POŽEGA - Sinoćnji gost na književnom susretu, suvremeni je autor koji je na hrvatskoj književnoj sceni od 1996. godine kada je objavio svoju prvu zbirku priča, a riječ je o Zoranu Feriću.

U svojim djelima zainteresiran je za drugačije i tabu teme, a svojim bizarnim humorom često prikazuje ljudske odnose i komentira hrvatsku stvarnost. U suvremenoj hrvatskoj književnosti kratka proza jedan je od najdominantnijih žanrova, a upravo njega možemo nazvati "majstorom” kratke proze.

Proza satkana od smiješnih situacija, provokacija, fikcije, bizarnih opisa, motiva bolesti i smrt - čitatelja drži budnim, kao i njegov karakterističan način pripovijedanja.

Više puta nagrađivani je autor, a svakim novim djelom opravdava dodijeljene nagrade i vjernost svoje publike.

- Osjećam se kao padobranac, koji ne zaslužuje biti ovdje gdje jesam, kao da moram jako dobro paziti da me ta uvažena i draga publika ne pročita jer sam veliki blefer, odnosno lažov. Lažem od malih nogu, zato mi fikcija nekako ide. - riječi su kojima se predstavio Zoran Ferić.

Čitatelji ističu da djela kao njegova do sada niste pročitali, a rado posežu za njegovim djelima upravo zbog toga - jer je prepoznatljiv, drugačiji i svoj.

- Autor bez publike je ništa, autor bez čitatelja - ne postoji. Jedini trenutak gdje možemo, mi koji nismo glumci u kazalištu nego radimo iz svojih soba - samoće, podržati javna čitanja i održavati što više ovakvih susreta. - kazao je na početku književnik Zoran Ferić, diveći se novoj knjižnici i zahvaljujući svim posjetiteljima i gledateljima na 'malim ekranima' što prate ovaj književni susret.

U ovom 'novom normalnom' vremenu objavio je roman „Putujuće kazalište" o kojem je, između ostaloga i govorio. Kroz motiv pogreba i smrti prikazuje apsurdne ali i humoristične situacije.

- Meni samome je zanimljiva činjenica da čim počnem pisati o sprovodima, grobljima - odjednom mi ide, dok neke druge teme baš i ne, a to sam ustanovio pišući kolumne. Imam dva velika literarna uzora u tom smislu, a to su Slobodan Novak i Brešan sa svojim grotesknim tragedijama. - kazao je Ferić.

Tema romana su galebovi koje je autor promatrao tijekom svoje mladosti na otoku Radu.

- To je dio moje mladosti, što sam promatrao, naglašavam promatrao, starije mladiće koji zavode Njemice, Austrijanke i Talijanke te se tako 'igraju' čitavo ljeto. Ono što sam htio pokazati u tom romanu nisu samo ti mladići nego upravo te žene i njihovi 'argumenti' za tu slobodnu ljetnu ljubav. - dodao je književnik.

Pri samom kraju susreta Ferić je otkrio da je na fakultetu napisao sonetni vijenac Tanji iz Osijeka. Mjesec dana mu je trebalo da ga napiše, a zatim ga je i poslao. Ona ga je zatim ostavila i kazala da ju je mogao nazvati. Tu je zasada bio kraj s poezijom.