U izložbenom salonu Vladimir Becić, povodom Dana grada, s 18 eksponata, skulptura i ulja na platnu, predstavljeni su radovi zanimljivog naslova "O ljudima i ponekoj zvijeri", od najstarijeg, nastalog 1967., do najnovijih nastalih ove godine. Sukus je to kiparičinog umjetničkog djela, kao kipara i kao slikara.

"Teško napraviti nešto jednostavno, a da ima svoju ljepotu, a ljepota je ono što nas privlači da je ponovo gledamo i ponovo otkrivamo"

Uz autoricu, kustos izložbe, povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže, navodi kako, gledajući izložena djela, posjetitelji mogu doživjeti bogatstvo koje proizlazi iz raznolikosti ostvarenja sa zajedničkom karakteristikom, stilizacije posebnog tipa.

"Nerijetko su to uočena specifičnost modela ili zamijećena nesavršenost koje potencirano ističe, pri čemu to nipošto ne prelazi u ruganje ili omalovažavanje". Autorica naglašava detalj koji može voditi do simbolizacije (oči) ili nekih karakteristika koje vode do humornog  (rad Zadnji dani jednog sokola).  A sama voli reći "Blisko mi je uvijek ono što se zove "sardonično", jer humor je upravo ono što nas određuje kao vrstu".

"U stvaralaštvu Marije Ujević Galetović sretno se i bez napora spajaju ili izmjenjuju klasičnost i modernost, dostojanstvo i komična neobičnost, ozbiljnost i lakoća. Iskustvo i novina - sve obuhvaćeno i prožeto životodajnom energijom i oplemenjeno mudrošću", naglašava Albaneže.

S dva rada koje je darovala Slavonskom Brodu, skulptura A.G.Matoša (u Galeriji Ružić) i I.B.Mažuranić, na Korzu, renomirana umjetnica pripada i našem gradu. Zato se unatoč  godinama odazvala pozivu i vlakom doputovala u Slavonski Brod, posjetila Galeriju Ružić, nazočila otvaranju izložbe, prošetala gradom, na čijem središnjem trgu dominira skulptura I.B.Mažuranić, koju je umjetnica u stvari napravila za jedan dječji vrtić u Velikoj Gorici, za djecu s posebnim potrebama. "Kada su  djeca bila nemirna, odveli bi ih do Ivane i oni bi se smirili. To je bila svojevrsna terapija. Kao i sa svojim pričama Ivana dobro djeluje" smatra autorica, koja se Brođanima predstavila presjekom svojih djela, a ne retrospektivom jer ne voli, kaže, rekapitulirati svoj život. "Treba živjeti današnji dan, pa čak ne razmišljati o sutra".

Stvarnu snagu pokazala je i kada se odlučila studirati kiparstvo unatoč nekim tvrdnjama kako je kiparstvo rezervirano za muškarce, jer iziskuje veliku snagu i fizičku izdržljivost. "Ono što je bitno za nastanak skulpture je mozak, a ne ruka. No žene nekada nisu radile skulpturu jer nisu imale priliku. Ja sam srećom probila taj mit i bila sam prvi profesor žena na kiparstvu". U jednostavnosti umjetnica vidi snagu, pa kaže kako je "teško napraviti nešto jednostavno, a da ima svoju ljepotu, a ljepota je ono što nas privlači da je ponovo gledamo i ponovo otkrivamo". 

Uvijek traga za nečim novim i ističe kako se ne može kopirati. "To mi je dosadno", veli umjetnica čiji se talent iskazao već u ranom djetinjstvu kada je s 12 godina izradila prvi portret, brata u glini. "Ne znam što mi je bilo, ali dobro je da sam izabrala nešto što ostaje zauvijek".

Potvrđuju to i posjetitelji  izložbe kao i brojni ljubitelji djela Marije Ujević Galetović, kiparice koja ostavlja duboki trag u suvremenoj hrvatskoj skulpturi.

Na Akademiji likovnih umjetnosti, diplomirala je 1958.godine u klasi prof. Frana Kršinića. Usavršavala se na londonskoj Central School of Art. Od 1987. godine predaje na  zagrebačkoj ALU, članica je HAZU od 1998. Autorica je brojnih skulptura na otvorenom te unutar arhitektonskih sredina (Virovitica, Vrsar, Zagreb, Sinj, Cres, Rijeka, Osijerk, Visoko, Bihać, Novi Sad...) među kojima su spomenik M.Krleži, A.Šenoi, Trkač na Savskom nasipu (u Zagrebu), spomenik Frani Petriću na Cresu, Jakovu Gotovcu u Osoru, Steriji Popoviću u Novom Sadu...

Samostalne izložbe imala je u brojnim muzejskim i galerijskim prostorima u Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj rad dobila je brojna priznanja i nagrade, u prigodi otvorenja izložbe podsjetio je ravnatelj Galerije umjetnina Branimir Pešut.