DANA 2. listopada 2024. posjetila sam izložbu Bee Recycle Art u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod. Moram priznati kako je ova izložba jedna od najinteresantnijih u posljednje vrijeme, a kad se tome pribroji njezin prodajni karakter, gdje dio novčanog iznosa ide u humanitarne svrhe za udrugu “Krijesnica” - udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima, moja percepcija zadobiva još jednu dimenziju strahopoštovanja i veselja što se umjetnica, Maja Jagodić, odlučila upravo za taj potez.

Ivica Galović/Pixsell

Prekrasni predmeti ukazuju na zaigranost umjetnice i tu su kako bi nas doveli na nivo prihvaćanja jednog vrlo važnog zadatka: biti tu za druge, unijeti im svjetlo u teške trenutke kako bismo i sami (u)vidjeli nevjerojatnu upornost i optimizam oboljelih osoba. Često se susrećemo s oboljelima, a u njima vidimo uzore čiji pristup životu, njihova borba, snaga, izazivaju i osjećaj postiđenosti. Zato što ljudi koji nemaju problema pronalaze ih u životnim tričarijama koje nisu vrijedne spomena. Pesimizam, ljubomora i ostale niskosti brišu zdravo prosuđivanje o stvarnom stanju stvari, emocija, položaju u društvu. Ova umjetnica potaknuta vlastitim iskustvom bolesti, želi poručiti svijetu: radost je u nama!

Isto tako, poručuje i: bolest može biti poticaj rađanju altruizma!

Izložba je prepuna oblika, boja, ideja, sasvim neočekivanih i potpuno “otkačenih”. Prihvatljiva je svima koji od umjetnosti uvijek očekuju više. Umjetnost je način izražavanja energije kojom obuhvaćamo sinteze stvarnosti i mašte. Ne mora nužno biti realistična, tradicionalna, obuhvaćati stvarnost isključivošću.

Ivica Galović/Pixsell

Upravo to sam saznala od ove umjetnice gledajući izložbu. Nakon dana koji mi je bio prilično težak, ulazeći u predvorje knjižnice i uočavajući toliko različitih predmeta i slika sa zapanjujućim kombinacijama boja i korištenim predmetima savršeno uklopljenim u ta zanimljiva umjetnička djela, zaključila sam kako dijete u nama ili djetinje u nama nikad ne umire osim ako se namjerno odreknemo te djetinje slike svijeta zbog sebičnih formula “odraslosti”. Ta “odraslost” nas tjera na postupke uzajamnosti samo ako naposljetku imamo neku korist, a boje i osjećaje/osjećanje svijeta svodi isključivo na ono opipljivo i vidljivo oku.

Vjerujem kako ova izložba nosi i ovu poruku: svijet je puno više od zbroja sebičnih nakana, puno više od nas samih, puno više od puke realnosti u koju se zaključamo ne dozvoljavajući ljepotama ulaz. Tek tada postajemo istinski bolesni zato što bolest tijela nije bolest duše.

Zato iskreno želim preporučiti obilazak ove izložbe koja je otvorena do 14.listopada.