Desetljeća su izbrisala i tragove i sjećanja. Većine onih koji su ih poznavali, danas više nema. No, tako vrijedne dijelove hrvatske povijesti itekako ima smisla bilježiti, ponavljati, predstavljati, širiti,... Sibinj, Ruščica i Gornja Vrba to čine izložbama, predavanjima i potporom autoru koji hrabre brodsko-posavske seljake i njihov značaj odlučno želi otrgnuti zaboravu. Da o njihovoj teškoj sudbini ne šapću samo jablanovi.
SIBINJ - Nakon tradicionalnog polumaratona otrčanog prethodnog vikenda u čast sibinjskim žrtvama, a uoči svečane sjednice i proslave Dana Općine Sibinj te tamošnje mjesne Osnovne škole Sibinjskih žrtava, u utorak je u Sibinju otvorena izložba Ivana Mileca naziva„Jablani šapću elegiju", posvećena sibinjskim, vrbskim i ruščičkim žrtvama iz 1935. godine.
Te teške godine u sibinjskom su kraju stradali Petar Topalović, Ivo Janković, Mato Pejić, Ivo Katalinić, Đuro Štimac, Stipe Gunčević i Antun Ercegović - svi iz odvoračkih sela te Ante Perković iz Gornjih Andrijevaca. Iz Ruščice su, pak, stradali Stjepan Mirković, Ivan Matić i Mirko Milec, a iz Gornje Vrbe Franjo i Ivan Borevković te Tomo Vargić.
Željka Gavranović / PlusPortal
Sibinjski načelnik Josip Pavić i ruščički Tomislav Pendić, zahvalili su sinoć autoru na bilježenju i čuvanju bitne povijesti njihova kraja, istaknuvši kako je iznimno važno zapisati je precizno i točno kako se u budućnosti ne bi izvrtale činjenice. To je i samom autoru, čiji je član obitelji također stradao u tim zbivanjima, bilo glavna motivacija za dugogodišnje bavljenje ovom temom.
Željka Gavranović / PlusPortal
- Većeg pojedinačnog nasilja od sibinjskih žrtava u Kraljevini Jugoslaviji nije bilo. Dopustimo li da ostanu samo lažni zapisnici da su seljaci isprovocirali žandare da po njima pucaju, to nikako neće biti dobro. - kazao je Milec, naglasivši više puta tijekom predavanja kako su događaji vezani za sibinjske, ruščičke i vrbske žrtve možda samo crtica ili fusnota u povijesnoj sintezi, ali kako činjenica da se spominju dovoljno govori o njihovoj važnosti za cjelokupnu hrvatsku povijest.
Što kažu povijesni zapisi?
Željka Gavranović / PlusPortal
Juraj Njegovan pl. Balen zapisao je: Selo Sibinj, još od doba Habsburgovaca, poznato je po svom domoljubnom karakteru i pobožnosti. Etnički 100 posto hrvatsko, oduvijek je bilo na udaru protuhrvatskih režima, pa tako i u Kraljevini Jugoslaviji, čiji su žandari često i, bez ikakva razloga, mlatili, uhićivali i batinali Sibinjane. To ih ipak nije pokolebalo da i dalje ustraju u vjernosti svojoj Hrvatskoj domovini i Radićevom HSS-u, tada najmoćnijoj hrvatskoj stranci, koja je bila simbol borbe za republiku i demokraciju jednako kao i za prava Hrvata koja je velikosrpski beogradski režim redovito kršio.
Kad je 1928. došlo do pokolja hrvatskih zastupnika, uključujući i braću Radić, u beogradskoj skupštini, u Sibinju je održan veliki prosvjed tijekom kojeg su mnogi ugledni seljani uhićeni, a na stotine ih je završilo s lakšim ili težim tjelesnim ozljedama.
U utorak, 19. veljače 1935. u susjednim selima: Starom Slatiniku i Oriovcu, a nešto zatim u Andrijevcima i Sibinju, došlo je do uhićenja, batinanja i zatvaranja u podrumski zatvor žandarmerijske postaje u Brodu.
Željka Gavranović / PlusPortal
Žandari s majorom Cvijanovićem na čelu, saznavši da se u Sibinju kilometar zapadnije nalazi veća grupa pobunjenih seljaka, zaputili su se tamo. Bili su to ljudi, njih oko 150, iz odvoračkih sela kao i iz Andrijevaca, koji o netom opisanim zbivanjima nisu znali ništa. Neki su sjedili pred kućom
Ivana Juretića, neki čučali pod zidom, a neki su jeli ono što su ponijeli. Kad su se na pedesetak metara od seljaka automobili zaustavili, žandari su poiskakali van, razvili se predvođeni majorom Cvijanovićem u strijelce i s puškama s bajunetima uperenim na seljake pošli na njih. Neki iz grupe seljaka povikali su: „Ne pucajte, gospodo, mi se nećemo tući!" Ne obazirući se na ove pozive, žandari su zapucali u masu. Pogođeni dum-dum mecima, na poprištu pred kućom Ivana Juretića ostalo je ležati osam seljaka, neki su bili ranjeni, dok se najveći broj razbježao. Žandari su zašli među poginule i ranjene te nogama i kundacima karabina gurali njihova tijela provjeravajući jesu li još živi. Ranjenog Đuku Štimca, koji se previjao od bolova, dotukli su udarcima kundaka. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin
Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod.
Željka Gavranović / PlusPortal
Te je događaje (i daleko šire) sinoćnjim jednosatnim predavanjem okupljenim mještanima nastojao prenijeti Ivan Milec. Oni su, dakako, za njega imali i pitanja te su uspjeli izmamiti obećanje da će o svemu ovomu napisati i knjigu.
Sinoćnji program vodio je novinar Ivica Vlašić, a otvorenje izložbe i predavanje privuklo je brojne zainteresirane mještane.
Željka Gavranović / PlusPortal
