SLAVONSKI BROD – Nakon što Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta Gradu Slavonskom Brodu nije odobrilo projekt Asistent u nastavi učenicima s tjelesnim invaliditetom za koji je natječaj bio raspisan krajem prošle školske godine, loše su prošli i projekti udruga koje su, u novom, za njih raspisanom natječaju, imale šansu popraviti situaciju. To je bila i tema današnje konferencije za medije koju je, u svojim prostorijama, organizirala Udruge osoba s invaliditetom Loco-Moto Slavonski Brod. Uz predsjednicu udruge Gordanu Mišković i tajnicu Ružicu Skert, na konferenciji sudjelovali su i zamjenik Gradonačelnika Hrvoje Andrić, stručni suradnik u Razvojnoj agenciji grada Slavonskog Broda (koja je rukovodila prijavom projekta na natječaj Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta) Anita Vačić, te roditelji s djecom kojoj je, za nadalje, uskraćeno pravo na asistenta u nastavi i njihovi dosadašnji asisteni.

Glavna zamjerka predstavnika Grada i gradske razvojne agencije, a s njom suglasni su i predstavnici udruge Loco-Moto, je netransparentnost donošenja odluke od strane Ministarstva koji programi se financiraju te zamjerka kako prigodom odlučivanja nisu vrednovane različite socijalne i gospodarske situacije u različitim gradovima i županijama.

Vačić: "Jedan Grad Zagreb nije mogao napisati bolji projekt nego što smo ga napisali mi, a mi smo za relevantnost projekta od mogućih 30 dobili 22 boda! Zar je moguće da su naša djeca manje bitna, manje relevantna!? 

Djeca danas nisu išla u školu

Roditeljima i djeci novonastala situacija kojoj nije prethodilo ni najkraće razdoblje prilagodbe, izazvala je niz problema među kojima jednako su važani i 'tehnički' i psihološki. Budući da su od početka ove školske godine, tijekom provedbe natječaja, preko udruge Loco-Moto, a kako kažu temeljem usmenog dogovora s Ministarstvom, do konca prošlog tjedna djeca imala osobnog asistenta u nastavi, roditelji nisu znali kako danas poslati djecu u školu jer – od danas ga nemaju. Još teže im je djeci, koja su se na asistente navikla, objasniti zašto ih više nemaju. O tome učenik 3. razreda Osnovne škole Đuro Pilar, Patrik Matičević, kaže:

- Od kad sam sinoć čuo da Ana (Ana Lemaić, op. aut.) više ne može biti sa mnom, osjećam se loše jer ona mi je pomagala pripremiti se za nastavu, izvaditi knjige i pribor iz torbe, pomagala mi je oko užine, odlaska na toalet..., a danas nisam mogao iči u školu.

Ana Lemaić izrazila je kompleksan osjećaj jer, kako je rekla, iako je to bio profesionalan odnos, ipak:

- Radi se o djetetu i zbog te situacije loše se osjećam. Oboma nam je to šok. Ne znam kako će se situacija dalje razvijati, ali ja ću pokušati, na osobnoj razini, pomagati dalje, volontirati, jer Patrik ne može u školu bez osobnog asistenta i neću ga ostaviti na cjedilu – naglasila je Lemaić.

Luka Sojčić, učenik 2. razreda Osnovne škole Dragutin Tadijanović također je pogođen time što više nema osobnog asistenta u nastavi:

- Žao mi je što više nemam asistenta, što mi Vesna Zlatarević više neće dočekati u školi i pomagati oko knjiga, užine, odlaska i povratka s WC-a... Onima u Ministarstvu bih poručio da mi je lakše s astitenticom i neka mi je vrate!

Patrikova majka, Leila Matičević, ističe kako „Patrik voli ići u školu, prolazi s odličnim, a asistentica mu je sve!":

- Asistentica mu je u školi njegove ruke i njegove noge, bez nje ne može u školu, pa ne znam što ću sutra. Naime, danas Patrik nije išao u školu, a zahvalna sam Ani što se ponudila da bi volonterski nastavila bar neko vrijeme pomagati. I na početku godine je bilo problema oko toga, ali od petka smo u šoku jer smo mislili kako će se, nakon dva mjeseca nastave, sve riješiti.

Je li Grad učinio sve što može? 

Hrvoje Andrić: je rekapitulirao cijeli problem te roditeljima i udruzi Loco-Moto ostavio otvorena vrata za suradnju po pitanju daljnjeg njegova rješavanja:

- Projektu smo, dok je natječaj, u srpnju, bio raspisan, pristupili ozbiljno, u nj smo uključili stručne i iskusne ljude, ravnatelje i stručne suradnike i sve je napravljeno po pravilima struke, međutim – nismo prošli. Jer smo smatrali kako djeca iz Slavonskog Broda, koja trebaju asistenta u nastavi, bez asistenta ne smiju ostati, pisao sam ministru Mornaru, pisao sam Pravobraniteljici za djecu, apelirao sam da se brodskoj djeci, s obzirom na njihove potrebe i s obzirom na socijalnu sliku, dodijele asistenti. Naime, poštujući potrebe djece i u drugim sredinama, ipak neshvatljivo je da Ministarstvo asistente odobrava u sredinama koje su daleko bolje stojeće od Slavonskog Broda. Nažalost, nije bilo nikakvog odjeka. Nada se pojavila s novim natječajem za udruge građana, no, kao što vidite i to nije prošlo. Grad Slavonski Brod ostaje na dispoziciji pomoći u svim aktivnostima oko rješavanja ovoga problema, no u proračunu za to novaca nema – Zaključio je Andrić.

Anita Vačić, iz Razvojne agencije Grada Slavonskog Broda, nije našla opravdanog razloga za odbijanje projekta koji je aplicirao Grad Slavonski Brod:

- Od samog početka, jer sami nismo stručni, u izradu tog projekta uključili smo stručne službe Grada Slavonskog Broda, sve ravnatelje osnovnih škola i stručne suradnike osnovnih škola ( pedagoge, rehabilitatore, psihologe) koje su nama prijavile potrebu za asistentima u nastavi. Natječaju priloženi obrasci nisu ostavljali prostora nekoj kreativnosti, nije bilo mjesta da bi netko, možda, napisao neku ljepšu rečenicu nego što smo ju mi složili. Tijekom izrade projekta tražili smo povratne informacije, mišljenja i komentare stručnih i iskusnih osoba, ravnateljâ. Prema tome – jedan Grad Zagreb nije mogao napisati bolji projekt nego što smo ga napisali mi, a mi smo za relevantnost projekta od mogućih 30 dobili 22 boda! Zar je moguće da su naša djeca manje bitna, manje relevantna!? Ne znam zašto u tom dijelu nismo dobili pune bodove... rekla je Vačić. Također je rekla kako su na uloženi prigovor na netransparentnost bodovanja projekata dobili odgovor od Ministarstva koji njima u Agenciji nije razumljiv. Izrazila je razumijevanje za djecu iz gradova i županija kojima su projekti odobreni, ali ne i za činjenicu da su to mahom gradovi i županije s boljim gospodarskom i socijalnom situacijom od one u kojoj je Slavonski Brod. Kao primjere navela je gradove Zagreb, Rijeku, Dubrovnik, Karlovac, Zadar, Šibenik, Varaždin, Split, za koje je mišljenja da su, za razliku od Slavonskog Broda, iz vlastitih proračuna, uz neko sufinanciranje roditelja, mogli isfinancirati.

I od sudionikâ tiskovne konferencije i od roditelja čuli su se stavovi kako je lobiranje i u ovom slučaju odigralo bitnu ulogu pa se pitamo - kako to da je program Brodsko-posavske županije prošao, a Grada Slavonskog Broda i brodskih udruga nije? 

Očito nije dovoljno samo "copy - paste" 

Slične stavove iznijela je i predsjednica udruge Loco-Moto, Gordana Mišković, a tajnica udruge, Ružica Skert, rekla je:

- Ove godine aplicirali smo isti program kao i ranijih godina. Tu i nema prostora nekom izmišljanju. Zna se koji su to poslovi koje treba asistent u nastavi obavljati pa se prethodni program, kao i ranije, samo kopira i zalijepi. Nejasno je zašto sada taj isti program nije prošao.

I od sudionikâ tiskovne konferencije i od roditelja čuli su se stavovi kako je lobiranje i u ovom slučaju odigralo bitnu ulogu pa se pitamo - kako to da je program Brodsko-posavske županije prošao, a Grada Slavonskog Broda i brodskih udruga nije? Pri tom razmišljamo o tome "čija je vlast na državnoj i čija na lokalnoj razini..."