SLAVONSKI BROD - Povelja uspješnosti "Srebrne svirale Dragutina Tadijanovića" večeras je, petu godinu za redom, u njegovom Spomen-domu, dodijeljena pjesniku i književniku Titu Bilopavloviću.

Organizator, slavonskobrodski ogranak Matice hrvatske, u suradnji s gradskim ustanovama, HAZU..., Franjevačkim samostanom i školama želi prije svega ovom poveljom uspješnosti obuhvatiti one književne stvaraoce koji imaju dugi put iza sebe odnosno "koji su zajedno disali zrak s Dragutinom Tadijanovićem. Mislim da ih ima još dosta i da će povelja još dugo postojati", kazao je inicijator povelje i dopredsjednik MH, Antun Bartek, navodeći dosadašnje dobitnike iste povelje, Miroslava Slavka Mađera, Borbena Vladovića, Ivana Goluba i Gorana Rema te ove godine Tita Bilopavlovića, Slavonca iz Nove Gradiške.

Da vrhunska pjesnička imena nose ovu nagradu, uvjeren je i dopredsjednik Društva hrvatskih književnika, Mirko Ćurić. "To je i primjereno. Jer nagrada koja u svojem imenu nosi ime Dragutina Tadijanovića zaslužuje da se pomno probere i da se odabere doista netko tko ju je zaslužio. Tito Bilopavlović spada u red tih autora. Rođen je 1940. u Novoj Gradiški, veći dio života proveo je u Zagrebu gdje se afirmirao kao jedan od važnijih suvremenih hrvatskih književnika kako u proznom smislu tako u književnosti za djecu i u poeziji. S njom se javlja 70-tih godina kroz časopis "Pitanja", za koji kažu da je uveo postmodernu u hrvatsku književnost. Do 2000-tih godina vrlo je aktivan što se tiče poezije, a u drugim žanrovima je svesrdno prisutan, kao književnik, pisac lektire za djecu, kulturni djelatnik koji se istaknuo kao voditelj tribine društva hrvatskih književnika, kao član mnogih povjerenstava za dodjele nagrada, priznanja, član uredništva različitih časopisa pa možemo reći da je riječ o kompletnoj književnoj osobnosti. On nije dao prinos samo kroz svoja djela nego kroz cjelokupni život, istakao je dopredsjednik DHK Mirko Ćurić. 

Oduševljenje ne krije niti laureat. "Neizmjerno sam počašćen činjenicom da nagrada nosi ime jedne knjige našeg dragog Tadije. Ne samo kao Slavonac nego kao jedan od brojnih čitatelja Tadijanovićeve poezije koji je na njoj odrastao. Beskrajni sam njegov poštovalac. Nagrada je za mene više nego što sam ikada mogao očekivati", kazao je Bilopavlović koji inspiraciju za svoja djela cijelog života nalazi, kako kaže, u životu. "Ja sam pisac koji živi od života. Sve moje priče zasnovane su na stvarnim događajima s tim što su, kako ja volim reći, još malo stvarnije nego što su inače". 

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i radio kao službenik, novinar, samostalni umjetnik i djelatnik u kulturi. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika od 1977. do 1981. te voditelj Tribine DHK. Jedan je od osnivača tjednika Danas u kojem je radio kao dugogodišnji kolumnist. Bio je urednik dječjih izdanja u „Školskoj knjizi" te glavni urednik dječjeg lista SMIB. Član je DHK od 1968. godine. Tito Bilopavlović dobitnik je brojnih nagrada i priznanja; "Brankove nagrade", "Nagrade lista Mladost" i nagrade "Duhovno hrašće" za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom; nagrade "Vladimir Nazor" za knjigu priča Stid; nagrade "Grigor Vitez" za knjigu priča Paunaš, nagrade "Mato Lovrak" za roman Čitaj, gospodine balavče te nagrade "Josip i Ivan Kozarac" za životno djelo. 

Već 11. godinu za redom Slavonski Brod obilježava spomendane i rođendane barda hrvatske književnosti, Dragutina Tadijanovića, rođenog prije 113 godina. Na česte susrete s općeprihvaćenim Tadijom, podsjetio je Hrvoje Špicer koji je u vrijeme obilježavanja Tadijinog stotog rođendana u Slavonskom Brodu, bio predsjednik ogranka MH. "Priredili smo tada veliku svečanost u Kazališnoj dvorani, kada je naš veliki pjesnik i uprijestoljen, u specijalno, za njegov rođendan, izrađenu stolicu od hrastovine s pleterom. Ona se danas čuva u Spomen-domu".

Brojnih se anegdota prisjeća Špicer iz susreta s Tadijom od kojega je kao mladi radnik u kulturi mogao, kaže, jako puno naučiti. "Jednom me je javno izgrdio zbog nečitkog potpisa, jer je on vodio računa o svakom slovu. Beskrajna je bila njegova strpljivost s ljudima, zaljubljenicima u knjige, nikada nije odbijao posjete školama. Nikada nije žurio iz Broda ali se uvijek, svaka dva sata, javljao svojoj Jeli da kaže da je u Brodu, sa svojim Brocama i da ga njegovi vjerni matičari voze nazad u Zagreb" svoje je impresije o druženju s velikim Tadijom podijelio Špicer.