SLAVONSKI BROD - Uočivši kako svake godine u naš rječnik ulazi sve više 'pohrvaćenih' termina kojima je ponekad, čini se, jedina svrha da nas učine Hrvatima većima nego smo jučer bili, odlučili smo istražiti, baš dok je aktualno vrijeme državne mature, otkud u našem jeziku pojam 'vremenik', pojam kojim se naziva raspored i vrijeme održavanja ispita za maturante. U istraživanju su nam pomogli ponajbolji hrvatski lingvisti.

- Pojam 'vremenik' pojavio se u članku 10. Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, u kojem se utvrđuje Okvirni vremenik pisanih provjera znanja. Riječ 'vremenik' najvjerojatnije je nastala prijevodom engleskog 'time-table'. Dobro je tvorena nastavkom -nik, a znači slijed, raspored, ali onaj koji se odnosi na pisane provjere znanja i u vezi je s obrazovanjem. - odgovorio nam je izv. prof. dr. sc. Marko Alerić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji na kraju HRT-ove emisije „Dobar dan, Hrvatska", naizmjence s jezikoslovkom Nives Opačić, „špota" voditelje i goste zbog pogrešaka u govoru.

Ispravnoj tvorbi usprkos, 'vremenik' nam je i dalje zvučao neprirodno i nepotrebno uz postojeće termine poput rasporeda sati ili rasporeda odvijanja ispita. Posumnjali smo kako se radi o jednoj od poslijeratnih novotvorenica, a čak smo je pokušali, bezuspješno doduše, povezati i s pojmom 'časovnik'. Sličnost je ostala samo na prvom dojmu.

- Čula sam za tu riječ, ali se nisam bavila previše školstvom pa me nije ni zanimala. No, kao jezikoslovka o samoj riječi mogu reći da je novotvorenica u moru onih koje su tvorene nakon osamostaljenja države. Tvorena je dobro, sufiks -nik inače je višeznačan, a u ovom slučaju označuje vrstu pravilnika (isti tvorbeni tip: pravil+nik) u kojem je određen vremenski slijed za pojedine poslove i radnje. Riječ je tvorena od 'vrijeme', ali se jat krati zbog akcenta (vrijeme-vremena). Nije ni tvorbeno (čas+ovnik) ni značenjski ('naprava') jednaka što i časovnik. - kazala nam je dr. sc. Branka Tafra, znanstvenica, jezikoslovka, profesorica i autorica brojnih filoloških djela, naglasivši kako treba provjeriti koristi li se pojam uopće izvan školstva.

S obzirom na to da se ne nalazi ni u jednom od novijih rječnika, pretpostavljamo kako se radi o isključivo pedagoškom i didaktičkom terminu koji nema svakodnevnu primjenu.

Što zaključiti o vremeniku? Čini se kako nit' smrdi, nit' miriši. Neki možda smatraju kako je milozvučan i potreban, baš poput 'uputnika za kurikul', dok će drugi zaključiti kako hrvatski ne treba dodatno 'pohrvaćivati' te kako se u njegovoj bogatoj višestoljetnoj riznici riječi nalazi sasvim dovoljno njih da ne moramo tvoriti nove.

Politika bez lingvistike očito ne može, iako je simbioza u suprotnom smjeru u potpunosti suvišna. Ljepota svakog jezika trebala bi biti jednako cijenjena, a iako se radi o glavnom obilježju pripadnosti nekom narodu, materinski jezik nikada ne bi trebao služiti za bildanje domoljublja i pokazivanje, ne mišića, nego toga tko je kolika Hrvatina. Prave su Hrvatine oni koji svoj jezik, prije svega, jako dobro znaju ispravno pisati i govoriti, a zatim ga tek cijene, vole, ljube i uzdižu iznad svega.