Četvrtak uvečer vratio je mnoge od nas u gimnazijske klupe zahvaljujući mjuziklu Antigona – prokletstvo roda. U sat i pol užitka koji nam je priuštio Medley Teatar iz Zagreba, prisjetili smo se osnove zapleta klasične tragedije grčkoga dramatičara iz 5. st. pr. Kr. Sofokla. U sukobu dvojice braće oko vlasti u Tebi, obojica, Polinik i Eteoklo, pogibaju, a vlast preuzima njihov ujak Kreont. Budući da je Polinik poveo vojsku na Tebu, Kreont zabranjuje da se njegovo tijelo pokopa, smatrajući ga izdajnikom.

Osim književnoga predloška, predstava je u potpunosti hrvatski proizvod i slobodno možemo vjerovati kako će biti toplo prihvaćena gdje god dođe, kao i u Brodu.

Polinikova i Eteoklova sestra Antigona zanemaruje kraljevu zabranu, smatrajući da su božanski zakoni iznad ljudskih, te simbolično sahranjuje Polinika zasipajući ga prašinom. Otkrivena, Antigona priznaje krivicu. Njezina sestra Izmena, iako ju je odgovarala od kršenja kraljeve zapovjedi, solidarizira se s njezinim činom te preuzima krivicu i na sebe. Razljućeni Kreont, unatoč molbama sina Hemona, određuje da se Antigona kazni i daje ju živu staviti u grob.

Nakon zlokobnoga proročanstva, koje izriče Tiresija, i glasa naroda (solidarizirana s otporom kraljevoj zapovjedi), koji izriče zbor, uznemireni Kreont kreće osloboditi Antigonu, ali je tamo zatječe obješenu, a pred njegovim očima Hemon si zabija mač u srce. Kreontova supruga i Hemonova majka Euridika, na vijest o sinovoj smrti, i sama se ubija. Time je krug kazne, pokrenut Kreontovom zapovjedi koja se protivi božanskim zakonima, zatvoren.

Poruka je svevremena, pa je tako i Antigona aktualna već dva i pol tisućljeća, a jasno kazuje da vlast, ma kakvom silom raspolagala (uključujući i medijsku silu), može neko vrijeme ići protiv naroda i protiv prirodnih (ili božjih, kako ih već shvatimo) zakona, ali kazna ju na kraju uvijek stiže.

U samoj izvedbi istaknuo se vrsni Taher Sanuri kao Kreont, kako svojim glasom, tako i stasom, koji mu daje posve kraljevsko dostojanstvo, unatoč tomu što je mnogo mlađi od Kreonta kao lika. Osobno me je podsjetio na Branka Blaćea u Crnoj kraljici, i nadam se kako ćemo ga uskoro moći vidjeti i u toj ulozi.

Antigonu tumači Ida Hamer, a Izmenu Marijana Varga. Obje pjevačice imaju prekrasne glasove i u pjevačkim su dionicama izvrsno dočarale karaktere svojih likova, Antigone kao samosvjesne osobe koja odbacuje državni zakon jer se protivi njezinoj savjesti (u predstavi shvaćenoj kao božanski zakon), i Izmene, u početku pokorne djevojke, koja pred veličinom djela vlastite sestre i sama pruža otpor nepravednoj sili.

Obje pjevačice manjkave su u interpretaciji glumljenih, govorenih dijelova, mimika lica ne dočarava osjećaje koje izgovaraju, njihova je neuvjerljivost znatan uteg za predstavu. Ovaj nedostatak vjerujem da će ispraviti upornim vježbanjem.

Hemonov tumač, Mahir Kapetanović, ne djeluje baš kao junak iz antičkoga mita, ali je glasovnom izvedbom pobrao simpatije publike. Izvrsne plesne uloge ostvarile su: Danijela Kavić, Andrea Zlonoga i Xiaodan Zhan kao Erinije, božice osvete i prokletstva.

Sam predložak obradila je Ivana Matas Zorica, a dobar posao postavljanja na scenu napravila je Marijana Matešić Jerković, koja je usto dramaturginja predstave i vokalni pedagog.

Skladatelj je Trpimir Jerković, koji je glazbom u potpunosti osuvremenio predstavu.

Kostimografkinja Milena Jurmić odjećom nam je u potpunosti dočarala grčki, tebanski ambijent klasične starine.

Osobita poslastica za Brođane je da su, uz već spomenutoga Trpimira Jerkovića, u ostvarenju predstave sudjelovala još dva Brođanina, Zvonimir Ćosić kao pjevač i Antun Lovićna solo-gitari.

Sitna zamjerka ekipi predstave je što za vrijeme naklona publici nije otpjevala neku pjesmu iz mjuzikla, kako je to već uobičajeno. Osim književnoga predloška, predstava je u potpunosti hrvatski proizvod i slobodno možemo vjerovati kako će biti toplo prihvaćena gdje god dođe, kao i u Brodu.