Dakle, zamislite Jobsa neobrijanog, čupavog, u smrdljivoj odjeći i još k tome bosog kako dolazi na naš brodski Sud kako bi registrirao svoj Apple. Ne vjerujem da bi ga revni portir pustio dalje od ulaza, bez obzira na svu njegovu genijalnost.
Ovih dana polako privodim kraju jednu iznimno zanimljivu knjigu „Steve Jobs" pisca Waltera Isaacsona. Naravno, radi se o biografiji briljantnog poduzetničkih uma, čovjeka kojega sam iznimno poštovao i čijem djelu se divim. Kako nisam književni kritičar, neću vam sada izložiti recenziju navedene knjige, već ću se osvrnuti na neke dijelove iz života Jobsa koji bi mogli biti zanimljivi i poučni za sve nas, bez obzira na to zanimaju li vas računala ili ne.
Čitajući knjigu često sam se znao na glas nasmijati, ne toliko zbog samog sadržaja, već zbog toga što bi mi redovito palo na pamet kakav bi bio ishod pojedinih opisanih događaja da su se odvijali u Hrvatskoj ili još bolje, u Brodu. Sve „čudne" navike koje ću navesti u ovom tekstu prakticirao je Jobs kao mladić, ali i kasnije tijekom karijere kada je već postao milijunaš i uspješan poslovni čovjek.
Primjer prvi. Već u ranoj mladosti Jobs je potpao pod utjecaj zen-budizma te je prakticirao jogu i vegetarijansku prehranu. Ako vas je ovo područje ikada zanimalo, onda ste vjerojatno i vi naišli na tvrdnje kako ljudi koji ne konzumiraju meso imaju znatno ugodnije tjelesne mirise u odnosu na mesojede. Jobs je također bio uvjeren kako se radi o neupitnoj istini pa se zbog toga znatno rjeđe kupao i tuširao i gotovo nikada nije koristio dezodorans. Treba li reći kako se njegova okolina nikako nije slagala s tim tvrdnjama. Također, vrlo često je hodao bos. Dakle, zamislite Jobsa neobrijanog, čupavog, u smrdljivoj odjeći i još k tome bosog kako dolazi na naš brodski Sud kako bi registrirao svoj Apple. Ne vjerujem da bi ga revni portir pustio dalje od ulaza, bez obzira na svu njegovu genijalnost.
Je li to možda jedan od razloga zašto u Brodu i Hrvatskoj nemamo tako uspješnih tvrtki?
Primjer drugi. U knjizi su na mnogo mjesta opisani sastanci koje je Jobs održavao sa svojim suradnicima ili s poslovnim partnerima, a na kojima se često znao rasplakati. Nekada od muke, a nekada od tuge što ne može postići nešto što je naumio. Možete li zamisliti neke od čuvenih brodskih menadžera i poduzetnika poput Vladimira Kovačevića, Marka Blaževića, Zdravka Sočkovića, Tomu Opačka, Peru Ćosića ili nekog drugog kako se usred poslovnih pregovora rasplaču ili pokažu bilo kakve osjećaje na svom kamenom pokeraškom licu. Bi li takvi ozbiljni poslovni ljudi uopće ikad sjeli za isti stol s takvim smrdljivim odrpancem?
Primjer treći. Ako ponašanje iz prethodna dva primjera ne bi izludilo naše „poslovnjake" onda mislim kako bi ih ovo dovelo do ludila. Naime, Jobs je za rana postao ljubitelj lijepo dizajniranih industrijskih predmeta pa tako i izvanrednih automobila. Kako je relativno rano uspio i došao do lijepih novaca, uvijek je imao bar jedan prekrasan automobil. No većinu teških poslovnih odluka i dogovora postigao je na maratonski dugačkim šetnjama sa prijateljima, kolegama, poslovnim suradnicima ili partnerima. Jednostavno bi ih poveo u beskrajnu šetnju kako bi neometano dogovorili sve poslovne detalje. Možete li zamisliti naše ugledne biznismene kako poslove dogovaraju satima šetajući po gradu ili do Poloja i natrag i to još u društvu s nekim čudakom?
Navesti ću još nekoliko zanimljivih spoznaja ovog poslovnog maga.
„Otkrio sam da je najbolja inovacija ponekad kompanija, način na koji ju organiziraš." – dobro organizirana kompanija može donositi neusporedivo više inovacija nego bilo koji kreativni pojedinac.
„Ljudima koji znaju o čemu govore ne treba PowerPoint".
Koliko je cijenio korisnike svojih proizvoda i želio im uvijek osigurati vrhunsko iskustvo i vrhunski proizvod, govori izjava dana jednom projektnom timu u Appleu: „Pametni ste ljudi. Ne biste trebali uludo trošiti vrijeme na tako usrane proizvode."
Jobs je sebe i svoju kompaniju htio prikazati kao nešto posebno (doista je tako i bilo). Stoga je iznimno zanimljiva reklamna kampanja „misli drugačije" koja je bila popraćena sljedećim tekstom:
„U čast luđacima. Onima koji nigdje ne spadaju. Buntovnicima. Onima koji izazivaju nevolje. Onima koji se ne uklapaju. Onima koji stvari vide drukčije. Koji ne vole pravila. I koji ne poštuju status quo. Njih možete citirati, s njima se ne morate slagati, možete ih uzdizati u nebo ili ocrnjivati. No baš ih nikako ne možete ignorirati. Jer oni mijenjaju svijet. Oni čovječanstvo tjeraju naprijed. I dok ih neki možda smatraju luđacima, mi u njima vidimo genije. Jer, svijet u konačnici mijenjaju oni koji su dovoljno ludi da misle kako ga mogu promijeniti."
U tiskanim medijima kampanja je bila popraćena crno-bijelim fotografijama velikana: Einstein, Gandhi, Lennon, Dylan, Picasso, Edison, Chaplin, King, Feynman, Callas, Lloyd Wright, Watson. Malo bi se koja tvrtka usudila uspoređivati i reklamirati sa ovakvim velikanima.
Iako je Jobs poslovno uspio još kao mlad (ali kao mlad gotovo i propao), njegov kasniji životni put pokazuje, naročito nakon povratka u Apple, kako su za vrhunskog menadžera ipak potrebne godine, iskustvo, zrelost i mudrost. Također, njegov primjer i primjer mnogih drugih uspješnih poslovnih ljudi pokazuje kako čovjek mora aktivno sudjelovati u stvaranju proizvoda (usluge, projekta, tvrtke) da bi kasnije bio u stanju uspješno rukovoditi nekom tvrtkom. Možda i ova dva elementa ukazuju na jedan ne isključivo naš hrvatski problem: zavladala je moda ili trend „balavih" menadžera, ljudi koji nikada nisu ništa stvorili, a vlastodršci im daju na upravljanje ogromne vrijedne sustave samo zato što su mladi i školovani iako im evidentno nedostaju sve gore navedene osobine.
