SLAVONSKI BROD - "Oprostio jesam, ali zaboraviti ne mogu", riječi je u koje je Goran Hiller sažeo svoj stav prema golgoti koju je preživio u Domovinskom ratu, predstavljajući danas svoju autobiografsku knjigu "Ispovijest zarobljenika".

"Znam da ova naša Hrvatska nije onakva kakvu smo zamišljali. Često puta je nepravedna prema nama. Ponekad nam se čini da je više maćeha nego majka. Ali nemojte zaboraviti da je ona upravo onakva kakvi smo mi."

 Riječ je o knjizi u kojoj progovara o 18 dana svog zarobljeništva u srpskom logoru u Bosanskoj Posavini, gdje je doveden i mučen zajedno sa svojim bratom i ocem.

- Svjestan kako u ovom ratu ima onih koji su prolazili daleko veću golgotu iz koje su izlazili s puno više trauma te znajući kako nisam pisac dugo sam razmišljao o tome prihvatiti se pisanja ili ne. No zahvaljujući ustrajnosti moje supruge na kraju sam popustio - kazao je Goran s govornice u dvorani Doma HVIDR-e, koja nikada nije bila punija za promocije nečijeg djela.

Susperžući emocije i stalno pogledavajući prema obitelji Goran se prisjetio kako je zapravo teško bilo ponovno odlutati u dane kada im život nije vrijedio ništa i kada su jedinu utjehu pronalazili u molitvi.

- Dugo godina o tim danima nismo ništa pričali. Niti ja, niti moj brat i otac, a onda sam shvatio kako se vrlo malo govori o istini u Domovinskom ratu. Nisam želio da ova priča nestane s nama. Ali kada sam 1. siječnja 2016. godine krenuo s pisanjem shvatio sam kako neće biti lako. Taksativno nabrajanje činjenica nije vodilo nikamo i valjalo je u sve uključiti emocije, a to je značilo ponovno proživljavati sjećanja na dane kada smo bili tučeni i maltretirani - ispričao je Goran.

Ponovno uhvaćen u vrtlog emocija našao se u situaciji kada je, kaže, s njim bilo teško komunicirati. S toga je odlučio prvo knjigu pisati samo navečer, kako nakon ispisanih stranica ne bi morao s nikim pričati, a onda, shvativši koliki je i to teret, odlučio je stvarati samo subotom. - Zato je knjiga nastajala toliko dugo te je svjetlo dana ugledala tek početkom ove godine - pojasnio je Goran, kojem je predgovor za knjigu napisao Vilim Karlović, autor knjige "Preživio sam Vukovar i Ovčaru.

Njih dvojicu povezao je Ivica Kožul. - Nakon jednog mog svjedočenja ovdje u Brodu prišao mi je Ivica i ispričao priču o Goranu Hilleru i patnji njegove obitelji. Ja sam kroz vukovarski pakao prolazio sam, ali ne mogu niti zamisliti kako se primjerice osjećao Goran dok je gledao kako mu tuku oca Karla i brata Dražena, ili što je sve trpio Karlo dok je morao biti svjedokom patnje svojih sinova. Izdržali su zahvaljujući snazi vjere koju su imali. Posebno mi je drago jer je ova knjiga, osim povijesnog svjedočanstva jednog vremena za naš hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, nevjerojatno svjedočanstvo božje ljubavi - kazao je Karlović, koji je pišući o tome koliko je počašćen što je imao priliku napisati predgovor o Hillerovoj knjizi istaknuo. "Način na koji je ova knjiga pisana je u svemu prihvatljiva za svakoga čovjeka. U njoj nećemo naći ni najmanji oblik mržnje ili sličnih negativnih emocija prema neprijateljskoj strani. Ova je knjiga, za mene kao kršćanina i čovjeka, prihvatljiva te ju doživljavam kao duhovno i obogaćujuće životno štivo.".

Knjiga je odraz autorovih proživljenih događaja, ali i njegova stava o tome vremenu. - Iako nisam zadovoljan činjenicom da nitko od zvanične vlasti naroda koji nam je to učinio nije izrekao ispriku, ja nisam ljut na način da u sebi nosim gorčinu. Pokušao sam to zaboraviti svjestan da postoji neka viša sila koja će to jednog dana sve skupa ispraviti - kazao je Hiller, čijeg su oca u logoru natjerali da bira kojeg će sina povesti sa sobom, a kojeg ostaviti u logoru. Igrom sudbine u logoru je ostao Goran, a njega je zahvaljujući jednoj, prije rata učinjenoj, dobroj gesti, spasio, kako je sam rekao, 'pravi četnik'. 

- Samo netko tako važan i mogao me spasiti. Vratio mi je moje stvari, a sve što je ostalo bila je krunica. Doveo me do crte razgraničenja i pustio. S druge strane bili su naši i molio sam se da naiđem na nekoga koga poznajem. Šanse za to bile su u promilima, ali meni se dogodilo čudo. Bio sam spašen - u svom emotivnom obraćanju ispričao je Goran.

Ono dobro u njemu iskazano kroz dobro djelo učinejno nekada davno, u ratu je potaklo osobu koja je činila zlo, da napravi iskorak prema dobru i spasi Gorana. - Moram ovdje podijeliti s Vama jedno svoje razmišljanje. Znam da ova naša Hrvatska nije onakva kakvu smo zamišljali. Često puta je nepravedna prema nama. Ponekad nam se čini da je više maćeha nego majka. Ali nemojte zaboraviti da je ona upravo onakva kakvi smo mi - poručio je Goran velikom broju onih koji su se okupili na promociji njegove knjige.

Goran Hiller je iz Zborišta, mjesta u Bosanskoj Posavini, koje se nalazi na pola puta između Bosanskog Broda i Dervente. Prije rata imalo je oko 850 stanovnika, Oko 71 posto stanovnika činili su Srbi, 17 posto je bilo Hrvata, dok se ostatak stanovništva izjašnjavao Jugolslovenima ili ostalima. Odrastao je kao najmlađi član šesteročlane obitelji. Osnovnu školu završuio je u Lužanima i Novom Selu, a srednju je pohađao u 15-ak kilometara udaljenom Bosanskom Brodu.