SLAVONSKI BROD  - Predstava Kaštelanskog kazališta „Miljenko i Dobrla, a gdje smo ja i ti?", sinoć izvedena na 6. FAK-u, velika je kazališna predstava. 

Glumci predstavu dobro nose, posebno u scenskom pokretu, a izvrsnom impostacijom posebno se istakla Sandra Karuza — Marija. 

Takvom su je učinili, prije svih, Elvis Bošnjak koji je adaptirao roman, zapravo, već tada (1833. godine) dvostoljetnu usmenu legendu o nesretnim mladim ljubavnicima iz Kaštel Lukšića, koju je zapisao Marko pl. Kažotić.

Zasluge za atribut velike predstave idu i Marici Grgurinović, koja je predstavu režirala u maniri na kazališnim daskama profesionalnih kazališta dugovječnih ljubavnih drama. Učinila je to smjelim kontrastiranjem elementa suvremene rasvjete i videa s elementima arhaičnog grčkog i egzotičnog dalekoistočnog kazališta sjena. Ton, koji potpisuje Joško Grgin, implementiran u video, prati, ali i više od toga, na trenutke preuzima i nosi cijelu predstavu.

Doprinos Tine Vrdoljak i Zorana Todorića nadrealnoj dramatici opće, i po Shakespeareu poznatije tragične priče o Romeu i Juliji, u slučaju MIljenka i Dobrile, je scenografsko 'izvlačenje' mraka u kojem su najveći dio vremena gotovo svi likovi, crno kostimizirani (Nela Martinčić) s bijelim stolicama, stolovima, draperijom… a stolice i stolovi, i kada su prazne, poput Ionescovih stolica, nagovještavaju prisutnost nevidljivih likova. Možda nas. Možda je to i dio odgovora na pitanje iz naslova drame 'a gdje smo ja i ti?'.

Glumci predstavu dobro nose, posebno u scenskom pokretu, za što je zaslužna i Anita Čanadi, a izvrsnom impostacijom posebno se istakla Sandra Karuza — Marija. Upravo u tom segmentu, emisiji glasa, glumci glavnih likova imaju prostora za poboljšanja svojih uloga, a osobito Aneta Grabovac, kao Dobrila i Marin Jelačić, kao Miljenko. 

Jedina ozbiljnija zamjerka cijeloj predstavi, i inače punoj melodramatskih zapleta i obrata, je slijepo držanje književnog predloška u fabuli koji je akcent drame dvoje ljubavnika, pri svršetku predstave, premještajući ga na dramu dvije obitelji - ublažio. Ovo, samo po sebi, ne mora biti kontraproduktivno u smislu ukupne poruke, ali besmisleno je samo naznačeni sukob dviju obitelji, koji je okvir osobnih drama dvoje mladih, nakon kulminacije njihove drame, isticati dodatnim dramatiziranjem. I publika u punoj dvorani KKD „Ivana Brlić Mažuranić", gdje je predstava, za razliku od dosadašnjih ostalih predstava na Šestom FAK-u, zbog svoje tehničke zahtjevnosti izvedena, je to dijelom osjetila i počela se 'meškoljiti'. Unatoč ovim primjedbama, uvjereni smo kako, zajedno s ostalim posjetiteljima u dvorani, na kraju možemo reći da smo gledali vrlo dobru, a u nekim segmentima i odličnu predstavu.