AP/SBplus
1195
Prikaza
0
Komentara
UDARAC koji je trajao tek nešto više od sekunde prikovao je 2024. godine tada 33-godišnjeg Dejana Kljajića zauvijek za krevet. Nešto iza 18.30, tog 19. srpnja, vozio je bicikl Trnjanima prema Garčinu (u Brodsko-posavskoj županiji), poštujući sve propise, kad ga je brzinom od 70 kilometara na sat automobilom pokupio pijani mladi policajac koji je u tom trenutku bio izvan službe.
To ljetno poslijepodne zauvijek je promijenilo Dejanov život, ali i živote njegovih roditelja, dvojice braće, sestre, nećaka,... Više od dvije godine kasnije, sudske presude, a ni bilo kakve druge sankcije za okrivljenika - još uvijek nema. Postupci su u tijeku... ili, slikovitije rečeno, u ladicama.
Dejan je dotad živio životom sportaša... punim plućima. Obožavao je trčanje i tenis, puno vremena posvećivao vježbanju i različitim aktivnostima... No, danas živi nekim potpuno drukčijim životom - onim koji nije izabrao. Onim koji nitko od nas ne bi poželio!
Dejan prije nesreće 2024. godine
Uz pakao koji živi svaku sekundu u danu (dijagnozu tetraplegije i niz pratećih tegoba zbog kojih je tek nedavno naučio sjediti bez neprestanog padanja u nesvijest), Dejan sada kreće i u prav(n)u bitku. Čim je dovoljno došao sebi, zatražio je uvid u spis i svu prikupljenu dokumentaciju te uvidio niz nelogičnosti i propusta. Od ispravljanja svakog od njih ne kani odustati jer - kaže - više ionako nema što izgubiti. Njegova je budućnost zapečaćena.
Dejan nakon nesreće 2024. godine
Prva od nelogičnosti vezana je, počinje priču za PlusPortal Dejan Kljajić, za alkotestiranje. Okrivljeniku - pijanom policajcu koji je vozio prebrzo i bez vozačke dozvole kod sebe - izmjereno je 1,73 promila alkohola u krvi gotovo sat i pol nakon nesreće. Koliko je točno imao u trenutku kad je udario Dejana, sada nikad nećemo saznati. Ali, sigurno je, bilo je to više od zabilježenog 'crno na bijelo'.
- To znači da su oni, dok sam ja ležao u kanalu polumrtav, već smišljali kako zaštititi svog kolegu. Za mene su svi oni jednako, ako ne i više krivi nego on. Osim toga, u optužnicu nisu upisali da nije imao vozačku kod sebe (mada je to pisalo u javnom policijskom priopćenju i - posljedično - u medijima), a već sama ta činjenica pokazuje kako za njega nije postojao zakon. Bio je toliko siguran da na cesti može raditi što želi da mu nije trebala ni vozačka u džepu. - govori nam Dejan.
Snimka koja je potresla Slavonski Brod i okolicu, a pokazuje trenutak Dejanovog stradavanja, otkrila je jako puno i zasigurno će biti ključna u razjašnjavanju pune i prave istine. Prikazuje nalet vozila punom snagom i bez kočenja na biciklista koji ni ne sluti što mu se događa iza leđa... dok vozi mirno, prema svim pravilima, tik uz rub ceste.
- Da nije bilo kamere, još bih ja ispao kriv. Tvrdilo bi se, možda, da sam mu izletio. - sve je svjesniji Dejan važnosti snimke. Nedavno ju je pogledao. Prvo je strahovao kako će reagirati na nju, ali danas je sretan što postoji i zahvalan ljudima koji su je ustupili.
Nakon nesreće, o kojoj je u srpnju 2024. godine izvijestio PlusPortal, 25-godišnji je policajac uhićen te je protiv njega pokrenut disciplinski postupak, ali on danas i dalje radi u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj. Duže od dvije godine nisu odlučili kako ga disciplinirati.
- Ja sam time ponižen kao žrtva. Načelnik ga nije suspendirao, a zna da je pijanom i prebrzom vožnjom na više načina teže povrijedio i svoj položaj i dužnost... ne može biti jednako je li to učinio netko drugi ili policajac izvan službe koji i tada mora poštovati određena načela te službe. - pita se Dejan.
Nažalost, otezanje sudskog procesa i blagost koju su u Policijskoj upravi pokazali prema kolegi koji je svojom neodgovornošću drugu osobu smjestio u invalidska kolica nisu jedino protiv čega se Dejan danas mora boriti. Popis propusta poprilično je dug.
- U optužnici su naveli da je došlo do oduzetosti donjih udova, a ja sam oduzet od sedmog kralješka nadolje s dijagnozom tetraplegije. Tu dijagnozu priznaje i Zavod za socijalni rad i parnični postupci za odštetu, ali kazneni postupak ne prati te nalaze. Državno odvjetništvo mijenjalo je optužnicu u pogledu brzine (ranije je pisalo tek 'neprilagođena', a sada stoji '70 km/h'), ali nisu željeli ispraviti vrstu ozljeda. Nije riječ samo o oduzetosti donjih udova. Razlika je itekako velika. Ogromna. Da sam samo ostao u kolicima kako su oni to zabilježili, lakše bih to podnio, no ove tegobe su daleko gore. U sjedećem položaju ne mogu misliti ni o čemu drugom, nego kako doći do zraka. Ne mogu se ničime baviti dok sjedim. - opisuje nam Dejan dok se svako malo spušta prema koljenima, boreći se s oslabljenim radom dijafragme i ortostatskom hipotenzijom koja se događa dok god mu je gornji dio tijela u uspravnom položaju. Da to ne čini, vrlo brzo bi izgubio svijest.
Dejan će tako živjeti do kraja svog života, a nadležni su njegovo stanje prestali pratiti samo šest dana nakon nesreće... dok još nije bila ni postavljena cjelokupna dijagnoza. Zahvaljujući samo Dejanovoj ustrajnosti, spis od lipnja sadrži i konačnu medicinsku dokumentaciju, no 'tetraplegija' i dalje nije unesena u optužnicu kao konačna posljedica nesreće.
Zato Dejan više ne želi da se Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu dalje bavi njegovim predmetom dok nadležne institucije ne utvrde je li bilo propusta. Tvrdi da ih je bilo te da su svi odreda išli u korist okrivljenika. Ne bude li reakcije na te propuste - spreman je i na višu instancu te tužbu protiv države.
No, on neprestano ponavlja kako protiv okrivljenika osobno nema apsolutno ništa, nego sustav smatra odgovornim što ta osoba i dalje nije kažnjena za svoje pogreške.
Ljudski egocentrizam i instinkt za preživljavanje nisu ništa novo, ali više od 730 dana jest dovoljno da se probude savjest i ljudskost... da se preuzme odgovornost i snosi posljedice.
Da - možda se moglo dogoditi mnogima od nas.
Jednako tako - odgovarati bi morao svatko komu se dogodilo.
Ne - to ne bi trebalo ovisiti tko smo u društvu, koliko novaca za odvjetnike imamo i čiji smo.
- Da mogu, birao bih grob... birao bih da se nikad nisam probudio. Jer... ovo je gore od smrti. Ja sam na doživotnom mučenju, a pati i cijela moja obitelj. Nije ovo pritisak preko medija ni moja osobna borba protiv pojedinca, ovo je jedini način na koji možemo usmjeriti i popraviti sustav tako da u ovom i svim drugim slučajevima radi svoj posao. Danas ja, sutra vaše dijete... - zaključuje Dejan, uz molbu da ne želi biti prikazan kao jadnik kojeg će žaliti.
U našim očima - a vjerujemo i u očima svih koji će poslušati i pročitati njegovu priču - Dejan je heroj čija hrabra i nesebična borba mora promijeniti stvari nabolje.
Vezano za slučaj Dejana Kljajića, uputili smo niz pitanja nadležnim institucijama. Ovo su odgovori koje smo dosad dobili.