Luka Huzjak nastavnik je njemačkog - drugog stranog - jezika u osnovnoj školi Eugena Kumičića u Velikoj Gorici. Portalu SBplus javio se kako bi ukazao na problem nemogućnosti pohađanja drugog stranog jezika za učenike istoga ili više razreda u odgojno-obrazovnim skupinama koje imaju manje od 14 učenika. Uz to, proveo je i istraživanje o odnosu učenika prema učenju drugog stranog jezika u nama susjednim zemljama - Sloveniji, BiH, Srbiji i Makedoniji.

Jezično zaostajemo kao država i društvo. Zakonodavni okvir u Hrvatskoj ne prati odobrene kurikulume i preporuke europskih dokumenata o višejezičnosti.

Kako smo ove godine kao škola organizirali jednodnevni izlet u Graz, odlučio sam istražiti kakav je odnos prema učenju drugog stranog jezika u susjednim nam zemljama.

Mnogobrojne upite slao sam Udrugama profesora i učitelja njemačkog jezika iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije te Društvu za strane jezike i književnost Srbija.

Dok je u Sloveniji drugi strani jezik obvezni izborni predmet, iz kojeg se učenik na kraju školske godine može ispisati, u Srbiji kao obvezni izborni predmet ne dopušta ispis, odnosno, učenje drugog stranog jezika traje do kraja osnovne škole. Kolege iz Makedonije otkrile su mi da je drugi strani jezik obvezan od šestog do devetog razreda, a u Sarajevu počinje od petog razreda.

Kao profesoru njemačkog jezika koji radi u struci poznata mi je ova problematika. Ustrajan sam u ispravljanju propusta jer se već 20 godina nije napravilo ništa konkretno. Propuste je potrebno ispraviti. Puko prosljeđivanje zaključaka sastanka Europskog vijeća iz 2017. na sve škole nije poticanje drugog stranog jezika.

Ne zaostajemo samo za Europom, nego i za našim susjedima - Slovenijom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom te Makedonijom.

Drugi strani jezik jedini je izborni predmet koji nema programske dokumente, odnosno, kurikulume od prvog razreda i nije obavezan niti u jednom razredu osnovne škole. Isto tako, niti jednim propisom nije jasno propisano da odgojno-obrazovna skupina drugog stranog jezika može imati i manje od 14 učenika. Mišljenja sam da to, nažalost, pokazuje samo nevoljkost MZO-a da promijeni status drugog stranog jezika, a isto tako i inertnost udruga profesora i učitelja stranih jezika.

Prisjetimo se, 4. srpnja 2019. bivša ministrica Blaženka Divjak donijela je Nastavni plan za osnovnu školu prema kojemu informatika postaje obvezan predmet za učenike 5. i 6. razreda, a isto tako je izborni predmet za učenike od 1. razreda osnovne škole. Što je s vjeronaukom? 

U Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture (1996./97.) piše: „Republika Hrvatska (...) obvezuju se da će, u sklopu školskog plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama (...), kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta" (čl. 1).

Prema Državnom pedagoškom standardu osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, rad odgojno-obrazovne skupine za izbornu nastavu iz vjeronauka nastavnici održavaju u odgojno-obrazovnim skupinama koje imaju i manje od 14 učenika.

Sadašnjim zakonskim uređenjem ne promoviraju višejezičnost. Sve to ide na štetu učenika koji u današnje vrijeme moraju biti poticani na učenje drugog stranog jezika - kako zbog mobilnosti, tako zbog veće mogućnosti komunikacije i zapošljavanja. 

Europski dokumenti, odnosno, preporuke upozoravaju na važnost drugoga stranog jezika, a među zaključcima sastanka Europskog vijeća iz 2017. godine jasno se preporučuje učenje dva strana jezika i to od najranije dobi.

Obrazovna politika dovela nas je do definitivnog odustajanja od višejezičnosti o kojoj više ne može biti govora. Struka je kurikulume napisala, Ministarstvo je dokumente odobrilo, ali zakonodavni okvir nije usklađen s njima i ne uzima u obzir europske dokumente o višejezičnosti.

Kako ćemo se kao mala zemlja otvarati, gospodarski i kulturno Europskoj uniji, konkurirati na tržištu znanja i rada, ako naši mladi ne govore barem dva europska jezika, odnosno, ako im nije osigurano kvalitetno učenje barem dva europska jezika. Komunikacijska kompetencija i višejezičnost su, uz digitalnu pismenost, kritičko mišljenje i kreativnost, najpoželjnije transverzalne vještine na tržištu rada u 21. stoljeću.