Na mogućnost da će Slavonski Brod imati tri visokoškolske ustanove s različitim studijskim smjerovima mnogi su prije desetak godina, uključujući i mene, gledali s nevjericom.
JOŠ O BRODSKOM SVEUČILIŠTU (1)
Zašto ovo pišem?
Povod ovom tekstu jest prijedlog koji mi je uputio jedan etablirani brodski intelektualac, pretpostavljajući valjda kako akademski stupanj nužno podrazumijeva renesansnu svestranost i zaboravljajući da su danas znanstvenici čak i u humanistici, rekla bi jedna moja kolegica - „uglavnom fah-idioti, ako i to". Predložio mi je, naime, da napišem članak o Brodu kao kulturnom 'brandu', svoje viđenje sutrašnjeg Broda kao hrvatske i slavonske kulturne destinacije, sa svim njegovim kulturnim sadržajima u jedinstvenom projektu. "Nekoliko takvih programa (prostorno-planski, gospodarski, obrazovni, sportski …)," napisao mi je, „mogli bi činiti, konsenzualno, usvojenu generalnu političku platformu razvoja Broda. Trebali bi se 'šampioni' dogovoriti ŠTO je najbolje za Brod, a potom se na izborima tući TKO će to oživotvoriti i na koji NAČIN."
Praksa nam je pak pokazala kako su protagonisti brodskog kulturnog života uglavnom ili šutljivi i samozatajni, ili manje skloni predlaganju, a više lamentiranju, ili pripijeni uz teme usko vezane uz struku, što spomenutu raspravu čini teško mogućom. Ili su međusobno isposvađani, što njihove polemike često čini osobnima i neproduktivnima.
Taštinu napumpanu zbog ukazanog mi povjerenja načela je prospavana noć, a konačno ju je ispuhalo višesatno zurenje u poluprazan .rtf na monitoru. Posumnjavši usput da mi je ovaj izazov postavljen kako bi me se prizemljilo ili izvrglo poruzi, još jednom sam došao do zaključka da stvaranje vizije razvoja lokalne zajednice, pa ni njenog kulturnog aspekta, ne može biti u isključivoj domeni kojeg nadobudnog pojedinca, već je nužan polilog kritične intelektualne mase koja bi trebala kreirati „brodsku javnost". Konkretno, koliko bi uobražen čovjek morao biti kada bi pokušao osporiti ili odrediti svrhu i ulogu ostavštine obitelji Brlić a da ne poznaje stavove dr. Artukovića, muzeja tambure bez maestra Ferića ili muzeja (instituta?) granice bez Petra Bašića, od kojega sam po prvi puta čuo za tu ideju? I kako uopće pretendirati na koliko-toliko cjelovito „projektiranje" kulturne slike Broda zaobilazeći pri tom osobe koje su najupućenije u konkretne kulturne probleme ili bi habitusom, funkcijom, opusom ili obrazovanjem bili relevantniji sudionici rasprave o kulturnoj viziji Broda, kao što su Goll, Matanović, Medved, Špicer, Bunčić, Ažman, Stipić, Pešut, Mirković, Uzelac, Lukić, Lakić(i) i drugi. Praksa nam je pak pokazala kako su protagonisti brodskog kulturnog života uglavnom ili šutljivi i samozatajni, ili manje skloni predlaganju, a više lamentiranju, ili pripijeni uz teme usko vezane uz struku, što spomenutu raspravu čini teško mogućom. Ili su međusobno isposvađani, što njihove polemike često čini osobnima i neproduktivnima.
Moj me je izazivač također podsjetio i na to da je u nedostatku konkretnog cilja svaka strategija svedena na nagađanje u kojem su kompetencije nagađača gotovo nevažne. Taj je cilj određen odgovorom na njegovo pitanje: „ŠTO je najbolje za Brod?" Što bi Brod trebao biti, sa svojih 60-ak tisuća stanovnika (a nadam se da neće nikada biti veliki grad)? Kakvu će proizvodnju poticati? Hoće li se orijentirati više na industrijsku ili ekološku proizvodnju, ili na izvoz znanja, tj. projekata, programa, nadzora i sl., što naši inženjeri već rade širom Europe? Može li Brod biti grad turističkih atrakcija, s jasno ciljanim skupinama koje će ga posjećivati? Kakav sport poticati u Brodu? Vrhunski, tj. stvarati sjajne pojedince koji će sutra otići iz Broda, ili amatersko-masovni i rekreativni koji će podići razinu zdravlja i radne sposobnosti populacije koja ostaje? I tako dalje. U nastavku ću se ovoga teksta baviti temom brodskog sveučilišta, i tako ću pokušati dati svoj skroman doprinos jednom od aspekata spomenute vizije razvoja našeg grada.
Kontekst
Već se više od desetljeća, točnije od osnivanja dislociranog učiteljskog studija, u Brodu i oko njega čuju glasovi o nužnosti daljeg razvoja visokog školstva, a od 2007. i o kampusima, novim fakultetima, i o brodskom sveučilištu. O njima se najviše govori i piše prije izbora, najčešće u pretposljednjim paragrafima predizbornih materijala. Dvojica od kojih sam u posljednjih nekoliko godina najviše slušao i čitao o ovim temama nastupali su s različitih pozicija: Vladimir Štefanek, čvrsto nogama na zemlji, o visokom je školstvu uvijek govorio unutar plana ili izvješća za ovu ili onu godinu, dok su mi se razvojne vizije Petra Bašića činile izvedive, ali na nekoj drugoj geografskoj širini. I jednog i drugog ću vjerojatno u nastavku teksta mjestimice nenamjerno plagirati, pa im se unaprijed ispričavam, a bit će tu i autoplagiranja mojih nezapaženih tirada o ovoj temi na sjednicama županijske skupštine.
Nedavna hvalevrijedna inicijativa Hrvatskih laburista za osiguravanjem visokoškolske infrastrukture u Brodu podsjetila nas je na osnovnu namjenu kampusa, a to je okupljanje što više komponenti akademske zajednice na jednom mjestu, kako bi se olakšalo njeno funkcioniranje u cjelini i pojedninih njenih sastavnica, pa tako i brodskog veleučilišta, koje nastavu danas održava na nekoliko lokacija. Jasno, prostor koji je preostao na Hebrangu danas je premalen za ambicioznije zahtjeve u tom smjeru. Ipak, na prijedlog laburista imam najmanje dvije primjedbe. Prvo, nije dobro da srednja škola i studentski dom budu u istom kampusu – razlog je u različitim stilovima života petnaestogodišnjaka i dvadesetrogodišnjaka, zbog čega se ni đački domovi u pravilu ne spajaju sa studentskim domovima. Drugo, nacrt je očito rađen po mjeri studija poljoprivrednih usmjerenja, protiv čega, načelno, nemam ništa, naročito s obzirom na kapacitete naše poljoprivredne škole, koja odavno nije „samo" srednja škola, kao i na već pokrenuti studij bilinogojstva u Slavonskom Brodu. Ipak, smatram da se tu kreće od kraja, jer sveučilište prije svega čine studijski programi, nikako građevine, što jasno pokazuje raširena praksa studiranja „na daljinu" (distance education). Odatle najprije valja okvirno odrediti studijske smjerove i programe koji bi se u Brodu studirali, pa tek potom za njih tražiti pogodan prostor i drugu infrastrukturu.
Na mogućnost da će Slavonski Brod imati tri visokoškolske ustanove s različitim studijskim smjerovima mnogi su prije desetak godina, uključujući i mene, gledali s nevjericom. Generacije već diplomiranih studenata i sve bogatiji ovdašnji akademski život danas nas utvrđuje u uvjerenju da bi Brod jednoga dana mogao dobiti i sveučilište. Ipak, nedostaje vizija: kamo dalje? Na to ću pitanje pokušati djelomično odgovoriti u nastavku teksta. Ali, prije svega:
Zašto sveučilište?
(nastavak slijedi)
