SLAVONSKI BROD - Jedinstvenu „Serenadu Brodu" izveli su večeras na istoimenom programu Hrvatsko pjevačko društvo „Davor" (utemeljeno 1871.), Brodski tamburaški orkestar (osnovan 2007., djeluje u okviru Brodske udruge tamburaša), Brodski harmonikaški orkestar „Bela pl. Panthy" (utemeljen 1966.) i Gradska limena glazba „Željezničar" (osnovana 1930.) u Kazališno-koncertnoj dvorani „Ivana Brlić-Mažuranić" te u sklopu 30. Brodskog glazbenog ljeta. Energija koju su nakon pojedinačnih izvedbi svakog ansamlba, u dvije zajedničke točke odaslali publici, ostat će, zasigurno, još danima 'u zraku'.

Godinama je nedostajala suradnja među spomenutim ansamblima, no ravnateljica Kazališno-koncertne dvorane, zajedno s ostalim dirigentima, uspjela ih je ujediniti i oživjeti staru himnu gradu.

- Ovo mi je želja dugi niz godina, ta ideja nije rođena preko noći. Bilo je pokušaja 2013. godine kada je Hrvatska ulazila u Europsku uniju i kada smo imali onaj divni koncert na korzu. Željela sam da tada zasviramo četvrti stavak Beethovenove simfonije, Odu radosti, kao europsku himnu. Međutim, nije došlo do suradnje četiri ansambla i ta je ideja otad stalno bila u podsvijesti. Ovo je izvrsna prilika i način da se uistinu obilježi 30. Brodsko glazbeno ljeto. Povijest svjedoči da su ovi ansambli nekada zajedno muzicirali. Dugi je niz godina otkad je to prestalo. Znamo se naći zajedno u backstage-u, ali dosad na pozornicu nismo izašli zajedno niti nastupili ujedinjeno. Drago mi je što nas je večeras oko stotinjak tu. Bilo je naporno, vruće, probe su bile brojne i dugo su trajale, ali uspjeli smo se uskladiti. - kazala je Sanja Nuhanović, ravnateljica Kazališno-koncertne dvorane „Ivana Brlić-Mažuranić" koju su nakon zadnje izvedbe, vrhunca večeri, vidno svladale emocije. Vjerujemo kako je najprije osjećala ponos zbog tih stotinu ljudi koje je uspjela dovesti na istu pozornicu.

Glazbena amaterska društva u Slavonskom Brodu djeluju od kraja 19. stoljeća. Najstariji su zborovi, dok instrumentalni ansambli s radom na prostoru grada počinju sredinom 20 stoljeća.

- Davna sam članica, još iz vremena maestra Becija i sudjelovala sam na sličnim manifestacijama gdje se prije nekoliko desetljeća izvodila Serenada Brodu, ali je u to vrijeme postojao Revijski orkestar tadašnjeg Đure Salaja kojeg je vodio Krunoslav Seletković, dok je Josip Jerković vodio mješoviti pjevački zbor. Gospodin Ferić je bio voditelj Tamburaškog orkestra. Bilo je jako lijepo, ne sjećam se točno koje je to godine bilo, otprilike u prvoj polovici osamdesetih. Bilo je puno više članova u svim ansamblima i bilo je moćno, baš moćno. - prisjetila se sjetno Anita Geršić, članica Brodskog harmonikaškog orkestra koja, priznaje, nije doživjela da su sva četiri ansambla ovako surađivala u novijoj povijesti.

Osnivanjem Radničkog kulturno-umjetničkog društva "Đuro Salaj" 1972. godine, pokrenut je i glazbeni amaterizam u Slavonskome Brodu, a umjetničke sekcije postale su dostupnije svima, što kod mladih razvija ljubav prema kulturi i umjetnosti koje su im, ujedno, prilika za druženje.

- Moram priznati da su članovi zbora oduševljeni i da im je ovo nezaboravno iskustvo. Mislim da smo dosad samo dva puta svirali s drugim ansamblima, jednom s tamburašima, ali s ovako kompletnim orkestrom nismo. Daje to jednu punoću zvuka na koju nismo naviknuli. Posebno je što svaki od dirigenata... i Kruno i Sanja i Budo i Karlo, imaju svoj poseban stil. Prilagodili smo se jedni drugima i izveli to najbolje što smo mogli. Vjerujem da je publika više nego zadovoljna. U glazbi, za razliku od sporta, nije važno pobijediti suparnika, nego treba dati najbolje od sebe. Najbolja nagrada svima nama bio je pljesak publike. - kazao je predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva „Davor", Robert Wachtler.

No, prije spektakla i Serenade Brodu, zajednička izvedba Beethovenove simfonije, pod palicom Krunoslava Seletkovića, oduševila je publiku.

Serenada Brodu skladba je Krunoslava Seletkovića iz davne 1974. godine.

- Pjesma je nastala nakon mog izbivanja iz Slavonskog Broda. Ortodoksni sam Šokac i vratio sam se doma jer nigdje drugdje nisam sreo takve ljude i okolnosti u kojima bi bilo jednostavnije i mirnije živjeti. Nostalgija me za Slavonijom, Brodom i mojim Andrijevcima vratila doma i tada sam spontano zapjevušio „Moj Brod, moja dika". - otkrio je prije nekoliko godina Krunoslav Seletković povod nastanka serenade, a večeras se na pozornici svega prisjetio, zahvalivši suradnicima i obitelji koji su ga podržavali.

Ove godine partiture su iz arhive izvadila četiri ansambla i zajedno kreirala savršenu čaroliju. Pod dirigentskom palicom Sanje Nuhanović i uz Krunoslava Seletkovića na klavijaturama, Slavonski je Brod, opet, nakon točno 45 godina i 27 dana, na daskama Kazališno-koncertne dvorane, čuo svoju himnu iz instrumenata i grla stotinu glazbenika.

Zašto je „naš grad, naša dika" i „najljepša slika" kako su mu danas tepali Davoraši, morao toliko dugo čekati na to glazbeno zajedništvo - ne znamo. Ipak, jedno je sigurno - za to su bila potrebna neka nova lica i neki jači vjetar u leđa pa se čini kako u godinama koje su pred „našom dikom" možemo očekivati izvanredne rezultate ovakvih spektakularnih projekata. Kako zvuči zajedničkim snagama izvedena Serenada Brodu, poslušajte u videu ispod ovog članka.