SLAVONSKI BROD - Zaljubljenici u putovanja, knjige, biciklizam, motivacijske govore,... - puno je profila ljudi koji tragaju za različitim sadržajem jučer bilo zainteresirano za putopisno predavanje avanturista Hrvoja Jurića. Održano je u subotu navečer, pod vedrim nebom, u unutrašnjem dvorištu zgrade Muzeja Brodskog Posavlja.

Entuzijastični 37-godišnjak iz Vrbice, naselja između Đakova i Vinkovaca, u Slavonskom je Brodu gost-predavač bio i prije nekoliko godina. Ovaj put pričao je o svom putovanju od Osla do Nordkappa opisanom u knjizi „Put sjevera“. Na tom su ga 2300 kilometara i više od 40 dana dugom putu pratili njegovi prekrasni psi - Ena i Max. I Brođani su ih sinoć imali priliku upoznati.

Osnovni je cilj avanture bilo da Hrvoje testira električni bicikl u ekstremnim uvjetima. Sa psima, baterijama, prikolicom i fotografskom opremom, vukao je gotovo 120 kilograma. No, kao i većini putopisaca, i Hrvoju je ovo fizičko putovanje, zapravo, značilo puno više - duhovni rast i način da posloži stvari u svom životu.

- Kao i mnogima od vas, meni su moji roditelji željeli najbolje. Oni su mislili da se to krije u tomu da (kao prvi u obitelji) završim fakultet i dobro zarađujem. Zato se tata prenerazio kad sam mu rekao da prekidam studij ekonomije te da želim živjeti od putovanja i pisanja. Odmah je rekao da moram plaćati stanarinu, režije podijelio na tri dijela i tražio dva pologa. - počeo je svoju priču Hrvoje koji je svoja dva čvrsta stupa - oca i majku - izgubio prerano. Oboje u njihovim pedesetim godinama i tijekom njegovih velikih projekata i uspona u profesionalnom smislu. Zbog toga se, kaže, i danas boji uspjeha jer sluti da nakon njega dolazi nešto loše.

Ipak, u svojim je psima našao drugu obitelj. To je ponekad stvari činilo težima u poslu kojim se odlučio baviti.

- Bio sam svjestan da si, dogodi li se njima nešto, to nikad neću moći oprostiti. Tako da sam se trudio da im na putovanjima ništa ne nedostaje te da što više mogu biti slobodni, trčati i uživati. U tomu sam uglavnom i uspijevao, ali bilo je i rizičnih situacija. U jednoj sam se osjećao kao ljudi koji opisuju da su dobili nadljudsku snagu. Prikolicu je umalo pokupio autobus. Imao sam dojam da sam ruku rastegnuo za metar kako bih je povukao i spasio njih dvoje. - prisjeća se Hrvoje.

Snježna oluja, smrzavanje živaca i mišića, susret s medvjedom, izbjegavanje amputacije ruke, ali i kamiondžija na ruskim cestama, ... - tek su neke od situacija kroz koje je posljednje desetljeće prolazio Hrvoje i kada je smrti gledao u oči. Više ih ne želi ponoviti.

- Završio sam sa ekstremnim ekspedicijama i testiranjima granica, probijanjem zidova. Inače ću u četrdesetima biti polomljen, a pedesete možda neću ni dočekati. Vrijeme je za neke druge stvari. - kazao je Hrvoje koji ipak ne kani živjeti 'običan život'. Sada mu je drago biti iza kamere pa na budućim projektima želi biti netko tko bilježi tuđe ekspedicije i avanture.

Očev auto, kuću,... puno je toga Hrvoje morao prodati i ostaviti iza sebe kako bi ostvario svoje snove. No, ne smatra da je to put koji je svima nužan i potreban.

- Malo će vas ovdje prisutnih otići na put oko svijeta. To nije niti potrebno. No, meni je bilo potrebno. Intimno je ovo što ću reći, ali imam osjećaj da sam onih posljednjih 13 kilometara od Nordkappa koje sam prošao sam na biciklu mogao razgovarati sa svojim ocem. Meni je to puno značilo, bila mi je to 'točka na i'. - iskren je bio Hrvoje.

Ruse i Norvežane izdvojio je kao izrazito dobre domaćine.

- Norvežane neopravdano nazivaju hladnima. Oni vam možda neće prići prvi i ponuditi pomoć, ali ako je od njih zatražite, ostavit će sve što u tom trenutku rade kako bi vam pomogli. S druge strane, Rusi su me dočekali raširenih ruku, rado razgovarajući sa mnom. Bili su uistinu srdačni.

No, bolji doček od onog u rodnim Vrbicama nije mogao dobiti.

- Svećenik je naručio vatromet. Vatrogasci su stvorili prolaz vodenim topovima. Svi su bili tamo, bilo je to ogromno slavlje. Baka mi je prišla i zagrlila me. Naime, na putovanju sam nosio njezinu maramu, u koju mi je stavila krunicu. Dok sam putovao, plaćala je mise za mene, kao da sam umro. - šaljivo je kazao putopisac koji je pažnju Brođana držao gotovo dva puna sata i za čije se predavanje tražilo mjesto više.

Snimatelj i producent Tin Borovščak pomoći će da Hrvojeva putovanja budu uobličena i u dokumentarac koji bismo mogli gledati i na Netflixu prođu li svi pregovori uspješno.

Hrvojeva putovanja moguće je pratiti i na Facebook stranici.