SLAVONSKI BROD / GARČIN - „Koliko kladionice moraju biti udaljene od školskih objekata?", upitao nas je SBplus-ov čitatelj, poslavši nam fotografiju na kojoj se vidi kolika je ta udaljenost u Garčinu gdje je u jedan kadar stala Osnovna škola Vjekoslava Klaića i kladionica smještena uz pekarnicu u susjednoj zgradi.

Kako smo se ovim problemom ranije bavili, kada smo pisali o nevjerojatnoj situaciji u slavonskobrodskom Naselju Mali Pariz u kojemu se nalaze tri srednje i jedna osnovna škola, a između njih, 'na svakom koraku', kafići i kladionice - kao jedina ponuda školarcima. Stoga prenosimo dio ranijeg SBplus-ovog članka u kojemu se nalazi odgovor i na to pitanje.

Pravilo koje se najviše krši u igrama na sreću upravo je ono o dobnoj granici igrača odnosno punoljetnosti. Opće je poznato da nitko ne provjerava koliko godina ima osoba koja kupuje listić ili ubacuje novce u automat aparate. Međutim, je li to uopće potrebno pitati učenike za osobnu iskaznicu kada u hordama i s torbama na leđima baš u vrijeme velikog odmora nahrupe u prostorije kladionice? Svakomu je jasno da se uglavnom radi o maloljetnim osobama.

Članak 66. Zakona o igrama na sreću glasi ovako: „Priređivač i zaposlenici priređivača dužni su čuvati u tajnosti podatke o igračima i njihovu sudjelovanju u igri, uključujući i podatke o njihovim dobicima i gubicima."

Drugim riječima, pokušate li saznati identitet učenika koji se klade, nitko vam ga nije dužan otkriti. Čak štoviše, otkriju li to, igrači ih mogu tužiti. Sve odredbe i kažnjavanja u ovom sektoru donosi i vrši Ministarstvo financija. Dakle, upravo je ono odgovorno za rupe u postojećem zakonu.

Zanimljiv je i Pravilnik o prostornim i tehničkim uvjetima za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima kladionica čiji članak 8. opisuje proceduru pribavljanja dozvole za lokaciju na kojoj će biti otvoren takav prostor.

Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za otvaranje ili preseljenje casina ili automat kluba priređivač je dužan Ministarstvu financija dostaviti podatke o lokaciji na kojoj namjerava otvoriti ili preseliti casino ili automat klub, radi dobivanja prethodnog mišljenja za lokaciju poslovnog prostora casina ili automat kluba.

Zahtjevu, između ostalog, mora biti priložena izjava o udaljenosti lokacije poslovnog prostora od drugih casina, automat klubova te odgojno-obrazovnih i vjerskih objekata. Propisano je da ta udaljenost ne smije biti manja od petsto metara.

Ako se poslovni prostor za koji se traži mišljenje nalazi u blizini obrazovnog objekta (osnovna i srednja škola), udaljenost se utvrđuje pješačkim putem od ulaznih vrata casina ili automat kluba do prve najbliže točke građevinskog objekta obrazovne ustanove, bez obzira na ulaz u osnovnu ili srednju školu.

Stoga su, primjerice, kladionice u Kumičićevoj ulici, preblizu Tehničkoj školi, kao i kladionica koju prikazuje fotografija čitatelja iz Garčina. Uličnim rječnikom bi se reklo kako se od vrata kladionice može 'pljunuti na školu'. Međutim, uplatna mjesta kladionica spominju se samo na početku onog famoznog Pravilnika, dok se u nastavku kod ishođenja dozvole o lokaciji, spominju samo casina i automat klubovi. Kladionice tu magično nestaju iz priče.

Rupa u zakonu, nenamjeran propust ili gledanje kroz prste kladioničarskom lobiju? Prosudite sami. No, je li uopće potrebno u ovom slučaju metrima odrediti udaljenost? Zašto zakon jednostavno u potpunosti ne zabrani postojanje takvih objekata u ulicama u kojima se nalaze škole. Čini se kako roditeljima preostaje borba sa svakim djetetom pojedinačno te korištenje raznih metoda odvlačenja od pakla kockanja i klađenja uvjeravanjem, molbama, kaznama i smanjenjem džeparca. Zakonodavstvo očito ne namjerava učiniti ništa, a svima je jasno na kakvu klijentelu ciljaju vlasnici kladionica koji ih gotovo u pravilu smještaju u blizinu srednjih škola, stvarajući buduće ovisnike o klađenju i kocki.