NOVA GRADIŠKA – Nakon što su zahvaljujući njegovim sjajnim turističko-promotivnim filmovima gledatelji diljem svijeta otkrili Slavoniju kao potencijalno atraktivnu destinaciju, Novogradišćanin Alen Kocić ovih je dana zakoračio stepenicu više i približio se svjetskim filmskim pozornicama. Njegov film „Mara i Kaja - Dolina na Savi" kreće na putovanje života! Na redu su New York, internacionalni festival kratkog filma, pa moguće crveni tepih Cannesa, a onda i sudjelovanje na međunarodnom filmskom festivalu u japanskom gradu Sapporo, prenosi novgra.

Priča je to o sudaru tradicije i suvremenosti, priča prepuna pitanja o smislu života, vječnoj potrazi za mirom i spokojem, koji imaju Mara i Kaja, ali i sjajan uvid u ljepotu slavonske Posavine i nedovoljno iskorišten potencijal ruralnog turizma. 

Uspješna, ali i gotovo nestvarna umjetnička priča Novogradiščanina Alena Kocića, amatera i strastvenog zaljubljenika u film, ali i umjetnika dokumentaristike s iznimnom estetikom (jer, svijet filma je svijet u kojemu je bez itekako snažne financijske podrške, ali i niza suvremenih mecena koji vlastitim imenom" guraju" projekte, gotovo nemoguće uspijeti) počela je 2013.godine, filmom "Duša zlatne zemlje" nagrađenim u Portugalu za najbolji turistički film u međunarodnoj konkurenciji. Potom je stigao "Ples slavonske vile", još jedna sjajna mitološko-turistička filmska atrakcija, ali i jedinstveni prikaz Slavonije, film nagrađen posebnim priznanjem za izniman audio-vizualni pristup tradiciji.

A, onda je, ovih dana, uslijedio istinski pozitivni šok od kojega se još uvijek oporavlja. Do sada najveće priznanje - prilika da Slavoniju i Posavinu predstavi na Internacionalnom festivalu kratkog filma u New Yorku, filmsko-festivalskoj "Meki" - Cannesu, ali i na 11.Međunarodnom festivalu u gradu Sapporo u dalekom Japanu. Glavni krivac je posljednji Alenov film, 15-minutni dokumentarac "Mara i Kaja-Dolina na Savi", još jedna iznimno topla ljudska priča, ali i priča o ljepotama Posavine i "žilavosti" tradicije.

Mara i Kaja su sestre, 80-godišnje starice iz posavskog sela Doline u kojem kao "vječne stare cure", bez muževa i djece, u kući staroj dva stoljeća, prepunoj uspomena, žive čitav svoj život. Bez struje, vode, telefona, televizora, radija, bez mobitela. Sa slijepim pjetlom koji im je i društvo, ali i budilica, psom i golubom koji je, bit će, u jednostavnosti i krajnjoj skromnosti, prepoznao i ljepotu života pa do kraja pripitomljen nikuda ne odlazi. Mari i Kaji, kažu, ništa drugo ne treba. Potrebno svjetlo dobivaju od ulične rasvjete, a stari bunar je hladnjak. Priča je to o sudaru tradicije i suvremenosti, priča prepuna pitanja o smislu života, vječnoj potrazi za mirom i spokojem, koji, za razliku od nas drugih koji imamo sve, imaju Mara i Kaja, priča o istinskim ljudskim i životnim vrijednostima, ali i sjajan uvid u ljepotu slavonske Posavine i nedovoljno iskorišten potencijal ruralnog turizma.

Prepoznali su to i svjetski filmski stručnjaci Global media film awardsa iz New Yorka i u konkurenciji od 1400 prijavljenih filmova iz čak 81 zemlje, "Maru i Kaju" odabrali među 25 filmova nominiranih za nagradu. Iako je ulazak u ekskluzivno, elitno društvo s preostalih 24 svjetskih autora, ostvarenje sna, osvoje li posavske bake članove stručnog ocjenjivačkog suda toliko da im dodijele nagradu, film će biti prikazan na ekranima uz "crveni tepih" ovogodišnjeg Canneskog filmskog festivala, a potom i u čuvenom Carlton International Hotellu u istom gradu.

Osim nastupa na festivalu u New Yorku, Kocićev 15-minutni film ovih je dana primljen i na 11. Međunarodni festival kratkog filma koji će tijekom mjeseca listopada biti održan u gradu Sapporo u Japanu. I više nego dovoljno da se Nova Gradiška i Slavonija upišu na filmske karte svijeta!