Ostalo je samo sjećanje kako je nekoć na tu svetkovinu cijelu noć desetak muškaraca zvonilo crkvenim zvonima te kako se, ne tako davno, pomagalo sirotinji na svetkovinu Dušnoga dana.
SLAVONSKI BROD - Iz znanstvenog rada „Dušni dan u hrvatskoj katoličkoj baštini“, splitskog profesora Marka Dragića, saznali smo puno toga o blagdanu Svih svetih koji slavimo na današnji dan, 1. studenog, ali najviše o danu koji slijedi nakon njega - Dušnom danu. U nastavku donosimo dijelove tog rada koje smatramo najzanimljivijima.
Kult pokojnika, piše profesor Dragić, iznimno je raširen u hrvatskoj kulturnoj baštini. Tradicija sjećanja na pokojne seže u 7. stoljeće. Štovanje Dušnoga dana 998. godine uveo je benediktinski opat iz Clunyja, sveti Odilo. Papa Klement V. službeno je taj blagdan potvrdio 1311. godine. Dušni se dan (Spomen svih vjernih mrtvih) slavi 2. studenoga, a ako je taj dan nedjelja, slavi se 3. studenoga.
Dušni se dan još naziva Mrtvi dan, Mrtvo spomenuće (u središnjoj Bosni), Dan mrtvih (u koprivničkome i mnogim drugim krajevima). Za razliku od današnje tradicije kada to mnogi čine na Svisvete jer su tada slobodni, nekada se cvijeće na groblje nosilo i svijeće su se palile upravo na Dušni dan.
Foto: Ž.G.
Višestruka je uloga svijeća u katoličkoj tradiciji. Prvi kršćani rabili su svijeću kako bi pred zoru u katakombama za vrijeme bogoslužja imali svjetlost. Njihovom uporabom, izgledom i brojem tumači se Crkveno učenje. Jedna svijeća simbol je vjere u jednoga Boga i Spasitelja, dvije svijeće predstavljaju Boga i čovjeka, tri simboliziraju vjeru u presveto Trojstvo. Šest svijeća na oltaru predstavlja neprekidnu molitvu Crkve i vječno svjetlo u svetištu. Sedam svijeća znakom su sedam sakramenata. Svijeće kod euharistijskoga obreda predočuju Kristov dolazak u pričesti. Uskrsna je svijeća znak uskrsnuloga Krista. Biskupova svijeća vjernicima daje na znanje da biskup predvodi euharistijsko slavlje. U Bibliji se svijeća i svijećnjak spominju sedamdesetak puta. O kultu pokojnika svjedoči i pokojnička svijeća.
Uz paljenje svijeća grobovi se kite cvijećem. Pritom je nekoć cvijeće moralo biti iz vlastitoga vrta, a svijeće su bile voštane. U Srijanima svijeće »lumine« nazivane su dušice. Na Dušni dan u mnogim krajevima, primjerice, u dugopoljskome kraju u Dalmaciji, Badljevini kod Pakraca i drugdje pale se svijeće i na groblju i u kući za pokoj duše preminulih članova obitelji. Svijeće su u kućama gorjele duboko u noć.
Foto: Ž.G.
U Badljevini kod Pakraca prije 1. studenog u mnogim su se domaćinstvima izrađivali vijenci koji su se na Dan mrtvih stavljali na grobove najbližih. Ruže za vijence izrađivane su od raznobojnoga papira i u toj izradi pojedine su se žene toliko usavršile da ih je bilo teško razlikovati od prirodnih. Ostali dijelovi vijenca popunjavani su nekim zelenjem koje ne bi brzo venulo. Često su ljudi iz šume donosili u tu svrhu bršljanovo lišće. Toga je dana cijela obitelj odlazila na groblje, polagala vijence i cvijeće i palila svijeće. Uz molitvu i šutnju odavala se zahvalnost svima onima kojih više nije bilo među živima. Dok su mnogi uz sjetne uspomene stajali uz grobove, djeca su od rastopljenih dijelova svijeća pravila kuglice i igrala se njima. Toga je dana svako domaćinstvo palilo u kući svijeće koje su gorjele duboko u noć.
U Hercegovini su obilasci groblja uzeli maha tek šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Dušni dan karakteriziraju: tišina, sjećanja i molitve za pokojne, plaćanje misa za pokojnike, obred oprosta, pomaganje sirotinji i zvonjava crkvenih zvona. Pučki nazivi Mrtvi dan, Mrtvo spomenuće i Dan mrtvih nisu u suglasju s kršćanskim naukom po kojemu je duša besmrtna. O kultu duše u kulturnoj baštini Hrvata, pored ostaloga, svjedoče molitve za duše u čistilištu te dušice — svjećice koje se pale na taj dan.
Iščeznuo je negdašnji sporadični običaj da se pokojnicima na grobove nose i ostavljaju neka jela ili bi se noću ostavljao prostrt stol s jelima i pićem (ili samo pićem). Ostalo je samo sjećanje kako je nekoć na tu svetkovinu cijelu noć desetak muškaraca zvonilo crkvenim zvonima.
Samo je u narodnome pamćenju ostalo kako se, ne tako davno, pomagalo sirotinji na svetkovinu Dušnoga dana. Obred oprosta danas je također uglavnom zaboravljen. Bilo bi iznimno dobro kada bi se taj običaj revitalizirao i kada bi se uopće više vraćali tradicijskim vrjednotama. Tradicijska kultura sadrži odgovore na mnogobrojne izazove suvremenoga potrošačkog mentaliteta. I zbog toga, od iznimne je važnosti poznavati svoju baštinu, čuvati je i prenijeti pokoljenjima u nasljeđe. To je civilizacijski čin koji pokazuje odnos prema davno upokojenim precima i odnos pokoljenjima.
Za one koji na 'Svisvete' ipak obavljaju sve ono što se nekad radilo na Dušni dan, u nastavku donosimo sve važne prometne i druge informacije vezane za današnji blagdan:
