CERNIČKA ŠAGOVINA - Okupio je u petak Nikola Jugović, načelnik općine Cernik, mještane Cerničke Šagovine koji su sudjelovali u obnovi mlinice na potoku Snaš, jedine mlinice preostale u selu.

Okupio ih je da im se zahvali na trudu koji su uložili u izgradnju kanala za dovod vode i obnovu mlinice i da se druže.

- Hrvatske vode i općina Cernik financirali su radove, a mještani su u radnim akcijama, koristeći svoje znanje i iskustvo, napravili novi kanal i ustave pa je mlinica ponovo u funkciji. Okupili smo se da otvorimo mlinicu kakve nema nigdje u blizini i zahvalimo ljudima koji su iskoristili svoje slobodno vrijeme, angažirali se da mlinica postane mjesto koje će posjećivati djeca koja dođu u Školu u prirodi ali i svi drugi koji dođu u Cerničku Šagovinu. Moći će vidjeti kako mlinica radi, pogotovo djeca koja budu dolazila u Školu u prirodi jer će ona biti jedan od sadržaja njenog rada - kazao je Nikola Jugović.

Inicijativu da se mlinica obnovi pokrenuli su Marin Kulić i Mijo Đurić, a priključilo im se još nekoliko mještana. Kako kaže Mijo Đurić, koji se prije 15 godina iz Zagreba vratio u svoje rodno selo, željeli su mlinicu spasili od propadanja i zadržali dio povijesti sela kako bi mlađi naraštaji imali što vidjeti, ali i da se mlinica može opet koristiti.

Iako na mlinici piše da je iz 19. stoljeća neki, kao što je i Marin Kulić, smatraju, ocjenjujući njihov vijek po dijelovima drvene građe od koje je napravljena, da je možda i starija. Moglo bi se to kaže saznati ispitivanjem starosti drveta.

Mlinica je jedna od atrakcija ovog sela smještenog na obroncima Psunja. Da će biti zanimljiva za razgledanje potvrdila je dvogodišnja Marinova unuka Klara, koja je sa zanimanjem razgledala kako mlinica radi. Kako kažu okupljeni mještani, kanal koji dovodi vodu do mlinice najmlađim mještanima biti će zanimljiv tijekom ljeta jer će se u njemu moći kupati.

Radila je i po noći i po danu

Stjepan Grgić ima 74 godine. Sjeća se vremena kada je vodenica bila u punom pogonu i kada je s ocem dolazi mljeti kukuruz i pšenicu.

- Radila je i po noći i po danu. U redovima se čekalo na red za mljeti iako to nije bila jedina mlinica u selu. Koliko znam bilo ih je pet. Cijelo selo je mljelo u tim mlinicama, kukuruz, pšenicu i ostale žitarice. Mljelo se dan i noć. Brašno samljeveno u mlinici puno je bolje kvalitete od onog strojno mljevenog pa su bolji i žganci i kruh. Žene su imale po tri sita na koji se brašno prosijavalo- kaže Stjepan Grgić i dodaje da je ova mlinica prestala mljeti prije Domovinskog rata.

Sada je obnovljena i povremeno opet melje. Okupljeni mještani kažu da nije isto kada stroj melje na silu i kada to polako radi kamen pa će možda, kao nekad, brašno samljevenu u mlinici u Cerničkoj Šagovini ići na izložbe u Njemačku.

Podsjetimo. Mlinica je naprava za mljevenje na vodeni pogon, najčešće potoka. U prapovijesti princip korištenja snage tekuće vode bio je poznat u prvim stoljećima poslije Krista, ali je primijenjen tek u srednjem vijeku, kad se gradnja mlinova proširila u cijeloj Europi, osobito poslije XII. stoljeća. Do pojave parnoga i motornoga pogona u XIX. i XX. stoljeću vodeni je pogon bio glavni način pokretanja mlinskih kamenova za mljevenje žita i kukuruza. Važno je naglasiti da njihov rad nije štetio prirodi.