SLAVONSKI BROD - Medijski angažman, nažalost, nije pomogao slavonskobrodskoj obitelji Smuda u rješavanju problema. Godinu dana nakon objave našeg članka naslova 'Ovako žive godinama dijeleći dvorište s gradskim podstanarom', ništa se nije promijenilo. Osim što živi u ruševnom objektu u gradskom vlasništvu, dvorište koje dijeli s Robertom Smudom i njegovom ženom, problematični susjed svakodnevno pretvara u zahod na otvorenom, smetlište, okupljalište,...

- Ne samo da problem nije riješen, nego je postalo još gore. Smeća je sve više, nitko ga ne odvozi, nitko ne provjerava što se tu događa, hrpa samo raste. Kako nekoga uvjeriti da nije u redu nuždu obavljati u zajedničkom dvorištu, u bašči. Ako već smatraju da se ne treba iseliti, neka onda šalju nekoga tko će čistiti nered koji on napravi oko gradskog objekta, neka osiguraju odvoz smeća, pražnjenje septičke jame i posebno zvono kako njegovi posjetitelji ne bi uznemiravali nas. Godinama živimo trpeći sve to, a pomoći niotkud. Nastojimo ostvariti dijalog sa svima koji su nadležni. Nažalost, uvijek nam govore isto... da je situacija prilično bezizlazna. - kazao nam je Robert Smuda ovaj put.

Iz slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb odgovor nismo dobili, ali se dužim dopisom o ovom slučaju očitovao Grad. U nastavku ga prenosimo u cijelosti:

„Grad Slavonski Brod, svjestan problema i prilika u kojima stanar boravi, obavijestio je nadležni Centar za socijalnu skrb kako bi se za navedeni problem pronašlo adekvatno rješenje. Prema informacijama koje nam je dostavio Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod, gospodin koji živi u tom objektu odbio je bilo kakvu mogućnost smještaja u neku od institucija. Konkretno, u razgovoru s djelatnicima Centra za socijalnu skrb istaknuo je da ne želi ići na nikakav smještaj, kako to nije za njega te da, s obzirom na njegovo psihičko stanje, ne može živjeti u obitelji i s drugim korisnicima. Nadalje, izjavio je da je njemu dobro tamo gdje sada živi, da voli biti sam i imati svoju komociju i svoja pravila kao i da ima sve što mu je potrebno. Iz Centra su nas također obavijestili da nema indikacija za oduzimanje njegove poslovne sposobnosti.

Ističemo kako je potpis korisnika doma na ugovoru o smještaju u dom ili udomiteljsku obitelj obavezan te mu se sukladno tome, ako korisnik ne potpiše suglasnost za smještaj, a prisilno ga se smjesti u obiteljski dom, udomiteljsku obitelj, dom za starije i nemoćne i sl., oduzima pravo koje mu zakonski pripada, a to je pravo na odlučivanje (osim u slučaju ako je osoba lišena poslovne sposobnosti ili ima skrbnika što u ovome slučaju nije riječ). U tom kontekstu govorimo o prisilnom smještaju što se pak tretira kao zlostavljanje stare ili nemoćne osobe i kao takvo podliježe kaznenim prijavama.

Iz svega navedenog proizlazi kako Grad Slavonski Brod trenutno nema nikakve ovlasti te sukladno tome ne može samostalno riješiti ovaj problem, a da bi se on riješio moraju se uključiti sve nadležne institucije kako bismo zajedno došli do adekvatnog rješenja.“.

Prava gradskog podstanara, dakle, ponovno su iznad prava članova obitelji Smuda. Naime, ako je sposoban samostalno brinuti za sebe, onda je - u svakom smislu - ravnopravan s ljudima s kojima dijeli životnu okolinu, a samim time, snosi i jednaku odgovornost. Ne bi li, onda, u najmanju ruku, trebao biti kažnjen jer se ne koristi uslugom odvoza otpada nego ga gomila u šupi? Ne bi li, u najmanju ruku, netko trebao provjeriti kako održava gradsku imovinu? Ne bi li, u najmanju ruku, trebao dobiti upozorenje da će, ne bude li poštovao sve stavke ugovora o stanovanju u gradskom objektu, iz istoga biti iseljen?

Štititi ljudska prava jednih građana, a ignorirati višegodišnje kršenje prava drugih (koji su, usput budi rečeno, vlasnici 3/4 nekretnine) ne čini se nimalo poštenim i svakako bi moglo postati jednim od 50.000 novih zahtjeva koliko ih godišnje zaprimi Europski sud za ljudska prava. S obzirom na tu količinu, ni to neće biti brzo i bezbolno rješenje za obitelj Smuda, no u Slavonskom Brodu više nemaju vrata na koja bi pokucali.