SLAVONSKI BROD - U Slavonskom će Brodu ovo ljeto napokon biti podignuto spomen-obilježje svoj djeci poginuloj u Domovinskom ratu, piše Večernji list.

Od pristiglih 39 radova najboljim je proglašen rad Petra Dolića i Petre Tončić Lipovščak, a spomenik s reljefom slgalice jedinstven je spomenik za svih 402 djece poginule u Hrvatskoj u Domovinskom ratu.

Ocjenjivački sud, na čelu sa zamjenicom ministra Vesnom Nađ na natječaju koji je raspisalo Ministarstvo branitelja, proglasio je najboljim idejnim, likovnim, urbanističko-arhitektonskim i krajobraznim rješenjem ono Petra Dolića i Petre Tončić Lipovščak iz Zagreba, koji su za svoj rad nagrađeni sa 50 tisuća kuna.

Predano je 39 radova, od kojih je Ministarstvo sa 125 tisuća kuna nagradilo četiri najuspješnija.

Čak 402 tragedije

U obrazloženju se navodi da prepoznatljiva izvornost oblikovanog reljefa slagalice prvonagrađeno rješenje izdvaja i uzdiže od ostalih radova te kako su autori dozom suptilne duhovitosti uspjeli progovoriti o jednoj bolnoj temi i poslati jasnu univerzalnu poruku.

U znak sjećanja na djecu poginulu u Brodu, godine 2000.-te izgrađen je spomenik "Djevojčica”. Nažalost, lokalna je inicijativa ostala usamljena pa u Hrvatskoj dosad nije izgrađen jedinstveni spomenik za ukupno 402 stradala djeteta. Ministarstvo je nakon dugog niza godina konačno iniciralo projekt, a spomenik će biti graditi također u Brodu jer je taj grad u ratu izgubio cijeli razred djece.

Dugo smo čekali

U Zajednici udruga hrvatskih civilnih stradalnika, koja je pokrenula inicijativu, izrazili su zadovoljstvo pitajući ipak zašto se na realizaciju njihove ideje trebalo toliko čekati.

– Djeca poginula u Domovinskom ratu svete su žrtve. Svi im se svako malo trebamo pokloniti do zemlje – kaže predsjednica Zajednice Julijana Rosandić.

Komentar - Borislav Stipić
ŠTO bi tu mogla biti „suptilna duhovitost"? I dobro je što je nema, ili ju ja ne vidim, jer tema je preozbiljna. Ne znam koji su drugi nagrađeni prijedlozi, pa je teško reći je li to ono najbolje što je bilo ponuđeno, a ideja sa slagalicom je sama po sebi odlična. Kao ideja. Svaki je život jedinstven kao što su i dijelovi slagalica jedinstveni i tek zajedno čine cjelinu. Bez onih nedostajućih slagalica nije potpuna. Kao što je nenadoknadiv i nezamjenjiv život svakog ubijenog djeteta.
U likovnom smislu ovakav tip slagalice, u pravilu, kroz cijelu njenu povijest je dvodimenzionalan, a ovdje se radi o rijetko korištenom njenom trodimenzionalnom obliku – skulpturi i tu ne bi trebalo biti nikakvih zamjerki, štoviše…
Ovo rješenje na izvjestan način korespondira sa skulpturama Tomislava Ostoje (Apstraktni opus), a i još više s fragmentiranjem oblikovanih segmenata i njihovom slaganju u ritmički pokrenute, morfologijom totemima bliske cjeline Šime Vulasa. Negativnim prostorom (nedostajući segmenti slagalice) također podsjeća na Drinkovićevu golubicu koja 'nedostaje' na spomeniku žrtvama na Ovčari pa se može govoriti i o zajedničkoj poetskoj niti spomeničke skulpture Domovinskoga rata. U odnosu na suvremene svjetske uzore najbliže je traganju i instalacijama Brada Downeya. Gledajući cjelinu arhitektonsko kiparskog rješenja spomenika, čini mi se kako je sama skulptura preblizu postojećem objektu (Pučka kuhinja) a vjerojatno bi bilo bolje da je slobodniji u prostoru parka. Također je uočljiv i ne baš sretan kontrast barokiziranih linija skulpture s ravnim i oštro izlomljenim crtama popločenja i 'klupa' oko spomenika u parku a sve, opet, natkriljuju blago svinute linije svjetiljki.
Nije navedeno od kojeg materijala će biti sama skulptura, a sudeći po drugoj fotografiji, moguće je kako se radi o metalnoj skulpturi što ima smisla i u činjenici kako su djeca pobijena metalnim krhotinama granata i bombi. Različite nijanse metala mogu biti 'slučajne' posljedice svarivanja metalnih segmenata, ili patiniranjem postignute nijanse.