Prekrasne mlade ljude koji vole i čuvaju običaje i tradiciju mjesta iz kojih dolaze na istom je mjestu danas okupilo velikokopaničko pokladno jahanje. Ispričali su nam neke zanimljive priče koje su iza njih i njihovih plemenitih ljubimaca.
VELIKA KOPANICA - Djed i tata držali su konje i tako sam se povezao s njima. Ako imaš svog konja, svu opremu, odjeću i obuću, nije se teško odlučiti na dolazak na ovakvu manifestaciju. Malo uz pomoć roditelja, malo uz pomoć supruge koja je sve to nakitila i sredila... i ništa nije teško. Prvi put sam na konja sjeo 1996. godine. Bila je to već ujahana kobila koju je otac kupio nakon rata. Danas sam došao sa Siglavy Zentom. Priča koja stoji iza nas je neobična. Bio je pet-šest godina kod mene i otac ga je, igrom slučaja, prodao u Varaždin. Ja nisam mogao bez njega. Nakon godinu dana sam ga ponovno otkupio. Nisam pitao za cijenu. Eto, to je ljubav prema konjima o kojoj me pitate. Danas ima 15 godina. - dirljivu priču ispričao nam je Vedran Mirković iz Ruščice, jedan od 88-ero jahača koji su se danas okupili u Velikoj Kopanici na pokladnom jahanju.
Ž.G./PLUS
Tim je riječima mladi član Konjogojske udruge „Lipicanac“ oslikao posebnu ljubav čovjeka prema tim plemenitim životinjama, ali i objasnio zašto ih ljudi danas 'drže' - usprkos činjenici da zahtijevaju puno... i ljubavi i truda i novaca.
- Svake smo godine u Velikoj Kopanici. Važno je očuvati tradiciju naših djedova i očeva. Teško je reći zašto su konji toliko posebni. Osim tradicije, tu mora biti velika ljubav. Kažu - tko jednom proguta konjsku dlaku, to je to za cijeli život. Ne mogu ništa konkretnije odgovoriti osim toga. - kazao je 24-godišnji Mario Turek iz Konjogojske udruge Babina Greda.
Blizanke prvi put na konje sjele kad su imale pet godina
Ono što je danas bilo posebno lijepo vidjeti u Velikoj Kopanici jest veliki broj mladih ljudi koji ponosno nose slavonsko ruho, vole konje i uživaju u običajima svojih starih. Hrabro su jahali, zadivljujuće sigurni u sebe i svoje ljubimce. Među njima su se našle i 15-godišnje blizanke, Ana i Marija Vrtarić iz Vrpolja.
Ž.G./PLUS
- Prvi put smo na konja sjele kada smo imale pet godina. Danas o njima brinemo same. To podrazumijeva čišćenje, spremanje, kupanje, briga o opremi,... Za pokladno jahanje pripremale smo se dva dana. Obje jašemo kobile. Jedna je stara pet godina, a druga četiri. U Kopanici smo bile i prošle godine. Vraćamo se zbog druženja i dobre atmosfere. - kazale su sramežljive seke koje su svojim konjima sigurno upravljale. Nikakvo čudo jer na obiteljskom imanju imaju još 20-ak lipicanaca.
Nakon blagoslova i pjesme, jahači su danas oko podneva krenuli u obilazak ukupno četiri postaje. Prvu su bogatom trpezom opremili članovi KUD-a Velika Kopanica „Ivan Filipović“. Potom su poišli do Lovačkog doma ulicom Gorjanci, pa u Šamačku, a zadnju je postaju kod mjesnog mlina priredila Udruga 108.
- Već tradicionalno početkom godine Konjogojska udruga Velika Kopanica organizira pokladno jahanje. Najprije se zahvaljujem njima na uspješnoj organizaciji. Gotovo stotinu jahača došlo je s područja naše i svih okolnih županija. Mislim da je odaziv rezultat toga što smo uvijek dobri domaćini. - kazao je načelnik Velike Kopanice, Ivan Meteš.
Velika Kopanica - omiljena jahačima i konjogojskim udrugama
Općina Velika Kopanica poznata je po tomu što svake godine ima dva pokladna jahanja na svom području. Drugo će biti održano u Kupini, 29. siječnja, u organizaciji tamošnje Konjogojske udruge Ledina.
- Jahači su došli iz Požege, Pleternice, Lužana, Županje, Đakovštine,... Rado dolaze u Veliku Kopanicu. Danas je, usto, lijep dan. Poklade su kratke, a danas nema 'preklapanja' među selima pa je i to razlog velikog broja sudionika. Za dolazak s konjima potrebne su dvodnevne pripreme. Bijele konje je teško održavati da budu bijeli kao snijeg. Ima tu dva-tri dana kupanja, ali ni prije toga ga se ne smije zapustiti. Opremu i ruho isto treba održavati i prirediti. U ovakvim uvjetima konje je teško kontrolirati, ali uglavnom sve prođe u redu. Konji su uvijek bili dio našeg sela. Kada je riječ o povijesti Udruge, imamo papire iz 1933. godine. Bilo je tu prekida, ali mi smo sve ponovno pokrenuli. Više je starijih, ali očekujemo da će nam se pridružiti i mladi. Ljubav je to, ali i ogroman posao. Konja treba hraniti i čistiti i kad nisu ovakve prigode, za što treba puno vremena i volje. - kazao je Franjo Kovačević, blagajnik Konjogojske udruge Velika Kopanica koja ima 21 člana i 15-ak grla.
Ž.G./PLUS
I ovaj put teško bi išlo bez mjesnog kulturno-umjetničkog društva čijih je oko 25 izrazito aktivnih članova među nositeljima većine kulturnih manifestacija tog kraja.
- Puno toga smo priredili na ovoj prvom postaji. Želimo da tradicija živi i dalje. Kao KUD njegujemo tradiciju svoga sela, pjesama i plesova. Konjogojska udruga, pak, čuva drugi dio toga. Tu smo da se ujedinimo i jedni druge podržavamo i pomažemo. - kazao je Goran Šinko, predsjednik velikokopaničkog KUD-a „Ivan Filipović“.
Uistinu, Velika je Kopanica jedno od rijetkih mjesta u kojima je Slavoniju moguće omirisati, okusiti, vidjeti i doživjeti.
Ž.G./PLUS
