843
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA – Kad se čovjek suoči s raznim problemima koji uključuju sve sfere života, često nije u mogućnosti objektivno promotriti situaciju i poseže za raznim načinima koji tek privremeno zaustavljaju pomisao da, najčešće, nije istinski sretan. Međutim, kad jedna uspješna liječnica opće medicine, Gestalt psihoterapeutkinja, seksualna savjetnica, supruga i majka četvero djece stane pred sve te ljude diljem Hrvatske i otvoreno iznese mnoštvo svojih privatnih razmišljanja, problema i stavova, jasno je da ste na pravom mjestu. Ona na to retorički odgovara vrlo jednostavno - 'moj pothvat izdavanja ove knjige je hrabrost i ludost'.
- Naizgled sam imala sve preduvjete za kvalitetan brak, međutim nikako nisam bila sretna. Kao psihoterapeut, konzultirala sam se sa mnogim kolegama, prijateljima, pričala sa ljudima koji imaju dug i uspješan bračni staž i slično. Sve što mi je palo na pamet poduzela sam kako bih došla do odgovora na pitanja i probleme koji su me mučili, ali nije ih bilo. Tek tada sam zapravo došla do temeljne baze ove knjige koja je - terapijsko pisanje. Znamo jako dobro da ne može svaka osoba ići kod terapeuta, a neće niti svaki čovjek pisati dnevnik. Unatoč tome smatram da bismo često, kada se nađemo u raznim problemima, trebali zastati i staviti određeni problem na papir. Izuzetno je važno misao zapisati zbog toga što mnogo brže mislimo, stoga samim tim pisanjem problema usporavamo misaoni tok. Benefiti tog usporavanja leže u preispitivanju samoga sebe i na neki način vrlo brzo, kroz praksu, negativno može prijeći u pozitivno.
Autorica navodi da je najčešći razlog ulaska u svađu sa partnerom međusobno nerazumijevanje, ali na doslovan način – osoba izrazi neki osjećaj i misao, a njegov partner ne shvati 'što je pjesnik htio reći'. Gospođa Oršulić tvrdi da je kamen temeljac problema vrlo jednostavan, a to je da mi zapravo ni sami nismo svjesni sebe i svojih misli, te samim tim ponekad nismo niti sigurni što zapravo želimo reći.
- Za svaki naš problem postoji određeno očekivanje. Međutim, život nas vrlo brzo nauči da ne postoje prinčevi na bijelom konju, kao niti ultimativni recept koji će riješiti svaki problem. Za naša očekivanja nije nam kriv nitko osim nas samih, a to je ona istina koja najviše boli ljude. Terapijsko pisanje izrazito je učinkovita metoda iz vrlo jednostavnog razloga, a to je da svi mi najbolje poznajemo sebe. Kad stavite problem na papir vidjet ćete i odgovor, ali upozoravam – taj odgovor vam se često neće svidjeti. Želim naglasiti da smo svi odrasli u različitoj vrsti obitelji, ali ono bitno što želim istaknutim tim je da mi, kao roditelji, imamo nevjerojatnu odgovornost jer sve kreće od nas. Kad krećete u život bez kvalitetnih temelja, potrebno je mnogo više vremena da stanete i otkrijete tko ste, koliko vrijedite i tko želite biti, te ono najvažnije – da ne morate raditi kako biste kupili (odnosno zaslužili) ljubav partnera, jer ju zaslužujete dobiti i bez toga. Smatram da ženama na našim balkanskim prostorima ovaj podatak često nije jasan pošto je većina nas odgojena prema nekim sasvim drugačijim normama. Velika je odgovornost na nama samima, međutim zbog niskog poštovanja nemamo hrabrost izboriti se sami sa sobom.
Mr. sc. Oršulić navodi da je najčešća stvar na kojoj joj čestitaju u vezi knjige upravo hrabrost, ali da se njoj čini da joj je bilo potrebno više hrabrosti za pisanje ove knjige nego oblačenje uniforme '91 godine. Najčešće 'napade' zbog knjige koju je upravo plasirala na tržište doživljava upravo od žena pod krinkom pitanja 'A što bi ti zapravo htjela?', na što laički odgovara – 'želim biti sretna, ali ne na vaš način'.
U današnje vrijeme rijetke su osobe koje partnere odlučno biraju za cijeli život i uvijek je zanimljivo poslušati različita stajališta, osobito kad se temelje na mnogima naizgled dvije različite baze - psihoterapeutskoj i duhovnoj. Svaki čovjek, a osobito novinari i pisci, često se vode izrekom da 'papir sve trpi', a dr. sc. Oršulić upravo to i potvrđuje - ne bojte se staviti misli na list papira, jer ako slažete onda znači da zavaravate samoga sebe što je istinski velik korak u terapeutskom izlječenju. Ne zaboravimo da onaj koga bismo trebali najbolje poznavati i voljeti smo mi kao individue, pošto osnova ljubavi prema drugima potječe od ljubavi prema nama samima.