I kad umrem pjevat će Slavonija,
stara mati žita i šuma
široka ravan pradavna Panonija,
kad zapjeva i sunce silazi s uma.

(Miroslav S. Mađer)

Miroslav Slavko Mađer, autor ovih stihova, koje mnogi smatraju slavonskom himnom, bio je gost slavonskobrodske Gradske knjižnice povodom obilježava spomendana ove Ustanove. Tom prigodom, u nazočnosti dr. sc. Hrvojke Salopek Mihanović, prof. Mirka Ćurića i ravnatelja knjižnice prof. Ivana Stipića, predstavljena je njegova knjiga Izabranih djela „Izabrane pjesme 1."
- U 65 godina pjesničkog djela nastale su 24 zbirke poezije sa 2 500 pjesama - istakla je dr. sc. Hrvojka Salopek Mihanović podatak, koji samo potvrđuje da su pjesme svakodnevna sastavnica Mađerova života što je pjesnik i sam potvrdio.

- Čudim se i sam koliko sam toga napisao ali nisam znao živjeti bez poezije – naglasio je, ističući svoje zadovoljstvo boravkom u Slavonskom Brodu i svoje dugogodišnje druženje s Vladimirom Remom i žal zbog njegova odlaska. 

Zavičajni europski pisac

Pjesnik, kojeg nakon odlaska Dragutina Tadijanovića i Vladimira Rema smatraju najvećim živućim pjesnikom i prozaikom Slavonije i Baranje te jednim od najvećih pisaca  Hrvatske – a neki smatraju zavičajnim piscem - svojim pjesmama pokazao je koliko su oni u krivu iako je u njegov duh i pjesme, od početka stvaranja, utkana nit Panonije i Slavonije. A sam pjesnik za sebe kaže kako je on "zavičajni europski pisac".

- Miroslav S. Mađer nije pisac kojeg ćemo vezati samo u zavičaj, nego pjesnik koji pripada drugoj generaciji hrvatske moderne. On je relevantan stvaratelj suvremene hrvatske književnosti, vrlo bitan, vrlo važan i kada pogledate ovu knjigu onda vidite koliko je Mađer dobio književnih nagrada, koliko je prisutan u književnom životu – istakao je prof. Ćurić u svojoj besjedi, napominjući kako je nakon ove knjige pjesama u pripremi i knjiga Mađareve proze.

Miroslav Slavko Mađer (rođen 1929. u Hrtkovcima) jedan je od uvaženih članova Društva hrvatskih književnika. Nagradu Tin Ujević za 2008, koju dodjeljuje to Društvo, primio je za knjigu pod naslovom "Stihovi dugih naslova". Kao pjesnika jezične stabilnosti, Mađera su godinama gotovo papagajski vezivali uz prirodu, točnije slavonski krajolik, svijet žita, ravnice i pripadnu simboliku, iako je to njegova pjesnička energija već davno nadišla i već godinama postupno prelazi u pojmovne i mudroslovne slike s istim takvim poimanjem pejzaža i panorame svekolikoga života. Mađer je, jasno, u pjesmama zadržao svoj žitni klas, odnosno bogougodni vitalizam čovjeka sa svim njegovim misaonim lomovima. Razgovor se vodio u ozračju njegova jubileja: osamdesetogodišnjice rođenja i šezdesete godišnjice književnoga rada. (Vijenac 392).