PONEKAD se čini kako smo svi usamljeni, svatko sa svojom boli, svojim patnjama; učini se kako nema altruizma. Jer kad imamo nekih problema kao da se svatko povuče na svoju stranu, a onome kome je teško ne preostaje ništa drugo nego da se sam bori s tim što ga već pati. No, očigledno ne mora biti tako. 

Svjetlija, mudrija, altruističnija strana svijeta će uvijek koristiti drugačije argumente kojima će poništiti sve rečeno/napisano i onda ćemo se osvjedočiti kako ipak ne mora sve biti tako predvidivo i crno. Ako je riječ o ljudima s nekom dijagnozom ili o onima koji su izliječeni, možda im je potrebno druženje koje će ih obogatiti drugačijim pogledom na život i svijet. Jer bolest često bude izazov za neke maestralne ideje i postupke, za sjedinjenje duša koje će izmaštati nove svjetove na temelju postojećih.

Fascinantna ideja koja je urodila nizom radionica u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod vezana za onkološke bolesnike je nešto najzanimljivije i najplemenitije što sam uočila u posljednje vrijeme. Radionice koje će uključivati crtanje i slikanje, ples i pokret, pisanje i čitanje poezije i kratke priče te edukativne pričaonice obogatit će ne samo život onkoloških bolesnika već i grad jedinstvenim rezultatima ovih radionica.

Idejna začetnica ovoga programa i voditeljica je dr. med.  Ruža Brešić Pudar, spec. opće medicine dok su voditelji radionica: Zlatko Kozina, profesor likovne umjetnosti,  Lucija Tolić, studentica, Kristina Galić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, Mihaela Crnjac, fitnes instruktorica. Ove radionice će imati i svoje goste predavače: mr. Davorka Čavar Lovrić, specijalistica kliničke psihologije, Bruno Šimleša - pisac i sociolog te Branimir Dolibašić - nutricionist. 

Život iznad svega drugoga, dok traje, dok možemo...borba, duga koju vidimo nakon kiše, osmjeh, lijepa riječ, razmjena iskustava, umjetnost koja ne mora biti maestralna, ali može razveseliti barem na tren, zaboravljanje tuge i odbačenosti, druga strana življenja s bolešću,... - ovo su asocijacije koje se bude pri pomisli na ovu radionicu. Regeneracija osjetila, poseban naglasak na skrivene predjele mašte, suočavanje s njima... u krajnjem slučaju i sa sobom. Zašto ne? Srcem podržavam ovu inicijativu. Ne zato jer znam što znači biti diskriminiran ili stigmatiziran, nego zato jer znam kako živjeti sa strahom. Svi se bojimo kraja, bojimo se cijeli život. Ali ovdje je vidljivo kako život ne mora biti samo inkorporiran u strah. Strah je varka kako bismo se prepustili apatiji. Ne moramo. Ovi plemeniti ljudi nas uče tome da ne moramo. 

No, da ne (o)stane riječ samo na konkretnim imenima ovaj program ima podršku ne samo Gradske knjižnice Slavonski Brod nego i: Lige protiv raka Brodsko-posavske županije, Udruge žena operiranih od raka dojke NADA, Udruge laringektoniranih pacijenata Novi glas, ILCO-udruge pacijenata sa stomom (oboljeli od raka debelog crijeva) te Hrvatske udruge leukemija i limfomi, Podružnica Slavonski Brod.

Lijep plakat koji prikazuje dio lica, tijelo iz kojega izlazi lišće, govori jasno: uz vas smo, želimo vas ovdje, budite s nama!

Svesrdno se nadam kako će odaziv biti pozamašan. Ne samo oboljelih. Voljela bih da svi zajedno osjetimo to iskustvo uzajamnosti.

Jer kada nam je dobro, zaboravljamo kako život može okrenuti drugu stranicu, kako naša bezbrižnost može nestati.

Znam da smo se mnogi susreli s tim osjećajem bespomoćnosti. 

Vidim: ne moramo biti sami. 

Vidim: postoji želja.

Nije samo riječ o pomoći. Riječ je o onome što nam je svima potrebno: “pobratimstvo lica u svemiru” jer želimo čuti riječi:

“Ne boj se! nisi sam!”.