Andrei je stipendija dodijeljena na središnjoj svečanosti obilježavanja stotinu i devetog rođendana barda hrvatske književnosti Dragutina Tadijanovića, u Slavonskom Brodu. Tom prigodom dodijeljena je pjesnička nagrada iz Tadijine Zaklade književniku Miroslavu Slavku Mađeru i stipendije najboljim studentima književnosti iz Brodsko posavske županije Andrei Divić i Ličko senjske županije Mandici Nikšić.

Andrea je studentica četvrte godine hrvatskog i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je završila novogradišku Gimnaziju, gdje je, kako ističe, stekla odlične temelje, krenula je njena životna priča. Upisa je željeni fakultet i sve je krenulo tijekom koji je željela.

- Moram prije svega zahvaliti svojoj mami koja je sve ove godine "trpjela" punu kuću knjiga i moju ljubav prema čitanju te profesoricama Ptačnik i Mital koje su mi jako puno pomogle i usmjerile me. Sada sve ovo na fakultetu ide svojim tijekom i sama sam nastavila razvijati ljubav prema književnosti i jezicima – kaže Andrea.

Andrea govori pet jezika, naravno, ide i dalje...

Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko jezika govori. Andrea Divić, trenutno, govori pet jezika, u fazi je učenja šestog jezika.

- Jezici su ono u čemu se vidim, a govorim latinski, talijanski, njemački, engleski, španjolski, trenutno učim francuski jezik – s osmijehom i izuzetnom lakoćom govori Andrea.

- Sve je to nekako došlo "samo od sebe", što ih više slušam, to mi ih je lakše učiti. No, zato sam s prirodnim znanostima "na vi" – smije se.

- Stipendija mi puno znači, a sve je krenulo na prijedlog moga profesora Vinka Brešića koji me odlučio predložiti Vijeću Akademije znanosti i umjetnosti za nagradu za najboljeg studenta književnosti. Prikupila sam potrebne dokumente, predala ih, ali mogu vam reći da sam i skoro zaboravila na to. No, jednoga dana stigao mi je mail da sam dobila ovo vrijedno priznanje. Nagrada se dodjeljuje u spomen na Dragutina Tadijanovića, drago mi je zbog toga jer jako volim Tadiju i naravno, sretna sam zbog činjenice što se moji radovi nalaze u jednoj takvoj značajnoj instituciji kao što je Akademija HAZU – priča Andrea.

O planovima za budućnost Andrea još ne razmišlja

- Filozofski fakultet je sjajna "meka" za učenje jezika i tu još moram dosta stvari završiti, no moram reći da bih se željela vratiti u Novu Gradišku i šetati našim gradskim ulicama. No, tko zna gdje će me život odvesti – s osmijehom zaključuje Andrea Divić.

Nasmijana, skromna, vedra, pravi primjer mladog čovjeka kakvog Hrvatska treba.

Na sve što radi Andrea, prije svih, ponosni su majka i djed, ali i njeni profesori i prijatelji, stoga, samo naprijed Andrea!