SLAVONSKI BROD – Iako bismo s Željkom Vukelićem, profesorom povijesti i ravnateljem Ekonomsko-birotehničke škole u Slavonskom Brodu, u čijem uredu smo upoznali Martinu Peunić, autoricu knjige „Razgovor kroz kapi kiše", mogli razgovarati o različitim temama vezanim uz ovu školu smještenu u brodskom naselju Andrije Hebranga, željeli smo se prije samog predstavljanja, koje je bilo sinoć u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod, upoznati Martinu i od nje čuti nešto što bi nam pojasnilo odakle tako mlada osoba crpi energiju i nadahnuće te joj je ovo već druga objavljena knjiga – a tek je zakoračila preko praga punoljetnosti.

Bog i vjera u Boga su izvor moje radosti i ja pišem o tome, uvijek je to ljubav – prema Bogu, prema drugima, Božjim stvorenjima, prirodi, uvijek ljubav.

Uvijek je to ljubav

Mogli bismo i samoj knjizi, koja je povod, ali o njoj ćemo nešto više tek poslije predstavljanja. Martina je srdačna i smirena osoba iz koje, dok je progovorila, izvire iskrenost, sigurnost ali i određena samokritičnost – na pitanje vlastite ocjene njene prve zbirke pjesama, odgovara:

- Ta knjiga je nastajala kad sam imala četrnaest - petnaest godina i te godine su u njoj. To sam ja tada. Danas, zrelije razmišljam, imam to pjesničko iskustvo u kontinuitetu, ali ova knjiga nije nikakav nastavak prve, nego posve nova i, baš zbog odrastanja i sazrijevanja, kroz ovih par godina, nastale su nove pjesme i druge literarne forme kojima se bavim.

Koliko škola, u organizacijskom i tehničkom smislu, koliko programski i u smislu organizacije nastave i slobodnih aktivnosti, omogućava, potiče, odnosno stvara povoljnu „stvaralačku klimu"?

- Nastavnici, odnosno profesori, su otvoreni i potiču suradnju, zajednički rad. Kroz sve ove godine mentorica mi je bila profesorica Katica Mihaljević koja mi je puno pomogla oko ove zbirke, ona ju je i uredila. ProfesoricaIvanka Opačak također. Radimo i izvan nastave, prije same nastave, poslije, pod odmorima… Razgovaramo o natječajima, prijavljujemo radove. Na natječaj koji su raspisali hrvatski europarlamentarci Davor Ivo Stier i Bernd Posselt, i koji traje još dva dana, poslala sam esej na temu "Vukovar, europska poruka mira". Prošle godine mi je, kao najbolji, nagrađen intervju koji sam radila s profesoricom Opačak i koji je, također, u ovoj novoj knjizi.

Velim joj – pjesme su ti lirske, duhovne, možemo reći i religiozne… misaone… a Martina, ozarena reče:

- Bog i vjera u Boga su izvor moje radosti i ja pišem o tome, uvijek je to ljubav – prema Bogu, prema drugima, Božjim stvorenjima, prirodi, uvijek ljubav.

Učenici i djelatnici ove škole objavili su nekoliko knjiga, od romana „Ona" koji je 2006. godine objavio Zoran Žalac, preko dva izdanja knjige profesorice Mihaljević „U pedagoškom loncu", do prve i sada druge knjige Martine Peunić.

Pored svih drugih, zna se tko je Martina

U razgovor se uključuje ravnatelj Vukelić i veli:

- U našoj školi, među 750 učenika ima vjerojatno petnaestak, dvadeset, možda i trideset Martina, ali kad u ovoj školi netko izgovori ime Martina, onda se zna i pomisli na Martinu Peunić, našu mladu, možemo reći književnicu.

Vukelić ističe – Iako slovimo kao strukovna škola, što zapravo i jesmo, i možda se od nas u toj mjeri ne bi očekivalo, ali, kao škola, imamo dugu literarnu tradiciju. Ona se desetljećima proteže kroz školski list „Kap", a zanimljiv je i podatak o, uvjetno rečeno, ozbiljnijem izdavaštvu. Naime – nastavio je Vukelić – učenici i djelatnici ove škole objavili su nekoliko knjiga, od romana „Ona" koji je 2006. godine objavio tada naš učenik Zoran Žalac, preko dva izdanja knjige profesorice Katice Mihaljević „U pedagoškom loncu", do prve i sada druge knjige naše Martine Peunić.

Uz „doviđenja večeras u Gradskoj knjižnici", izlazimo iz Ravnateljevog ureda, a on, ne bez ponosa pokazuje uredne i čiste hodnike, zidove, školsku knjižnicu s preko osam tisuća naslova, 'stalnu izložbu' pedesetak slika umjetnika iz 'Brodskoga likovnoga kruga'… Usput se dotiče i problema nedostatka školske sportske dvorane, velikih 'pratećih' troškova, od onih za rasvjetu oko škole i na igralištu, do održavanja velike zelene površine oko škole i drugim problemima s kojima se škola, njeni polaznici i uposlenici dnevno susreću.

Skladna izmjena i prepletanje riječi, glazbe, glasa i pokreta

A onda – predstavljanje knjige „Razgovor kroz kapi kiše". U velikoj dvorani Gradske knjižnice nema dovoljno stolica. Ravnatelj, praktičar, prvi se snalazi i donosi nekoliko stolica. Za njim još nekolicina, još po nekoliko. Puno je zainteresiranih. Ima dosta i sudionika programa. Rutinerski je odrađen. Onako kako smo od ove škole i navikli – zanimljiv kolažirani program u kojem se riječ, zvuk, glas i pokret skladno izmjenjuju i prepliću.

Puno je zainteresiranih. Ima dosta i sudionika programa. Rutinerski je odrađen. Onako kako smo od ove škole i navikli – zanimljiv kolažirani program u kojem se riječ, zvuk, glas i pokret skladno izmjenjuju i prepliću.

Željko Vukelić je pozdravio sve nazočne i, kako i priliči, nazočnog zamjenika Gradonačelnika,Hrvoja Andrića. Zahvalio je Martini i svima na doprinosu oko izdavanja knjige te sudionicima programa.

Urednica knjige, profesorica Mihaljević govorila je o knjizi i Martininom stvaralaštvu a pjesme i dijelove intervjua govorili su učenici i učenice, Martinini školski prijatelji, njena vjeroučiteljica, sama Martina i profesorica Opačak.

U programu su, zanimljivom, moderno koreografiranom plesnom točkom sudjelovale Ksenija Vrkljan koreografkinja i voditeljica plesnih tehnika i Tihana Blažević, učenica Ekonomsko-birotehničke škole - plesačica iz starijeg uzrasta „Brodskih leptirića". Zbor mladih iz „Male crkve" otpjevao je nekoliko duhovnih pjesama. Matea Zirdum, Amanda Huskanović, učenice Ekonomsko-birotehničke škole i njihova prijateljica Dorotea Mioč također su izvele nekoliko pjesama. Cijelim programom predstavljanja suvereno je upravljala Martina Bazo, također učenica Ekonomsko-birotehničke škole.

U audio prilogu:Dio izlaganja Željka Vukelića i Katice Mihaljević (mp3, trajanje 7'33'').