- Falilo mu je 18 dana da napuni 25 godina. Iza sebe je ostavio sedmomjesečnog sina. - sa suzama u očima Štefica se prisjeća svog Igora čije ime danas stoji na Spomeniku hrvatskih branitelja u Slavonskom Brodu. Nažalost, ono je jedno od njih čak 403.
SLAVONSKI BROD - Najteže je na današnjem polaganju vijenaca u čast poginulim hrvatskim braniteljima u Slavonskom Brodu bilo gledati grč na licu roditelja i ostalih članova obitelji koji su izgubili svoje najmilije dok su u uniformama tijekom Domovinskog rata branili domovinu.
Vrijeme nije pomoglo i oni sve svoje suze još nisu isplakali za hrabrim sinovima i kćerima. Među 403 imena smrtno stradalih branitelja na velikoj ploči Spomenika na Trgu Stjepana Miletića, nalazi se i ono Igora Krafta, mladića koji je - baš poput svojih suboraca - sanjao i izborio slobodnu Hrvatsku.
Foto: Ž.G.
Kip mlade žene koja pruža svoje djetešce, odvaja se od njega kako bi od sebe poklonila i dala najviše što ima, za njegovu majku i danas je bolan prizor jer previše zorno oslikava kroz što je prošla nakon sinovljeve smrti. Uz sve to, danas se osjeća napuštenom i ne smatra da se zahvalnost prema braniteljima osjeća i iskazuje svih ostalih dana u godini.
Foto: Ž.G.
- Osjećaji su teški. No, znate li što je najteže? Što vidimo da sve to ide u zaborav i da tako, po mišljenju mnogih, nije trebalo ni biti. Naše djece nema, život prolazi, bol ostaje. Najteže je gledati da danas više ne smiješ ni reći da si majka poginulog hrvatskog branitelja. Jednog sam dana bila u autobusu i toliko sam se toga ružnog naslušala da sam zamolila vozača da mi stane izvan sela kako bih ranije izašla van. Kad već ne smijem ništa reći… - sa suzama u očima kazala je Štefica Kraft iz Brodskog Stupnika.
Ipak, u društvu onih koji su prošli isto, na dane poput 5. kolovoza, ne propušta zapaliti svijeću i pokloniti se velikoj žrtvi mladih ljudi. Sjećanje na sina ne blijedi ni nakon tri desetljeća.
Foto: Ž.G.
- Mom sinu falilo je 18 dana da napuni 25 godina. Zvao se Igor Kraft. Bio je oženjen i imao je sedmomjesečnog sina. Govore da djeca poginulih hrvatskih branitelja svugdje imaju prednost, no uvijek od toga ostane jedno veliko ništa. Taj unuk danas radi tek povremeno, trenutno na pola radnog vremena i, samim time, za pola plaće. To me jako boli. Najteže je za sebe tražiti, a svi obećavaju. On me tješi i kaže: „Valjda će biti bolje, bako!“. - ispričala je tužno Štefica.
Taj je njezin unuk, poput stotina druge djece u Brodsko-posavskoj županiji, odrastao bez zajedničkih uspomena i stvarnog sjećanja na svoga oca. To je dovoljno za prikaz ogromne žrtve, ali i izazivanje jednako tolike zahvalnosti prema svakom od imena na slavonskobrodskom Spomeniku.
Foto: Ž.G.
Foto: Ž.G.
Abecednim redom posložena imena poginulih hrvatskih branitelja
Foto: Ž.G.
