U nastavku donosimo detaljan pregled zanimljivog predavanja djelatnika Muzeja vučedolske kulture održanog u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici.
SLAVONSKI BROD - U srijedu, 20. studenog 2024. s početkom u 18 sati u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod održano je nevjerojatno korisno predavanje „Muzej vučedolske kulture - Interpretacija izvan okvira“. Sjajni predavači, Petra Nikolić - mag.arhaeol., kustosica i Dario Bošnjak - mag, iur., tajnik Muzeja, potpuno su zaokupili pažnju gostiju Knjižnice informacijama, znanjem, otkrićima, elokventnim pristupom i odgovorima na postavljena pitanja nakon predavanja. Uistinu sam uživala u predavanju gledajući predanost ovog mladog dvojca, slušajući predavanje koje je trajalo nešto više od jednog sata. Razmišljajući o svemu što smo svi mogli čuti i vidjeti na prezentaciji, palo mi je na pamet kako je ovo predavanje trajalo dovoljno dugo kako bismo bili definitivno uključeni u sadržaj pažnjom, a s druge strane, bilo mi je žao što nije potrajalo duže zbog toliko profesionalnog pristupa... dovoljno pristupačnog za one koji su imali dodatna pitanja. I dok ljudi satima sjede ispijajući kavu bez razgovora, piljeći u mobitele, ili (ako razgovaraju) - u razgovoru o nečemu potpuno beznačajnom prolaze sati, ovo vrijeme uistinu nije moglo biti bolje potrošeno... zašto? Jer nije potrošeno uzalud, nije prošlo u ćaskanju i temama zbog kojih sama često radije ostajem kod kuće. Iz svih tih razloga, kao zahvalu, prenosim dio sadržaja kojemu smo jučer svjedočili.
Naime, prije svega, potrebno je istaknuti kako je predavanje bilo podijeljeno u dva dijela. Prvi dio je posvećen arheologiji, dok je drugi dio bio posvećen razmatranjima prapovijesne odjeće tj. projektu X files. U prvom dijelu je govorila Petra Nikolić, u drugome Dario Bošnjak.
GK SB
Saznali smo kako se lokalitet o kome je bilo riječi nalazi pet kilometara nizvodno od samog centra grada Vukovara na visokom lesnom grebenu i na njemu se mogu naći tri naseobine. Prije pet tisuća godina na ovome području je živjelo oko 3.000 ljudi. Nevjerojatno! Arheološka istraživanja počinju krajem 19. stoljeća i to su probna istraživanja, a ova prva istraživanja koje smo vidjeli na fotografiji na jednom slajdu su iz 1938. Rečeno nam je kako je istraženo svega 10 posto. U istraživanjima iz 1938. pronađena je vučedolska golubica koja se čuva u Zagrebu. Istraživanja iz 1938. su značajna jer od tada datira originalni dnevnik gdje je skicirana golubica za koju se mislilo da je ceremonijalna kokoš, a zatim je prekrižen taj pojam kokoš jer tada ta vrsta još nije postojala na ovim područjima.
Vila Streim administrativna je zgrada Muzeja, a značajna je iz razloga što je ona, kao i cijelo područje Vučedola, zapravo mjesto gdje je pronađena hrpa materijala koje su svako malo vlasnici odnosili u Zagreb i darovali Muzeju. Međutim, godine 1938. bez problema vlasnici su ustupili isto zemljište za potrebe arheoloških istraživanja. Do ‘70-ih godina je zatišje od istraživanja kada dolazi prof. Durman za probna istraživanja, osamdesetih se nastavljaju i traju do devedesetih kada se taj dio završava zbog ratnih prilika, a pauza je prekinuta 2001. godine. Nakon što je cijeli prostor razminiran počinju daljnja istraživanja. Svake godine u rujnu se vrše istraživanja, a taj lokalitet je 'El Dorado hrvatske arheologije'. Ondje je pronađena i stalno se pronalazi jako kvalitetna keramika. Važno je istaknuti čitav proces - od pranja, do interpretacije i dokumentacije. Važno je i spomenuti i kako je riječ o kraju eneolitika, a ova kultura nastaje na prostoru istočne Slavonije i zapadnog Srijema te se proširila na 13 današnjih europskih zemalja. Uglavnom, sve što je poznato o vučedolskoj kulturi možemo zahvaliti ovom lokalitetu, a ostali značajni lokaliteti su Vinkovci i Sarvaš.
Vučedolci su uglavnom stočari. Pronađena je jedna otpadna jama (koš za smeće gdje je bilo i keramike) puna kostiju što ukazuje na činjenicu kako su jeli jako puno mesa od čega govedina zauzima značajno mjesto. U Vinkovcima je situacija drugačija pa se postotak domaćih životinja izjednačava s divljači zbog „močvarastijeg“ područja s više šuma i zato više divljači. Velike količine mesa izazivaju potrebu za zalihama hrane zbog čega suše meso, a za što je potrebna sol s dalmatinskih otoka. Jasno je da su ratari, uzgajaju žitarice pšenicu i ječam. Zanimljivo je i kako su pili pivo, odnosno fermentiranu žitaricu koja je nutritivno bogatija od današnjeg piva, kao nekakva kaša koju su pili s dugim slamkama iz središnjeg dijela posude, a iz tog razloga što je dolje talog, dok su gore ljuskice. Imali smo priliku na jednom slajdu vidjeti o kakvoj posudi za pivo se radi. Vučedolci su se hranili i velikim količinama ribe i to: šaranom, štukom, somom, a alat koji su koristili bio je također vidljiv na slajdovima kao i čamac monoksil od spaljenog hrastovog debla. Za one koje su zanimale i nastambe, dobili smo i te informacije. Na jednoj fotografiji smo mogli vidjeti kako je izgledala kuća u tome razdoblju - s tri prostorije. Isto tako, doznali smo, bili su zanatlije; proizvodili su odjeću: od krzna, kože, vune, lana, a koristili su i tkalački stan. Zanimljiv nalaz je i čizmica u obliku desnog stopala od keramike, ali ne zna se čemu je točno služila. Metalurgija je značajna za to razdoblje i za ovu kulturu, ali zato jer je metal pun arsena te se zato proizvodio na zasebnom dijelu naselja gdje je nađena vučedolska jarebica. Ova posuda tj. njezin konačan naziv 'jarebica' odabran je zato što jarebica pravi gnijezdo na tlu, a kad dolazi grabežljivac, mužjak počne šepati kako bi maknuo opasnost sa svoga gnijezda. Nakon toga, prestaje sa šepanjem. Međutim, zato bog Hefest također šepa i njegova zaštitna životnja je jarebica. Ovo predstavlja također neku poveznicu i objašnjava simboliku ove posude.
GK SB
Vučedolci su značajni i zbog izrade dvodjelnih kalupa za proizvodnju koji se mogu koristiti više puta, a to je ni više ni manje negoli serijska proizvodnja. Tajna jest vezana za ukrašavanje keramičkih posuda. Naime, ukrašavane su drobljenim školjkama i puževima, ali misterij je na koji način su to lijepili. Pretpostavljaju kako je postojalo neko prirodno ljepilo, smola, ili čak životinjske kosti koje kad se dugo kuhaju stvore ljepljivu tvar. Ono što je zasigurno poznato, ali i vrlo interesantno čuti bilo je o posudi, tzv. orionu, s kalendarom iz nalazišta u Vinkovcima sa četiri trake, četiri godišnja doba, a svaka traka se sastoji od simbola koji predstavljaju zviježđa koja se mogu vidjeti na noćnom nebu u određeno doba godine. Vučedolska godina započinje zato onda kada je posljednji put na noćnom nebu prije pet tisuća godina viđeno zviježđe Orion, na prvi dan proljeća. Zašto je to važno? Jer je riječ o stočarskom zemljoradničkom narodu koji ovisi o vremenu. Zato su to zapisali na ovu posudu.
Kada se govori o religiji, mora se spomenuti vjerovanje u prirodne sile i kultovi. Ističu se dva božanstva - bog Sunca (krug, križ, svastika) te je on jedan od najčešćih simbola koji se može naći na keramici i drugi bog Gromovnik - božanstvo kojeg se boje. Pronađeni su oltari, ali i goveđi rogovi iznad ulaznih vrata kuća kao gromobran ili štit te kuće. Pretpostavlja se kako su se tetovirali, ali možda i skarificirali. Zna se kako je odjeća izgledala zbog keramičkih figura koje su pronađene, a tu se vide i tetovaže ili ožiljci. Zanimljivi su podatci temeljeni na eksperimentalnoj arheologiji koja je još u začecima. Cilj te vrste arheologije je interpretirati materijalnu kulturu, način života i tehnologije koje su se odvijale u prapovijesti sa znanstvenim eksperimentima. Na tome tragu studenti arheologije su izgradili jedan tip vučedolske kuće koje su lokalni huligani zapalili, ali time učinili i uslugu jer su zato dobiveni dijelovi zida što se znalo događati i vučedolskim kućma kad bi izgorjele - podnice ili dijelovi kuće/zida o čemu svjedoče pronalasci. Zato su huligani izazvali i potvrdu onoga što je nađeno na terenu.
Zahvaljujući eksperimentalnoj arheologiji, mogli smo na jednome slajdu vidjeti i proces izrade čamca. Prvi dio predavanja brzo se približavao kraju zato smo nakon ovih konkretnih dokaza i znanja mogli čuti nešto i o radionicama s predškolcima gdje je važno spomenuti pedagoško- andragoške aktivnosti kao jednu od najčešćih i u najvećem broju aktivnosti s kojima se komunicira s publikom. Osnovnoškolci i vrtićarci najviše su uključeni u aktivnosti tog tipa. Čuli smo i kako dolazi do suradnje sa znanstvenicima iz drugih znanosti, ali i ono zanimljivo - što se događa tijekom rujna - kava s arheolozima. U najmanjem postotku u radionicama sudjeluju odrasli, ali ipak ih ima. One obuhvaćaju, opisuju i pojašnjavaju put predmeta u depo muzeja. No, ni ovdje nije kraj aktivnostima. Izložbe se održavaju barem jedna godišnje zbog novih tema, nadopunjavanja, i novootkrivenih predmeta. Suradnja se odvija i s umjetnicima koji mogu prezentirati svoje viđenje. Katalozi čije primjerke smo mogli vidjeti u Gradskoj knjižnici također su dokaz tim aktivnostima, ali činjenica prema kojoj još uvijek nije kraj zanimljivostima u prilog ide i on-line časopis koji izlazi jednom godišnje gdje su vidljive aktivnosti tijekom godine. Ni najmlađi nisu isključeni: dječji vodič kroz postav je zasigurno jednako važan kao i vodiči na stranim jezicima, dramska izvedba/predstava kako je to biti Vučedolac na jedan dan, projekt Naša zajednička povijest, igra na ploči,važni su filmovi u smislu popularizacije vučedolske kulture,... I da bismo došli do kraja ovome dijelu predavanja morali smo doznati kako je cijela priča iznjedrila veliki broj suvenira i nakit... Trenutni projekt je arheološki park Vučedol kome je krajnji cilj, barem prema mome uvjerenju, samo utvrditi još jednom kako je ovo mjesto prava turistička atrakcija.
Drugi dio predavanja i drugi govornik bili su usmjereni na projekt X files: projekt razmatranja prapovijesne odjeće odnosno odgovora na pitanja kako je mogla izgledati i zato je riječ interpretaciji. Ne može sa sigurnošću reći kako je točno izgledala i od čega se sastojala jer nalazi dijela tekstila su prava rijetkost. Antropomorfne figure su jedni od izvora – figure ljudskog oblika, najčešće ženskog. Mi smo vidjeli fotografije ženskog poprsja s trakama i naramenicama s crtežom kako je to moglo izgledati. U središtu projekta je pronađena figurica iz nalazišta u Vinkovcima (iz 1977. godine) iz razdoblja vučedolske kulture. Od nje je sve krenulo i od nje kreće projekt.
Tradicijskoj baštini pripadaju i ponjavci u pet podunavskih sela od čega su zanimljive stražnje pregače. Profesorica Miličević Bradač zaslužna je za interpretaciju odjeće. Ona je zaključila kako je riječ ili o stražnjoj pregači ili plisiranoj suknji. Dakle, riječ je o dvije interpretacije profesorice, a zanimljivo je kako se ova oba elementa slažu s nošnjom iz sela gdje se takva odjeća nosila. Ponjavke su pregače tkane u paru: stražnja i prednja i to ili jednake ili se moraju podnositi – tj. moraju biti slične. Postoji 17 vrsti ponjavki koje pokazuju stupanj žalovanja ili faze kajanja nakon smrti. Zanimljivo je kako je interpretacija boje nešto drugačija kod Baranjaca pa je zato, primjerice, plava ljubičasta, a žuta je narančasta. Izrada ponjavki je vrlo složena, a isti princip tkanja postoji i u prapovijesti. Zato je vidljiva poveznica prapovijesti i sadašnjosti na čemu se temelji ovaj projekt. Riječ je bila i o plisiranju. Čuli smo i da postoji 17 osnovnih vrsta tkanih suknji koje čine nošnju na kojoj se ponavljaju motivi: trokut, krug, križ - svastika, cik-cak ili motiv zmije, romb, x koji se vidi i na prsima šokačkih i baranjskih mladenki. Tako smo doznali da naziv projekta ima veze sa sljedećim: x je oznaka za nepoznanicu kojih je mnogo u ovim istraživanjima, ovaj projekt ima bazu u porijeklu nošenja nošnje koja ima veze s poviješću, a naposljetku x je i početna i ishodišna točka istraživanja.
S obzirom na složenost predavanja i mnoštvo zanimljivosti, publika se zainteresirala još više, čini se, čak i na samom kraju. Zato nije manjkalo pitanja. Na pitanje publike kakav se metal proizvodio, doznali smo kako je riječ o bakru, ali i da se u tom periodu lagano ulazi u broncu. Na upit publike jesu li pronađene grobnice, dobili smo odgovor: „Jesu i uglavnom je riječ o ljudskoj žrtvi.". Zatim, na pitanje je li pronađeno oruđe ili oružje, saznali smo kako su istražitelji u najvećoj mjeri pronalazili oruđe. Uslijedila su i druga pitanja. Je li vučedolska kultura autohtona? Saznali smo kako je riječ o indoeuropskoj kulturi koja je trajala 500 godina. Nakon toga kao i do tada, dolazi do migracija i mijenja se način života. Dakle, nije stanovnike mogla poplaviti rijeka kao ni naselje. Je li materijal za odjeću bila prvenstveno koža? Odgovor je - u najvećem postotku. Odakle dolazi ruda? Npr. iz sjeverne Bosne... Jesu li bili miroljubivi? Dokazi govore da jesu. Jesu li se bavili trgovinom? Jesu.
Izložba potvrđuje kako je potrebno biti oprezan u interpretacijama. Kako je riječ o Nacionalnom muzeju i kako smo jučer bili svjedoci izvanrednim procesima istraživanja i povezivanjima činjenica kao i interpretacijama možemo samo reći - neka traju i dalje!
