SLAVONSKI BROD - Nakon ljetnih praznika, u Slavonskom Brodu „oživjele su“ i srednje škole. O Gimnaziji „Matija Mesić“, jednoj od najstarijih i najuglednijih gradskih škola, interesu učenika za nju, nastavi i još nekim temama vezanima za život te škole, razgovarali smo s ravnateljicom, Lucijom Brnić.

Proteklih godina bili smo svjedoci smanjenog interesa učenika za upis u Gimnaziju. Je li se taj trend nastavio i ove godine?

- Ove godine Gimnaziju je upisalo 177 učenika, što je, na primjer, 21 učenik više u odnosu na prošlu školsku godinu. Zapravo, smatram da se interes učenika za upis u Gimnaziju unazad nekoliko godina stabilizirao i nipošto ne bih više govorila o njegovu padu. Ove smo godine imali i, primjerice, više prijava za upis od 48 mjesta koliko ih je predviđeno za prirodoslovno-matematički smjer.

Kako objašnjavate taj prijašnji pad broja učenika koji su htjeli upisati Gimnaziju?

- To je naprosto bio odraz općeg trenda smanjenja broja učenika. Ako imate smanjen broj učenika u osnovnim školama, imat ćete ga i u srednjim, to je povezano.

Neki negativno komentiraju činjenicu da je za upis u Gimnaziju bodovni prag bio smanjen, po njihovu mišljenju, previše. Kako Vi to komentirate?

- Da, mi smo pribjegli takvom rješenju jer nam je primarni - ali ne i jedini - cilj bio da škola „živi“, a to je moguće samo ako u razredima imate dovoljan broj učenika.

Kakvo je sad brojčano stanje u prvim razredima?

- U Gimnaziji je trenutno osam prvih odjela, tako da su prosječno 22 učenika po odjelu. Mislim da je to zadovoljavajuće, a i ukupan broj učenika Gimnazije, 605, opet je za 26 veći u odnosu na ukupan broj učenika prošle godine.

Mislite li da je smanjenje bodovnog praga za posljedicu imalo pad kvalitete nastave u školi koja inače slovi kao „najjača“ srednja škola u gradu?

- Do toga, po mome uvjerenju, nije došlo, barem ne općenito. Kako bismo spriječili ili u najvećoj mjeri umanjili tu mogućnost, pokrenuli smo niz aktivnosti i za učenike i za nastavni kadar. S učenicima koji su Gimnaziju upisali s nešto slabijim općim uspjehom, vrlo dobrim ili čak dobrim, intenzivno su radili školski pedagozi i drugi članovi stručne službe, a i od profesora smo tražili da im posvete posebnu pažnju. Važan je, dakle, individualizirani pristup učenicima, pa smo zbog toga dodatno obučavali svoje profesore.

Takvi su učenici imali i jaku podršku ostalih, po uspjehu „jačih“ kolega iz razreda. Ključna je stvar u cijelom procesu sa „slabijim“ učenicima bila da, kako se to kaže, nauče učiti, da steknu radne navike.

Tvrdite, dakle, da se nije dogodio onaj nastavnicima mrzak „domino-efekt“ kada slabiji učenici u razredu „povuku“ one dobre?

Možda jest u pojedinačnim slučajevima, ali općenito nije. Sve što sam navela u vezi s tim učenicima, pomoglo im je da, unatoč nešto slabijem predznanju, uhvate korak sa zahtjevnim gimnazijskim programom i očekivanjima profesora. To potvrđuje i činjenica da je velika većina njih Gimnaziju uspješno završila i završava.

Čime biste još poduprijeli tvrdnju da ugled Gimnazije „fleksibilnijim“ kriterijima za upis nije narušen?

Naši učenici kasnije su uspješni studenti. Često nam se javljaju obavještavajući nas o postignućima na fakultetima. Javljaju nam se i fakulteti, npr. zagrebački FER i osječki FERIT, sa zahtjevom da im damo listu najuspješnijih maturanata te oni potom odabiru, po svojoj procjeni, najbolje kandidate.

O ugledu Gimnazije, na neki način, govori i zahtjev roditelja dvojice učenika povratnika iz Kanade koji žele da im djeca, kako su sami rekli, dobiju najbolje obrazovanje. Mi smo im molbu dakako uvažili i oni će ove godine pohađati našu školu.

Slažete li se onda s mišljenjem da je Gimnazija i dalje najbolja priprema za bilo koji fakultet u Hrvatskoj?

Apsolutno. Time nipošto ne želim umanjiti vrijednost drugih škola, ali praksa i dalje  pokazuje da naši maturanti na državnoj maturi, u prosjeku, imaju bolje rezultate no maturanti iz drugih škola. Ako netko želi studirati, primjerice, fizioterapiju, neće pogriješiti ako umjesto Medicinske škole upiše Gimnaziju. Naši nastavni programi, u ovom slučaju prirodoslovnog smjera, dovoljno su kvalitetni za taj cilj. Drugo, na državnoj maturi polaže se hrvatski jezik, a gdje se on najviše uči i zna nego kod nas?

Biste li svakom osmašu preporučili da upiše Gimnaziju?

Zasigurno ne svakom, samo onima koji su, prije svega, spremni na to da će morati mnogo učiti i raditi i koji žele upisati fakultet. Naime, obrazovne reforme koje su upravo u tijeku idu, čini mi se, u tom smjeru da strukovne škole učenike osposobe za tržište rada te je u njima naglasak na praksi, dok Gimnazija i dalje osigurava široko teorijsko znanje. Ovisi, dakle, što želi učenik koji upisuje srednju školu.