SLAVONSKI BROD – Sinoć se u Slavonskom Brodu zbio događaj vrijedan pozornosti cijeloga društva. Brodskoga, jasno. Likovna Monografija Ivana Šeremeta jest takav događaj. Da pozornost događaju onih koji predstavljaju brodski društveni, kulturni i upravni establishment, nije gotovo u potpunosti izostala, mogao bih staviti točku. Naime, zahvaljujući mogućnostima koje pruža Internet, uz par fotografija i dobru poveznicu s najavom događaja, one 'sitnice' koje čine korektnu novinsku vijest - skoro pa nije ni potrebno navoditi.

Autor Monografije beogradski je likovni teoretičar i teoretičar kulture Miško Šuvaković, a dizajnirao ju je Brođanin, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika akademski kipar i redoviti profesor ALU, Ante Rašić.

Kako Šeremeta, u njegovom ukupnom habitusu, pa i u bilo kojoj njegovoj manifestaciji koja nije izravno stvaralačka, gotovo nemoguće je odvojiti od Šeremeta umjetnika, objaviti samo vijest o promociji njegove izložbe bio bi apsurd. Zato, odmah na početku, ono što, vezano uz sinoćnje predstavljanje Monografije, potpune informacije radi, treba navesti: Događaj se zbio u Velikoj dvorani Gradske knjižnice, a uvod u promociju dala je Darija Mataić Agičić, zamjenica Ravnatelja Gradske knjižnice; nešto više o Šeremetu, pokušavajući ga kontekstualizirati s primjerima iz povijesti umjetnosti, ali jasno naznačujući kako Ivan Šeremet, ukoliko i jest nastavljač nekih svjetski poznatih likovnih imena i pojava u likovnoj umjetnosti, nije njihov oponašatelj, rekao je Zlatko Kozina. U programu je, izvedbom jazz skladbi, sudjelovao i glazbeni trio u sastavu Linda Jurković, Andrej Hatar i Tin Džaferović, svo troje učenici brodske Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti.

Vrhunski autoriteti u potpisu monografije

Autor Monografije beogradski je likovni teoretičar i teoretičar kulture te profesor na Interdisciplinarnom poslijediplomskom studiju na Akademiji umetnosti u Beogradu Miško Šuvaković, a dizajnirao ju je Brođanin, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, akademski kipar i redoviti profesor ALU, Ante Rašić.

Ivan Šeremet, sâm ne stavlja točku na svoj dosadašnji rad. Ako je monografija 'krvna slika' jednog umjetnika koju laboranti, doduše, iščitati mogu, pravoj interpretaciji potreban je potpis stručnjaka, specijalista. U ovom slučaju, prikupe li se sve ocjene Šeremetove izložbe "Idem, idem, pa stanem” i performansa koji je, prije otvorenja izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti (7. 2. do 18. 2. 2014.) u sklopu koje je bila i zagrebačka promocija Monografije, o ovom umjetniku, može se reći, jedinstven je, a ako ćemo ostati na ranijoj metafori, konzilijaran stav – Ivan Šeremet je umjetnik par excellence. Takvi ni vlastitim marom, ni učenjem, ni iskustvom ne nastaju. Ne stvara ih ni nepotističko, ni ikakvo drugo protežiranje, niti dizajnirano tržište umjetnina. U njemu je, kako je rekao Kozina, ono iskonsko što ga čini umjetnikom, posebnim, u svojevrsnoj proročkoj gesti i vremenu u kojem živi – nužnim i nezamjenjivim.

Umjetnik sâm u središtu djela

Ivan Šeremet, odmakom od likovnog geometrizma kojim je, uz druga svoja likovna propitkivanja, u ranijim razdobljima bio zaokupljen, posljednjih desetak godina, novim i drugačijim iskazima, pri čemu se potpuno otvorio svim raspoloživim stvaralačkim elementima, stvara vlastiti umjetnički postmodernistički konkretizam u kojem je likovnost samo dio ukupne kreacije. Performansi, kao najdojmljiviji i porukom nazgusnutiji Šeremetovi iskazi, općenito se ocjenjuju multimedijalnim. Iako, u pravilu, sadrže sve tipične elemente koje vežemo uz pojam multimedije, zapravo se radi o intermedijalnim konceptima u kojima najvažniji element nije slika, zvuk, grafem, nego umjetnik sâm i to u trenutku stvaranja, procesu. Kontemplacija je to umjetnika koji je, kako napisa A. B. Šimić, doista „čuđenje u svijetu".

Skandalozno je što nitko, baš nitko od onih za koje je to normalno očekivati nije smatrao shodnim pojaviti se na rijetkom kulturnom događaju iznimnog značaja za Slavonski Brod. No, to je samo nastavak već ustaljenog neprepoznavanja i nerazdvajanja bitnoga od manje važnoga.

Vratimo se početku. Osim dvije ili tri osobe iz brodskog javnog i kulturnog života, pri čemu je važno reći kako je, za ovakve prigode, dvorana bila solidno popunjena, nikoga drugoga od onih za koje bi se očekivalo da su, po defaultu, trebali na promociji biti, bilo nije.Opravdanje za ljude koji su u Gradu i Županiji zaduženi za kulturu i društvene djelatnosti, a nisu se na promociji pojavili, ne može biti vremenski paralelan događaj u Glazbenoj školi (proglašenje sportaša godine). Mirko Duspara i Danijel Marušić, kao čelnici Grada i Županije, imaju svoje zamjenike, imaju ljude na čelima upravnih odjela, imaju stručne suradnike…

Skandalozan odnos brodskih elita

Skandalozno je što nitko, baš nitko od njih nije smatrao shodnim pojaviti se na rijetkom kulturnom događaju čiji značaj nije za jedan dan i koji Slavonski Brod, kao mjesto u kojem nastaje vrhunska umjetnost, uzdiže na razinu mjesta koje se, upravo zbog Šeremeta, njegove monografije i, kako je na samom početku svoje emisije na HTV-u rekla Oka Ričko, „velike izložbe Ivana Šeremeta u Muzeju suvremene umjetnosti", u kulturnim krugovima i medijima navodi kao sredina i okruženje Šeremetovog umjetničkog djelovanja. No, to je samo nastavak već ustaljenog neprepoznavanja i nerazdvajanja bitnoga od manje važnoga.

Zahvaljujući Ivanu Šeremetu, promocija je bila jedan od rijetkih događaja ove vrste, na kojem je zapažena skupina brodskih Roma, a tijekom izlaganja je i apostrofiran značaj Šeremetovog (i) umjetničkog odnosa prema ovoj nacionalnoj manjini.

Što je Ivan šeremet na promociji rekao možete pogledati u video prilogu (trajanje 11'14'') a u audio prilogu čuti što je rekla Darija Matajić Agičić (mp3, trajanje 15'35'').