Često se u javnom diskursu kao najveći krimen politike navodi nedostatak vizije i strategije. Stoga, poprilično su začuđujuće mlake, gotovo nikakve reakcije, kako medijske, tako i u puku, na događaj sa posljednje sjednice Gradskog vijeća, kada je jednoglasno usvojena Strategija gospodarskog razvoja grada Slavonskog Broda 2012.-2020. U razgovoru sa sugrađanima možemo čuti razne razloge: strategije ionako nitko ne provodi, služe samo kao smokvin list političarima, predstavljaju listu dobrih, ali neostvarivih želja, papir sve trpi …

Gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći
Goran Bare & Plaćenici

Napokon malo zajedništva

Držim kako je to šteta jer su tvorci Strategije uspjeli ostvariti bar jedan bitan cilj: povezati gotovo sve relevantne političke, gospodarske, obrazovne, civilne, kulturne i ine snage ovog grada (čak i iz Županije) na zajedničkom zadatku. Stručnom metodologijom u kojoj, ako se ne varam, prepoznajem rukopis i smisao za koordinaciju zamjenika gradonačelnika Zorana Ivanovića, donesen je ovaj, kako kažu u RA SB, ključan dokument za gospodarsku budućnost našeg grada. Jesam li krajnje naivan kada se radujem zajedništvu koje su jednoglasnim prihvaćanjem Strategije, napokon, bar na jednoj temi iskazali svi gradski vijećnici i nositelj, inicijator izrade Strategije gradonačelnik Mirko Duspara, te kada se nadam kako će konačno prekinuti sa svojim politikantskim igricama i ozbiljnije krenuti u rješavanje ozbiljnih problema koji muče naše građane? Kako god, jednoglasnim prihvaćanjem Strategije, sve su se stranke na neki način obvezale ići putem koji ona trasira.

Gdje je tu Slavonija?

Za sve one koji nisu imali strpljenja pročitati devedesetak stranica koje govore o našoj budućnosti, recimo kako se Strategija uglavnom temelji na uobičajenoj SWOT analizi, analizi stanja, mjerama i projektima za ostvarenje strategije, financijskim okvirom te mehanizmima praćenje ostvarenja. Bez obzira na brojne eksperte uključene u izradu strategije, kao zainteresirani građanin, osim uvodnih pohvala, dopustit ću si slobodu iznijeti i neke komentare na donesenu Strategiju.

Strategija ne donosi ništa posebno novo, originalno ni maštovito. Mogla bi proći i kao strategija Karlovca, Županje ili Siska, gotovo bilo kojeg grada na rijeci. Nema posebnih mjera i projekata koje bi ukazale na to kako se Brod nalazi u srcu Slavonije, u poljoprivrednom kraju. Dok u samom gradu možda i nema mnogo poljoprivrednih proizvođača, mnoštvo ih je u selima naše županije koji gravitiraju prema Brodu. Zar ne postoji nikakav način sinergijskog udruživanja koji bi nam donio komparativne prednosti u odnosu na gradove koji nemaju takvo okruženje? Kako ćemo, među nizom sličnih gradova sa sličnim strategijama, istaknuti se i privući potencijalne ulagače, financijere? Sela i seljaka sjetimo se samo kao turističkih manekena.

Gdje je nestao čovjek?

Svima je jasno kako je gorući problem svijeta, zemlje pa i našeg grada – nezaposlenost. Dok se u analizi stanja nalaze poglavlja gdje se razmatraju demografski tokovi, obrazovne karakteristike žitelja Broda i županijski podaci o nezaposlenosti, kod rješenja, odnosno navođenja mjera i projekata o čovjeku gotovo ni spomena. Nema ni stručnih procjena, ni opreznih prognoza, ni okvirnih podataka o tome koliko će kojih kadrova pojedina mjera i projekt mobilizirati i zaposliti. Sam naziv gradski otac govori kako bi se isti trebao brinuti za sve građane, a posebno za one najslabije, kojima je u njegovu gradu ugrožena egzistencija. Koliko je takvih u Brodu? Osam do deset tisuća? Je li moguće pokrenuti gospodarstvo bez ljudi? Kako podržati neki projekt ako se ni približno ne zna koliko će naših građana njegovom realizacijom dobiti radno mjesto? Koje prioritete pridružiti pojedinim projektima, ako se ne znaju efekti koje on izaziva, prvenstveno na smanjenje nezaposlenosti? Trebamo li ulagati ogromna sredstva u projekte koji će zaposliti šačicu ljudi? Možda su tu isključivo kako bi nekima donijeli visoki profit?

'Može da bude, al ne mora da znači'!

Od devedeset stranica Strategije, financijski okviri za provedbu su zauzeli manje od jedne stranice. Taksativno su pobrojani proračuni, EU fondovi i na kraju, znakovito, sredstva investitora. Nema detaljne razrade niti definiranih prioriteta već se navodi kako će se detaljniji financijski planovi vezati uz godišnji gradski proračun. Kako sredstva iz EU fonda „ugurati" u proračun? Zar nam je povjerenje u privlačenje investitora na toliko niskoj razini da se to navodi kao posljednja mogućnost? Zar brojni kvalitetno osmišljeni projekti i mjere ne zaslužuju ozbiljnije financijsko planiranje? Ako građevinski stručnjaci sa sigurnošću mogu unaprijed tvrditi kako će u određenom roku izgraditi neku zgradu, zar ekonomski stručnjaci ne mogu osmisliti mjere za namicanje sredstava, koje će bar s nekom razumnom vjerojatnošću u nekom razumnom roku biti realizirane? Kako sredstava nema, kako nema pouzdanja u to kako će se i kada sredstva prikupiti, pitam se za što su u stvari glasovali gradski vijećnici? Možda je ipak bolje preispitati planove i prostrijeti se koliko smo dugi, odnosno odustati od strategije „golub na grani"? Možda je strategiju potrebno uskladiti s mogućnostima financiranja i pokrenuti neke projekte što prije, bez megalomanskih sanjarija?

Ček' dok sazidam!

Najbolje se to vidi na primjerima vrlo logičnih mjera i projekata povezivanja obrazovanja i gospodarstva, tehnoloških parkova itd. U situaciji kada smo svjedoci kako brojni gradski i županijski prostori zjape prazni i neiskorišteni, kada nemamo sredstava i nismo sigurni hoćemo li ih prikupiti, ove presudne aktivnosti ostavljaju se po strani dok se ne namaknu sredstva, ishode dozvole za gradnju, sazidaju nove zgrade, opreme skupim namještajem, umjesto da se s navedenim aktivnostima krene odmah. Moderni svijet funkcionira na virtualizaciji svega, a posebno skupih nekretnina – preseljenjem u virtualni ili cyber-space. No, u njemu nema prostora za građevinsku mafiju. Visokotehnološke tvrtke poput Googlea u početku gotovo da nisu imale nekretnina, a i danas postoje brojne tvrtke čiji je jedini kapital znanje njihovih uposlenika. Moramo li čekati skupo uređenje savskog korita i izgradnju Luke Brod kako bismo se pomaknuli s mjesta? Za koliko radnih mjesta i s kojim ulaganjima? Poznato je kako neki projekti donose i neizravne utjecaje na gospodarstvo i zapošljavanje, ali dajte nam bar podatke o izravnom zapošljavanju u odnosu na ukupna ulaganja. Neka se vidi koliko će koštati svako novo radno mjesto u Luci Brod.

Rote Laterne Straße

Osim izravnih i neizravnih utjecaja na gospodarstvo i zapošljavanje, neke djelatnosti izravno i manje izravno utječu na sociološku sliku društva. Od svih pobrojanih mjera i projekata u Strategiji, dojma sam kako gradonačelnik i njegove strukture najpredanije rade upravo na ostvarenju projekta Luke Brod i unapređenju brodskog turizma. Oba ta razvojna smjera podrazumijevaju znatno povećanje cirkulacije ljudi i roba kroz grad. Kako će se to sutra odraziti na naše društvo? Hoće li neminovno doći, kao i u gotovo svim lučkim gradovima, do znatnog povećanja prostitucije, šverca, narkomanije, kriminala? U jednoj od najvećih svjetskih luka Hamburgu, nekada policija nije smjela ni ući u St.Pauli – dio grada koji su tada nastanjivali kriminalci, narkobosovi i prostitutke. Jesmo li spremni za takav scenarij? Trebamo li dobro promisliti o tome što želimo kako nam se to doista ne bi i ostvarilo?