Između dva svjetska rata, Miroslav Lobe suvlasnik je više pivovara u tadašnjoj državi, a poseban uspjeh postiže Ožujskim pivom (danas zaštitnim znakom Zagrebačke pivovare) koje se u Lobinoj pivovari kuhalo od kraja 19. stoljeća.
NOVA GRADIŠKA - Zanimljiv kulturni događaj za 8. je kolovoza pripremio Gradski muzej Nova Gradiška.
U 19 će sati tada biti otvorena izložba naslova „LOve BEer“ na kojoj će svi imati priliku upoznati povijest obitelji Lobe i njihove pivovare - iste one koja je prva proizvodila najpoznatije hrvatsko pivo današnjice (Ožujsko).
D. Lobe je bio dugogodišnji načelnik Nove Gradiške (od 1866.), narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (1883.) te suosnivač Novogradiške štedionice (1872.). Godine 1913. dodijeljen mu je plemićki naslov s pridjevkom Novogradiški.
Autorica izložbe, Ana Pavleković Žeruk, je zajedno s ostalim djelatnicima Muzeja pripremila izložbu kojom će, kroz obradu života i djelovanja plemićke obitelji Lobe, nastojati građanima predočiti bogato nasljeđe novogradiške političko-gospodarske prošlosti u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća.
Više o Pivovari Lobe Nova Gradiška
Na stranici pivnica.net 2013. je godine objavljen tekst o novogradiškoj Pivovari Lobe koji u nastavku u cijelosti prenosimo.
Između dvaju svjetskih ratova, uz snažno obrtništvo, u gospodarstvu dominiraju velike tvrtke, tvornice, koje su se razvile uglavnom iz većih obrtničkih radionica. Pivovara Lobe najznačajnija je gospodarska tvrtka u razdoblju od 1850. do 1945. godine.
Nastala je iz manjeg pogona za proizvodnju piva koji je utemeljio Požežanin Dragutin Lobe, neposredno nakon dolaska u Novu Gradišku 1851. godine. Razvio je posao i 1873. sagradio novu velebnu pivovaru, prvu u Hrvatskoj na parni pogon. Nalazila se na mjestu današnje novogradiške Osnovne škole Ljudevit Gaj.
Početkom 20. stoljeća, pivovaru preuzima njegov sin Miroslav. Zahvaljujući industrijskoj proizvodnji, kvaliteti piva i odličnoj organizaciji prodaje (vlastita skladišta i prodavaonice u većim gradovima) Lobino pivo doživljava ekspanziju u državi i šire.
Između dva svjetska rata, Miroslav Lobe suvlasnik je više pivovara u tadašnjoj državi, a poseban uspjeh postiže Ožujskim pivom (danas zaštitni znak Zagrebačke pivovare) koje se u Lobinoj pivovari kuhalo od kraja 19. stoljeća. Unatoč ekonomskoj krizi 30-ih godina, Pivovara Lobe uspješno posluje proizvodeći 7-8.000 hektolitara piva godišnje do 1939. godine, kada Miroslav umire, kao posljednji potomak ove znamenite novogradiške obitelji.
Od 20. travnja 1940. pivovara Lobe postaje podružnica Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada, a nakon obustavljanja proizvodnje 1943. godine, njezini strojevi su prebačeni u Zagrebačku i Karlovačku pivovaru.
Izvor: Feliks Valentić - Novogradiški leksikon i Novogradiška povjesnica
Tko je bio Dragutin Lobe?
Više o njemu otkriva Leksikografski zavod Miroslava Krleže.
Lobe, Dragutin (Loebe, Löbe; Karlo, Karoly) (Požega, 20.IV.1833. – Nova Gradiška, 1.V.1924.), gospodarstvenik i politički djelatnik.
Preselio se 1851. iz Požege u Novu Gradišku i, slijedeći obiteljsku tradiciju, otvorio pivovaru, koja je u početku zapošljavala 60 radnika i pivom opskrbljivala lokalno novogradiško područje. Sudjelovao je i u organizaciji Gospodarske izložbe u Zagrebu (1864) na kojoj je izlagao svoje pivo i rakiju šljivovicu. Uspješno poslovanje pivovare omogućilo je 1873. njezinu potpunu modernizaciju u sklopu koje su skromni pogoni zamijenjeni onima na parni pogon te je Lobina pivovara postala prva takva pivovara u Hrvatskoj.
Iako je nakon modernizacije radila sa samo pola kapaciteta, prerađujući oko 4000 akova (više od 200 000 l) lokalnog te bačkog i banatskog ječma na godinu, širenjem tržišta povećavala se i proizvodnja, otvorena su nova skladišta piva u Požegi, Banjoj Luci i Zagrebu, gdje je 1907. (u Masarykovoj ulici) Lobe imao i svoj lokal. Od 1912. Lobina pivovara počela je ulagati kapital u razvoj Zagrebačke dioničke pivovare i tvornice slada (Zagrebačka pivovara), a gotovo istodobno započela je i proizvodnju Ožujskoga piva, danas trgovačke marke Zagrebačke pivovare. Kako bi osnažio promociju svojega piva, Lobe je izgradio hotel Erherzog Carl u kojem ga je prodavao. Nakon I. svj. rata pivovara je proizvodila 8000 hl piva na godinu. Tijekom vremena Dragutin je upravljanje nad pivovarom prepustio sinu Miroslavu (1861.–1939.), koji je dodatno modernizirao postrojenja i poslovanje. Nedugo nakon Miroslavove smrti zbog neprimjerenog upravljanja pivovara je od 1940. postala podružnicom Zagrebačke pivovare, njezin je pogon rastavljen i preseljen u Zagreb pa je 1943. prestala s radom.
D. Lobe je bio dugogodišnji načelnik Nove Gradiške (od 1866.), narodni zastupnik u Hrvatskom saboru (1883.) te suosnivač Novogradiške štedionice (1872.). Godine 1913. dodijeljen mu je plemićki naslov s pridjevkom Novogradiški.
