i rade u inozemstvu. Čini se kako su i njihovim umjetničkim srcima svake granice nepoznate pa su im potrebne svjetske širine za disanje i život. No, ovaj velik trenutak nisu željeli propustiti. Svi su se samo radi toga vratili u rodni Slavonski Brod. 

- Svi smo došli na maminu izložbu. Ponosni smo na nju i sve što je stvorila. Dugo smo za to navijali. Naša majka nama je sve. Do 60. bila je majka i supruga i to najbolja na svijetu, a sada je vrijeme za nju. Vrijeme je da svi vide kako i ona ima umjetničke crte koje je gajila uz mog oca. Cijeli život bila mu je podrška, a onda je uz njegovu podršku i sama ušla u svijet umjetnosti. Otac je motivima vezan za tradiciju i Slavoniju, majka je otišla u modernom smjeru. Sviđa mi se jer to pokazuje kako je to uistinu ona. - iskreno ganut kazao je sin Moreno Vukojević.

Prijatelji, drugi članovi obitelji, zainteresirani Brođani, svojim su dolaskom uljepšali sinoćnje svečano otvorenje. No, koliko god sentimentalni bili zbog ove lijepe priče, posljednju riječ dala je struka.

- Ekspresivna gesta, apstrakcija i izbacivanje unutarnjeg impulsa - to bi bio najkraći opis Elkina stvaralaštva. Krajnja intuitivnost bez promišljenog koncepta, što je uobičajeno za figuraciju. Taj stil u povijesti umjetnosti nije nešto novo, utemeljio ga je Jackson Pollock - zove se akcijsko slikarstvo ili 'action painting'. Slikar izvodi ples, akciju... Na kraju toga, slika je rezultat plesa. Proces je važan, a slika je samo rezultat procesa. Neobično je u cijeloj priči da ona u kući ima akademskog slikara od čijeg se stvaralaštva njezino potpuno razlikuje. To je njihova vrijednost. - kazao je doktor umjetnosti, Zlatko Kozina.

Mada bi izložene slike mnogi već rado vidjeli u svojim domovima, suprug Josip prve je radove odlučio ljubomorno sačuvati za sebe. Svaki trag njezinih prvih koraka u svijetu umjetnosti puno im znači, no vjerujemo kako ćemo 'boje života' Elke Vukojević uskoro daleko češće viđati u javnosti.