Deset hrabrih žena stalo je pred fotoobjektiv izvrsnog fotografa Vjekoslava Skledara. - One su bile spremne. Ja sam ovaj put bio onaj koji je nespreman. - kazao nam je autor predivne izložbe koja je večeras otvorena u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici.
SLAVONSKI BROD - Udruga Nismo same ponovno je stigla u Slavonski Brod, ovaj put u Gradsku knjižnicu i to s izložbom fotografija „Ja sam snaga“ nagrađivanog fotografa Vjekoslava Skledara. Svaka od izloženih fotografija pokazuje drugu ženu u ozbiljnoj fazi liječenja - kada već ostanu bez kose. Fotografije prate kratki tekstovi pisani na hrvatskom s engleskim prijevodom. Iz njih saznajemo osnovno o modelima - ime, dob, nekoliko rečenica o borbi protiv opake maligne bolesti.
Foto: Ž.G.
- U Slavonski Brod smo stigli na poziv Lige protiv raka BPŽ. Zahvaljujem gospodinu Darku Katiću na pozivu. Ovo je šesta lokacija na kojoj predstavljamo izložbu, a ideja za njezin nastanak je došla potpuno spontano. Autor Vjeko i ja smo nekad zajedno radili u Jutarnjem i on je htio volontirati i pomoći kad je Udruga selila u novi prostor. No, ja sam za njega smislila bolji posao. Mnoge žene, kada čuju za dijagnozu pitaju hoće li i kad ostati bez kose. Dodatna motivacija za izložbu bila je nedavna priča koju smo pratili u medijima o stigmatizaciji gospođe Anice Gusak Krajnović. To me i osobno pogodilo jer sam i sama bila ćelava te sam odbijala nositi periku. Željeli smo pokazati da je svaka žena lijepa u svakoj fazi svog života. Fotografirali smo i mlađe žene kako bismo pokazali da obolijevaju i u toj ranijoj dobi. Neke od njih dijagnozu su saznale prije vjenčanja, tijekom trudnoće i slično. - kazala je Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge Nismo same iz Zagreba.
Foto: Ž.G.
Mada je mnogima bolest težak životni period u kojemu izbjegavaju objektive umjesto da svojevoljno staju pred njih, neke je žene upravo ovaj projekt 'dignuo' i osnažio.
- Izuzetak sam od pravila. Uvijek sam prkosila životu pa mi je i ovo fotografiranje bilo izazov. Osjećala sam se predivno, ispunjeno, ponosno. Periku sam naručila i kupila, ali je nikad nisam stavila. Ljeti sam nosila ukrasne šešire, manju djecu u obitelji smo pripremili na ono što me čeka. Nitko tu nije pravio problem, niti sam ja od toga radila problem. Uvijek sam smatrala da ljepota nije ono što vidimo i imamo izvana. Iznutra trebamo biti jake. Najstarija sam među fotografiranim ženama. Godina je dana otkad sam odradila posljednju kemoterapiju. Želim da ova izložba bude poruka onima koji se nađu u takvim situacijama da se ne obaziru na ono što sredina i okolina misli o njima. Živimo za sebe. Kosa će izrasti. To je najmanji problem u čitavom procesu, a toliko nas optereti. Mi smo društvo koje ne daje priliku da budemo ono što jesmo, s onime što nosimo iznutra, sa svim našim kvalitetama. Poziv za fotografiranje sam doživjela kao izvrstan način da to prenesem drugima. - kazala je jedna od oboljelih i fotografiranih žena, Anita Buškulić iz Splita koja je također doputovala u Slavonski Brod na otvorenje izložbe. Anita je također izrazila zgražanje zbog onoga što se dogodilo Brođanki Anici tijekom bitke za goli život. Takvu bešćutnost i zlobu, nasreću, na svojoj koži nije osjetila.
Silva Bernardić
Foto: Ž.G.
Ipak, ima i onih koje su gubitak kose jako teško podnijele.
- Operirana sam od raka dojke. Prvi put sam se razboljela prije 17 godina, a drugi put prije tri godine. Kad su mi rekli za kemoterapiju, prvo sam pitala hoću li ostati bez kose. Kosa je dio žene. Kroz povijest je ona simbolizirala ljepotu i snagu. Sad odjednom ostaješ bez nje i svi te vide takvu. To nije jednostavno niti lako. Zato je bitno destigmatizirati onkološke bolesnike i ovakvom jednom izložbom. Osjećala sam tu stigmatizaciju gdje god sam krenula. Pa i na radnom mjestu u bolnici. Jednostavno, ljudi kao da smatraju da više nisi sposoban obavljati neke složenije zadatke. Teško je nositi se i s obitelji. Pomisliš: možda njima teže nego meni. - kazala je Silva Bernardić, predsjednica Udruge Nada koja je dio Lige protiv raka BPŽ.
Vjekoslav Skledar
Foto: Ž.G.
Poznati fotograf Vjekoslav Skledar u čitavoj je priči želio ostati u pozadini. Prema svim je tim ženama, kaže, osjetio izvanredno strahopoštovanje te i danas smatra kako je to njihova, a ne njegova izložba.
- Dvadeset godina portretiram ljude i ono što mi je bilo interesantno jest ići za verizmom, dakle, da su ljudi doista potpuno autentični i opušteni. S tom idejom sam i došao. Znao sam da ću morati 'dobiti osmijeh'. No, protagonistice ove izložbe su ovaj put bile spremnije. Ja sam bio taj koji je došao nespreman. Trebao sam se dovesti u red kako bih mogao fotografirati... iz neke poniznosti i strahopoštovanja prema njihovom putu i boli. Ipak, svaki je osmijeh na tim fotografijama iskren, nijedan nije hinjen. I da sam ih htio nasmijati, ne bih uspio jer sam cijepljen od humora. Tako da je to baš sve njihovo. Izložbu ne gledam kako izložbu Vjekoslava Skledara. To je izložba Udruge, u konačnici, to je Ivanina ideja. Bilo je ovo putovanje za mene i ponosan sam na te žene. Slomio sam se na svakom tom snimanju. - kazao je Skledar koji je za ovu izložbu fotografirao deset žena, ali nastavlja dalje projekt. Iz njega bi trebala 'niknuti' i monografija.
Teška je ovo tema, ali nimalo beznačajna. Pogled na fotografije budi ponos, sreću, daje inspiraciju i motivaciju koju nismo niti znali da krijemo u sebi. No, iza nekih je i tuga zbog gubitka.
- Puno žena je odbilo Ivanu kada ih je pitala za fotografiranje. Iz razumljivih razloga. Taj proces trajao je godinu dana. Andreja je bila prva s kojoj sam odradio snimanje i ona, nažalost, više nije s nama. Tek dva mjeseca nakon nje snimio sam sljedeću ženu. Andreu sam snimio u garaži. Uvijek ću to pamtiti i to je za mene najposebnija fotografija ove izložbe. - zaključio je Skledar.
Andreja
Foto: Ž.G.
Brođanka Anica Gusak Krajnović koja je - u teškoj fazi bolesti - morala slušati ponižavajuće i sramotne izjave svojih kolegica danas je dobila veću podršku no što je mogla zamisliti. I sama je prisustvovala otvorenju izložbe, poslavši time jednaku poruku kao i sve fotografirane žene - bolesti se nitko ne treba stidjeti i svatko od nas ima se pravo na svoj način boriti s njom.
