/ 20
3185
Prikaza
3
Komentara
SLAVONSKI BROD - Jučer, u Gradskoj knjižnici, predstavljena je knjiga proznih i poetskih tekstova „U pedagoškom loncu" autorice Katice Mihaljević. Kolažirani program, koji su priredili i u kojem su sudjelovali Katičini kolegice i kolege profesori, učenici i Hrvatsko pjevačko društvo „Davor", mogao bi biti ogledni primjer kako se, unutar jedne struke, u ovom slučaju prosvjetne, i unutar jedne škole, u ovom slučaju Ekonomsko - birotehničke u Slavonskom Brodu, uzajamnim razumijevanjem i potporom, može, na svrsishodan, kvalitetan i zanimljiv način izaći izvan, opisom posla srednjoškolskog profesora, zadanog okvira.
U tisku je drugo izdanje
Ova, višeslojna knjiga, nastala je kao sretan spoj struke i dugogodišnjeg iskustva, zapravo brevijar je pedagoško psiholoških zapažanja, jasnih stavova i načela odgoja i obrazovanja. Ujedno, oštra je kritika odnosa, u prvom redu države u odnosu na položaj i, od nje, nametnutu ulogu nositeljima obrazovnog procesa, ali i odnosa društva u cjelini prema prosvjeti, prosvjetnim radnicima, ulozi roditelja i obitelji u odgoju i obrazovanju. Jednako je britka i u ocjenjivanju lutanja i metodoloških zabluda onih koji, administrativnim i političkim odlukama, oblikuju obrazovne standarde, a nikada nisu sudjelovali u obrazovnom i odgojnom procesu.
Uz to, knjiga je krcata iskustvom radosnih trenutaka iz školske svakodnevice, gotovo anegdotalnim situacijama, koje mogu biti putokaz mlađim kolegicama i kolegama, ne samo ovoga naraštaja, kako se odmjerenim stavom, poštivanjem osobnosti svakog učenika, biranim pristupom, više s pohvalama i hrabrenjima, nego pokudama, čuđenjem, ignoriranjem, podiže samopouzdanje u učenika i stvara povoljna radna atmosfera u cijelom razredu.
O autoričinom uspjehu, nakon što je prvo doslovno razgrabljeno, kazuje novo izdanje knjige koje je u tisku. Nakladnik je Ekonomsko-birotehnička škola Slavonski Brod.
Odličan program predstavljanja knjige
Program predstavljanja vodila je Ana Tereza Barišić, prof. hrvatskog i povijesti, a nakon što se, uvodno, nazočnima u prepunoj Velikoj dvorani Gradske knjižnice, obratio ravnatelj škole, Željko Vukelić, knjigu je, sažimajući ju na tri temeljna pojma koja stoje iza njenog nastanka i koja se iz ove knjige jasno iščitavaju - ljubav, rad i hrabrost - predstavila profesorica Ivana Opačak.
Tekstove iz knjige, koji govore o životu škole, o nastavi, u kojoj se, kao „srcu škole ostvaruju temeljnji zadaci - odgoj i obrazovanje" - čitale su profesorice Nada Lovrić, Lidija Pačić, Katarina Marcikić, Željka Liović, Anita Maratović i profesor Damir Štefančić.
Uz već spomenuto Hrvatsko pjevačko društvo „Davor", čiji član je i profesorica iz Ekonomsko - birotehničke škole Sanda Lukšić, u glazbenom dijelu nastupili su i Emanuel Grgić, učenik 1.c te učenici 2. c razreda. Učenici su u programu sudjelovali i čitanjem crtica iz učeničkog života kroz koje su obrađeni temeljni pedagoški postulati, a tekst Roditelji su najbolji pedagozi, u kojem Katica Mihaljević govori o roditeljskom, obiteljskom odgoju, kao temelju i ključu odgoja djece, čitala je zamjenica ravnatelja Gradske knjižnice, mr.sc. Darija Mataić Agičić, kojoj je autorica bila profesorica i mentorica. Što roditelji znače djeci, u svojoj crtici „Pritka", autorica je, slikovito opisala i, na kraju crtice, sažela u metaforu. Crticu je pročitala profesorica Ana Mladinović. Martina Peunić, učenica 3.c razreda, iz vlastite pjesničke zbirke „Razgovor kroz kapi kiše", pročitala je pjesmu „Kad tuga stisne".gdje se može nabaviti knjiga.....................bravo nekadašnja razrednice !!!
Papazjanija u pedagoškom loncu ili kako shvatiti Huxley-Orwellovsku tranziciju novog vrlog svijeta Bez ulaženja u stil i formu pisanja u dokumentarističko-ekspresionističkoj zbirci U pedagoškom loncu, osvrnuo bih se samo na profesoričin, gotovo utopistički, hvale vrijedan pokušaj iznošenja stanja i pobrajanja... Prikaži sveanja simptoma u obrazovanju, pravo koje joj se nakon gotovo četrdeset godina rada u prosvjeti ne može osporiti. Upravo bi to iskustvo trebalo biti dragocjeno kako bi se spoznala dijalektika opće društvene transformacije u samo jednoj generaciji, čak i kraće, od idealizirane socijalne države do crnila prvobitnih oblika kapitalizma koje proživljavamo. Otuda i autoričino pozivanje na dignitet profesora, važnost znanja, rada, plemenitih vrlina, svega stvarnog ali i manipulativnog u sadašnjem trenutku. Kroz suptilnu kontrolu i projekciju percepcija, slika ili želja Huxsleyevskog koncepta (budućnost projicirana kroz zabavu, spektakle, tehnologiju, potrošnju, ispunjenje želja) upozorava se na svijet koji više ne želi čitati knjige, gdje je kultura izvrnuta u užitak, a u svijetu trivijalnosti informacija i istina nisu više ideali. Predmnijevam da je ovo Katičin poziv da se (bar) uspori trend kamo ovo slijedno vodi, u Orwellovski statizam, u kome će knjige biti zabranjene, gdje će se razgovor i mišljenje nadzirati, a svakodnevna psihoza rata i straha sputati svaku muzu i naprednu ideju. Ako je ovo njen pedagoški krik onda mogu shvatiti svu angažiranost, zauzimanje, pa i revolucionarni žar za općedruštvene vrijednosti, koje neumitno gube svoju poziciju pred nadolazećim neofeudalizmom - u protivnom vrijeme joj je za mirovinu.