U slavonskim kućama Badnjak i Božić oduvijek su bili obilježeni obiteljskim običajima koji su se prenosili s generacije na generaciju. Uz pomoć etnologinje Marije Gačić, donosimo pregled onih koji su se u Slavoniji (barem nekako) zadržali do danas.
SLAVONSKI BROD - U završnici smo predbožićnog vremena. Na Badnjak i Božić zasigurno većina obitelji ima svoje posebne običaje, mirise, prakse i delicije. I dok se dio tih navika prilagodio suvremenom načinu života, mnogi su se običaji u slavonskim kućama zadržali. Upravo zato, uz pomoć etnologinje Marije Gačić, odlučili smo zaviriti u slavonske božićne običaje - one zapisane, ali i one koji se i danas, iz kuće u kuću, prenose bez posebnih uputa.
Privatna arhiva
Badnjak je, objašnjava Gačić, svojevrsna kruna cijelog adventskog vremena. Dan prepun simbolike i dan kada se, skoro neprimjetno, Božić već počinje slaviti. Jedan od starijih običaja Badnjaka u Slavoniji je dolazak položaja - prvog božićnog čestitara. U etnologiji poznat i kao polaženik dolazi na Badnjak, rano ujutro, dok je još mrak - što je u prosincu značajan dio jutra.
- Mogu potvrditi da se u mnogim selima i danas ide u položaj, a mogu se čak i pohvaliti da i moja djeca idu u položaj. Položaj dolazi u kuću i najprije izgovara čestitku: „Čestitam vam Badnjak, Adama i Evu“. Ukućani odgovaraju: „I ti bio živ i zdrav“. To je „formula“ koju ponavljaju tijekom božićnih dana. Meni je to lijepa, tradicijska komunikacija i u mnogim se mjestima i danas na taj način čestita. - rekla nam je Gačić.
Nakon pozdrava slijedi središnji dio običaja. Položaj staje ili čučne - negdje iza vrata, negdje uz peć ili štednjak i počinje “požarivati” vatru, nekada štapom/željezom, dok izgovara želje cijeloj kući.
I.B./Ž.G./Plusportal
- Govorili su želje - ali su ih uvijek prilagođavali obitelji. Ako netko ima krave - telilo se, ako ima konje - ždribilo se, ako ima pčele - rojilo se, ako ima djece - rodilo se. Sve završava željom da sve bude živo i zdravo! - objašnjava nam Gačić.
I.B./Ž.G./Plusportal
Za izrečene želje, položaj (vjesnik) treba biti darovan. Nekada su to bile kalotine - sušene jabuke i kruške nanizane na konac, kasnije (naravno, u Slavoniji) kobasica, a danas najčešće na dar dobije novac. Cijeli dan (Badnjak) se u narodu dijeli na Adama i Evu - prijepodne pripada Adamu, poslijepodne Evi. Običaji su tijekom dana posebno vezani za imendane, ali i uz sam ritam dana.
I.B./Ž.G./Plusportal
Posebno mjesto u danu zauzima i unošenje slame. Slamu su nekada unosili u amu - što je dio konjske opreme - i rasprostirala se po cijelom podu kuće. U slami su skrivali orahe, jabuke, a djeca su ih tražila. Obitelj bi se nakon toga pomolila, a večer je završavala odlaskom na ponoćku. Božić je, kako će svaki Šokac reći, rezerviran samo za obitelj.
- Šokci će reći da se na prvi dan Božića ne ide nikamo - taj dan je obitelj kod kuće, a na drugi dan ide se kod punice. I mene su tako odgajali - na prvi dan se ne ide nigdje, doma smo, idemo na misu, ručamo. - rekla nam je Gačić.
Poseban običaj odnosio se na paljenje svijeće. Svijeća se stavljala u čašu sa zrnevljem – žitom, kukuruzom, ječmom ili drugim sjemenjem, ovisno o tome što je obitelj uzgajala.
I.B./Ž.G./Plusportal
- Djeca su se okretala sa svijećom u smjeru kretanja sunca i govorila čestitke: čestitam vam Božić, Isusovo porođenje, zatim svetog Stjepana i svetog Ivana. - opisuje nam.
Nakon okretanja, dijete bi poskočilo, a svijeća se nije smjela ugasiti.
- Govorilo se: koliko skočiš, toliko ćeš narasti. Prije se govorilo i koliko će lan (slama) narasti. - navodi Gačić.
I.B./Ž.G./Plusportal
Svijeća je gorjela tijekom ručka, a nakon toga su promatrali znakove dima i zrnja. Prvi je stereotipno šokački, morbidan - jer, na koga ide dim, taj će prvi umrijeti. Slama je u kući ostajala do trećeg dana Božića.
- Treći dan Božića, na svetog Ivana, slama se iznosila van. U narodu se kaže: sveti Ivan - slama van. - objasnila nam je Gačić i dodala kako se potom slama vezivala za voćke u voćnjaku.
- Vezala se za voćke kako bi bolje rodile, jer je slama imala posebnu, pomalo ritualnu ulogu u obiteljskom slavlju Božića. - zaključuje.
Običaji su se tako kroz godine mijenjali, skraćivali i prilagođavali vremenu, a neki su sasvim i nestali. Oni koji ih pamte čine to jer su ih živjeli - bez posebnih uputa. Na nama je da ih zapišemo i sačuvamo od zaborava.
I.B./Ž.G./Plusportal
