Portal SBplus imao je čast i privilegiju razgovarati sa šesnaestogodišnjim Rokom Lukendom, mladim i perspektivnim Brođaninom koji bi mogao biti budućnost ovoga grada - barem kada su u pitanju inovacije. U nastavku donosimo njegove zanimljive odgovore na naša pitanja.

1. Kako je krenula tvoja ljubav prema programiranju, robotici i znanosti općenito?

Ljubav prema tehnologijama, elektronici (komponentama) krenula je još u ranoj dobi s četiri godine. Prve korake sam naučio i napravio uz svog pradjeda Alojza. Također veliku ulogu su imali svi iz uže i šire obitelji. Svi koji su u tom trenutku nešto znali iz tog područja su mi pokazali te sam od njih to naučio. Samo uključenje u svijet robotike, programiranja i svega srodnog započelo je u petom razredu, ako se ne varam. Dobro poznato je da mi godine ne predstavljaju neko veliko značenje, pa zato često zaboravim kada sam prvi puta krenuo u Connect-IT (gdje sam napravio prve korake u petom razredu), kao i pisanje krivog datuma svake godine do početka veljače i sve ostalo vezano za godine.

2. Na kojim si sve natjecanjima vezanim uz inovacije sudjelovao i kakve si uspjehe ostvario?

Kada sam počeo razumijevati školski sustav, bilo mi je jasno da tu nešto nije uredu, da takav sustav treba kompletno mijenjati. U osnovnoj sam školi htio biti primjer profesorima kada sam i sam od 1. do 8. razreda vodio robotiku za sve klince koji su to htjeli.

Sva natjecanja koja sam prošao nisam upamtio, nadam se da mi nećete zamjeriti jer ih je bilo stvarno puno. Nekada se rado prisjetim svega uz diplome, razna priznanja i medalje. Najradije pamtim natjecanje u CoSpace kategoriji, gdje nam je zadatak bio programiranje virtualnog robota koji spašava žrtve. Na takvom natjecanju smo sudjelovali s ekipom iz Udruge Connect-IT, na prijelazu 2016./17. godine. Ja sam bio kapetan ekipe. Ekipa je bila tročlana, koliko me sjećanje služi. Mentor ekipe je bio nezaustavljivi Mladen Sudar koji mi je uistinu pomogao te me uveo u cijelu ovu priču. Njemu sam uistinu neizmjerno zahvalan! Na natjecanju u CoSpace kategoriji smo osvojili drugo mjesto na državnoj razini. Tada nam je falilo nešto manje od par bodova za kojih treba 20-ak sekundi igre za sakupljanje. Unatoč propuštenoj prilici plasiranja na Bliski istok u završnicu, bili smo sretni jer smo iz male sredine, s najosnovnijom opremom, ostvarili takav rezultat. Naravno uz STEM natjecanja, tu su i natjecanja iz košarke i ostali svi natječaji i natjecanja koja su mi se ponudila u osnovnoj i srednjoj školi.

3. Pružaju li ti profesori i roditelji podršku? Kako sve stigneš uz učenje i što misliš o svojoj Gimnaziji „Matija Mesić" - pruža li ti dobre temelje za smjer u kojem planiraš ići kada je u pitanju daljnje obrazovanje?

Profesori, roditelji, ljudi koji me okružju, društvo, poznanici, i tako dalje. Popis onih koji mi uvijek čestitaju i pohvale me, uistinu je dugačak. Podrška je velika i svima sam uistinu uvelike zahvalan! Često dobijem pitanje za školu, no moj odgovor je uvijek isti. Kada sam počeo razumijevati školski sustav, bilo mi je jasno da tu nešto nije uredu, da takav sustav treba kompletno mijenjati. Naravno, sam se nisam htio zamarati takvim činjenicama te sam u osnovnoj htio biti primjer profesorima kada sam i sam od 1. do 8. razreda vodio robotiku za sve klince koji su to htjeli. Bilo je zanimljivo predavati starijima od sebe, držati roditeljske sastanke i slično. Sada sam jedan od onih kojem se uz nastavu u školi koju sada pohađam, Gimnaziju Matiju Mesić, nudi uistinu mnogo stvari. Član sam različitih učeničkih ekipa - od tamburaša do fizičara. Svega što sam mogao stići, sam si uzeo. Naravno, uvijek volim napomenuti kako mi je tjedan do zadnje minute isplaniran te su rijetke korekcije plana. Ovom prilikom, želim se zahvaliti svim profesorima koji se uistinu trude, unatoč lošem sustavu, nastavu napraviti zanimljivijom i inovativnijom. Mnogo je takvih profesora koji uz sav trud na satu, još znaju pojedine činjenice o svakom učeniku pa tako i o meni. Uvijek kada god mi mogu pomoći i izaći u susret, sukladno ograničenjima sustava, pomognu mi. Na tome im puno, puno hvala.

4. Što si dosad sve izradio, osmislio, dizajnirao?

Do sada su glavni fokus moga rada držali projekti i inovacije; poput projekta INROBO-SEA DAY (koji će ove, 2020. godine zasjati u svom petom Izdanju), tu je i inovacija pametnog koša za odlaganje otpada, inovacija SmartBox i jedna nova organizacija - Udruga INNCRO-IT čiji sam dopredsjednik. Novoosnovana udrugu okuplja mlade koji se žele okušati u stvarnim projektima, inovacijama te unaprijediti svoje znanje. Ne smijem zaboraviti kako je inovacija SmartBox, zajedno s pametnim košem za smeće osvojila plavu vrpcu na prvom Maker Faire-u u Zagrebu prošle 2019 godine. Na tu nagradu smo uistinu preponosni jer je organizator prepoznao naš trud koji smo u listopadu 2019. godine na dvodnevnom izdanju sajma u Tehničkom Muzeju Nikole Tesle prezentirali.

5. Kakvi su planovi za budućnost kada su u pitanju projekti?

Planovi zasigurno „nisu veliki". Prvi plan je završiti ovu školsku godinu s odličnim projektom te odraditi sve aktivnosti projekta : „Znanjem i opremom do razvoja gospodarstva". Uz to, nadamo se kako će Grad Slavonski Brod prepoznati našu apliciranu prijavu na natječaj za udruge te da ćemo uskoro izdati naš proizvod SmartBox koji dorađujemo posljednjih sedam mjeseci. Uz sve „brodske" aktivnosti, one „morske" jesu da projekt INNROBO-SEA DAY ostvari sva potrebna financiranja, nova sponzorstva i pokroviteljstva, kao i da sakupi što veći broj donacija kako bi mogao zasjati u što većem izdanju. Naravno kako rekoh „planovi nisu veliki". Uz te male planove za daljnju budućnost želja mi je studij započeti i uspješno završiti u Hrvatskoj te tu ostati i osnovati neku vlastitu profitnu organizaciju. To su ti planovi koji ne sežu u „daleku budućnost".