SLAVONSKI BROD - Slavonskobrodski Radio92FM u gradski je Centar mladih sinoć doveo „Proste faktore" - jedinstveni nastup stand-up komičara, 39-godišnjeg Marka Dejanovića, porijeklom iz Banje Luke, s sada sa zagrebačkom adresom.

Povod tomu bila je proslava Svjetskog dana multiple skleroze. Svatko od posjetitelja tom je prilikom - umjesto klasične ulaznice - mogao donirati iznos kojeg je namijenio radu Društva multiple skleroze Brodsko-posavske županije koje je osnivač radijske stanice.

- 'Stand Up' u ovom slučaju znači ustani, podrži i daj potporu boljoj i osvještenijoj zajednici. Zbog tmurnih vijesti iz medija koje nam tjeraju strah u kosti o poskupljenjima, doza bezbrižnosti nam je prijeko potrebna. - poručili su iz Radija92FM

- Posebno nam je drago da nam se odazvao Marko Dejanović. sa svojom predstavom. I sam se volim šaliti, posebno na svoj račun. Najbitnija je stvar biti radostan i veseo, usprkos svemu što nam se događa u životu. Kad na sve to još imaš i invaliditet te 'upadneš u bed', to zna biti jako gadno. Prema tomu, slušajte stand-up komičare i šalite se. - kazao je Željko Pudić, predsjednik Društva koje, nažalost, iz godine u godinu ima sve više članova - posebice onih mladih.

Na hrvatskoj stand-up sceni posljednjih je godina tijesno i svako malo pojavi se novo lice. No, ona koja odskaču, brzo je moguće uočiti. Čudi, stoga, što je ovo Marku Dejanoviću bio prvi nastup u Slavonskom Brodu. Tim mu je draži jer je humanitarni.

S njim smo porazgovarali o životu stand-up komičara.

- U Hrvatskoj danas ima profesionalnih komičara kojima je to glavni posao i koji od toga dobro žive. Gdje ima volje za radom, tu je dobro. Scena raste. Sve je više kolektiva. Ja sam iz BIS comedyja. Bilo bi dobro da se uspijemo mimoići kad dolazimo u isti grad i da se međusobno ne kanibaliziramo. Danas se poklopilo da istovremeno na vašem trgu nastupa kolega iz Lajnap comedyja. - otkrio je Marko.

Zbog činjenice da kasni za svjetskim stand-up-om, posebice onim američkim, ranije je prevladavala činjenica da mnogi hrvatski komičari rade po sistemu 'copy-paste'. No, naš sugovornik kaže kako danas više nije tako.

- Svaka scena je tako nastajala. Što je bio jugoslavenski rock nego prevođenje stranih pjesama i dovođenje nečeg nepoznatog. Danas više nije tako. Velika je sramota ako nekog od kolega  - posebice iz 'novije garde' - uhvatimo u prevođenju, uzimanju tuđeg materijala,... a i to nema smisla. Nitko od nas nije ušao u stand-up s idejom da ćemo dobro zarađivati i živjeti od toga, nego s artističkom idejom da se izrazimo. A kako se izraziti koristeći tuđe riječi? - pita se Marko kojemu vlastitih ideja ne nedostaje pa nema ni potrebe krasti tuđe.

Njegova obitelj često mu je na tapeti, a na pitanje o tomu osjeća li obvezu uvijek biti onaj koji nasmijava druge, odgovara:

- Najveći pritisak da sam neprestano taj koji mora nasmijavati ekipu najviše dolazi od mog petogodišnjeg klinca. Taj presing je užasan i nepodnošljiv. Molim za pomoć jer ga čitavo vrijeme moram nasmijavati. Doduše, nekidan mi je rekao da sam ga počeo plašiti i sad je na trodnevnoj dijeti od humora. Žena na moje fore ima već standardni uvježbani odgovor koji glasi „Koji si ti idiot!", ali se uglavnom smije dok to izgovara. Tako smo se upoznali, tako ćemo valjda i ostariti. Ona voli ljudima objašnjavati kako nije baš sve tako kako ja opisujem. Ja na to odgovaram - „Naravno da nije sve istina. To se mora uljepšavati i brusiti za pozornicu!", ali sve proizlazi iz stvarnih događaja. -

Supruga samu sebe, kaže, smatra glavnom muzom za njegove nastupe pa sve više inzistira na tantijemama. No, Marko nema strah od njezina suda, kao ni od tuđih reakcija.

- Bude svakakvih situacija... pa i onih koje ne rezultiraju smijehom kako sam zamislio. No, ne očekujem nastupe u kojima uopće ne mogu nasmijati ljude. Kad je nešto uhodano i isprobano, onda nema straha. Kad se isprobava nešto novo, onda vlada nervoza i pitaš se hoće li nešto proći kod publike. No, u stand-up-u se mora stalno ići na rizik radi proizvodnje novih stvari koje će jednom biti super. Zbog toga unaprijed moraš prihvatiti da ćeš tu i tamo propasti, da neće sve pasti na plodno tlo. Što se duže time bavim, sam takve trenutke prihvaćam s većom dozom humora. Bude mi smiješno na pozornici kad shvatim da se s publikom nisam sporazumio. Primjerice, moje fore o ženi, djetetu i kreditu nisu pretjerano zabavne jako mladoj publici u dvadesetima. Oni bi voljeli čuti nešto njima bliže. To je sastavni dio posla.

Smijeh ne gleda kao lijek, nego kao nešto čime se borimo protiv straha. O svom poslu da nasmijava ljude priča iskrena i otvorena srca.

- Bio sam novinar crne kronike, tako da sam stres ostavio iza sebe. U ovom poslu uživam. Idu mi na živce svi koji kukaju. Radim ono što volim i živim od toga, dok većina ljudi na svijetu ide s grčem u želudcu na posao. Ovo ću raditi do kraja života. - zaključio je Marko.