SLAVONSKI BROD - Za sinoćnju predstavu „Staklena menažerija" u režiji Dražena Ferenčine i produkciji vinkovačkoga Gradskog kazališta "Joza Ivakić" , odigranu na daskama slavonskobrodske Kazališne dvorane, nakon dugo vremena i brojnih predstava, gledalište je tek polovično bilo popunjeno iako je riječ o uspješnici dramskog klasika 20. stoljeća Tennessee Williamsa, s dobrim kritikama, praizvedenoj na Broadwayju još davne 1944. godine.

Vjerujemo kako je jedini razlog nedolaska brodskih „ljubitelja" dramske umjetnosti bio taj što kazalište, kao i glumci, nisu u dovoljnoj mjeri „zagrebački", nego tamo neki iz malih Vinkovaca pa tko zna…

No, prema reakcijama tristotinjak posjetitelja i dugom zasluženom aplauzu nakon dvosatne predstave, silno su se prevarili. I nakon šest desetljeća od kada je nastala, tema ove predstave aktualna je jer svakom posjetitelju nudi razmišljanje o istini i realnom svijetu u kojem živimo.

'Staklena menažerija' je građanska drama, smještena u 20. stoljeće, u domu američke obitelji Wingfield, srednje radničke klase u čijem su središtu majka Amanda, kći Laura, sin Tom (ujedno i pripovjedač) te gost Jim O' Connor. Majčinska ljubav i briga koja često ima kontra-učinak, velika ljubav brata prema sestri, želja za bježanjem iz usjedilačkoga života te strah od stvarnoga života glavni su pokretači priče, koju su vjerno i dobro uprizorili Areta Ćurković (kao Amanda Wingfield), Matea Marušić (Laura Wingfield), Vladimir Andrić( Tom Wingfield) i Ivan Vukelić (Jim O'Connor).

Je li Slavonski Brod, kao duplo veći grad od Vinkovaca, spreman i sposoban utemeljiti profesionalno kazalište, tema je o kojoj se govori već godinama, pogotovo od kada imamo šest diplomiranih glumaca i dugogodišnju tradiciji Satiričkog kazališta mladih.

„Pod palicom iskusnog Dražena Ferenčine imali smo jedno prekrasno putovanje po američkom jugu i složili smo jednu, siguran sam umjetnički najrelevantniju predstavu u povijesti vinkovačkog kazališta", kazao je Vladimir Andrić, koji je zajedno s kolegicom Mateom Marušić inicirao pripremu baš ove predstave.

Hvaljena nakon nastupa u zagrebačkoj Gaveli, ova glumačka ekipa se prije dva dana vratila s festivala kazališta u Tuzli gdje je osvojila nagradu publike (smiješi im se i konačna pobjeda), a nakon igranja u Slavonskom Brodu, sa Staklenom menažerijom putuju u Kikindu (Srbija). Andrić navodi kako, gdje god dođu, publika izvrsno reagira jer se radi o „romantičnom tekstu s puno ljubavi i nježnosti, potpunom lijeku za dušu".

Posebice je naglašena toplina majčinske ljubavi i brige prema kćerki s fizičkim hendikepom koju silno želi udati ili zaposliti u svijetu koji teško prihvaća „nesavršenost".

Lik kćeri Laure, koja u nedostatku samopouzdanja život svodi na skupljanje staklene menažerije, nepostojećeg svijeta u kojem su ljudi dobri i kad su sasvim obični i jednostavni, začetak ima u kratkoj priči "Portret djevojke u staklu", koju je autor posvetio psihički bolesnoj sestri i po čijem je uzoru zatim napisan scenarij.

Lauru uprizoruje mlada Matea Marušić, koja se nakon diplome na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, zaposlila u vinkovačkom kazalištu za koje ima samo riječi hvale. "Kazalište nudi mogućnost šarolikog repertoara, u komediji, drami, dječjoj predstavi, a to je dobar predložak na naš zanat", kaže glumica koja je jako dobro iznjedrila ulogu introvertne djevojke zatvorene u svijet staklenih figurica čiji oblik s vremenom poprima.

U pripremi predstave uživao je i glumac Ivan Vukelić igrajući Jima O'Connora. „Sjajna je ekipa, ozbiljna predstava s kojom se imamo pravo dičiti, kad se nešto voli onda sve ide kako treba, a najbolje da publika sama ocijeni", kazao je ovaj Požežanin u vinkovačkom kazalištu.

I danas smo svjedoci nametnutog potrošačkog društva u kojem lažni uspjeh znači bolji život. Tako, normalan i običan čovjek zbog lažno nametnutog uspjeha živi u sjeni raznoraznih praznjikavih celebritya, koji ni po čemu nisu zavrijedili pozornost niti status uspješnosti. „Biti običan, svakodnevan, normalan, a time različit, dakle neuspješan danas je najveći grijeh. A to treba izbjeći po svaku cijenu, najbolje kroz laž o vlastitom životu, kroz iluziju o uspješnosti i permanentnoj potrošačkoj sreći", što pokušava i majka Amanda svjesno smještajući sebe i djecu u laž o boljem životu izbjegavajući tako bolnu istinu.

No, izbor uvijek postoji, poručuje ova predstava.

„Biti običan, svakodnevan, normalan, a time različit, dakle neuspješan, danas je najveći grijeh. A to treba izbjeći po svaku cijenu, najbolje kroz laž o vlastitom životu, kroz iluziju o uspješnosti i permanentnoj potrošačkoj sreći."

Tih troje glumaca okosnica su kazališta u Vinkovcima, koje broji stogodišnju povijest od kojih preko deset godina nosi status profesionalnog kazališta. Ravnatelj Zdenko Rečić, prezadovoljan je funkcioniranjem ove ustanove koju apsolutno podržava Grad. „Moram reći da je kod nas jako dobra situacija s Gradom koji osigurava novac za programski dio, za materijalne troškove i osobne dohotke" navodi prvi čovjek kazališta „Joza Ivakić" za čije je funkcioniranje godišnje potrebno oko dva milijuna kuna. Sami, kaže, odabiru predstave i programe, za koje po potrebi angažiraju i ostale glumce uglavnom iz vinkovačkog i osječkog atara. …. Prije nekog vremena u Beču su igrali predstavu Vrzino kolo, a dobili su poziv i za Crvenkapicu koja je i u Brodu napunila dvoranu. Često rade predstave u koprodukciji s HNK Osijek, imaju dobru suradnju sa srpskim i bosanskim kazalištima, navodi ravnatelj koji zajedno s glumcima spremno obavlja i sve ostale poslove, od vozača, redateljskog posla do čistača. 

Njihova dvorana sa 260 mjesta privlači publiku i ima trend porasta, veli Rečić, kojemu je najdraža „komanda" „stavite na oglasna mjesta za predstavu; rasprodano".

Rasprodano nije sinoć bilo u slavonskobrodskoj dvorani a onima koji su propustili predstavu, ako doista vole sa srcem i dobro odigrane realistične komade, može biti žao.

A je li Slavonski Brod, kao duplo veći grad od Vinkovaca, spreman i sposoban utemeljiti profesionalno kazalište, tema je o kojoj se govori već godinama, pogotovo od kada imamo šest diplomiranih glumaca i dugogodišnju tradiciji Satiričkog kazališta mladih. Nagrade su im za sada poticaj za predani rad i isčekivanje profesionalnog kazališta u svom gradu za što postoje predispozicije. Potez je na gradskim i županijskim vlastima koje bi se mogle ugledati na Vinkovce, Viroviticu, Požegu…