U nastavku priopćenje Gorana Ivezića prenosimo u cijelosti.
SLAVONSKI BROD - Prije dva dana objavili smo priopćenje slavonskobrodske gradske uprave u kojem se obavještava javnost kako je Grad Slavonski Brod raskinuo postojeći ugovor o zakupu gradskog prostora sa tvrtkom Royal Holding d.o.o. zbog toga što nije 'podmirivala svoje obveze'. Riječ je o poslovnom prostoru u vlasništvu Grada, a koji se nalazi u sklopu zgrade mjesnog doma u naselju Livada.
-Tvrtka Royal Holding d.o.o. sa sjedištem u Aleji Miroslava Krleže 4, posluje u prostoru u vlasništvu Grada na istoj adresi temeljem sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora. Kako ista nije podmirivala svoje obveze na vrijeme unatoč uredno ispostavljenim računima i jasno definiranim obvezama po ugovoru, Upravni odjel za financije i računovodstvo je potraživanja Grada koja su uključivala i kamate za neplaćene i nepravodobno plaćene račune za obveze iz ugovora naplatio korištenjem depozita i naplatom putem zadužnice sukladno odredbama ugovora. - poručili su iz Grada.
U gradskoj upravi navode da je prema odredbama potpisanog ugovora utvrđeno da ako zakupnik u roku od osam dana od dana podnošenja zadužnice na naplatu ne preda zakupodavcu novu zadužnicu na isti iznos, zakupodavac može raskinuti ugovor s trenutačnim učinkom.
Nadalje, u Gradu tvrde da su sve navedene obavijesti i akti zakupniku dostavljani, uz jasno određene rokove za postupanje, koje zakupnik nije iskoristio. Dodaju da je stoga Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi Aleja Miroslava Krleže 4 raskinut s trenutačnim učinkom.
Jučer smo zaprimili priopćenje Gorana Ivezića direktora tvrke Royal Holding d.o.o., koja je u zakupu gradskog prostora u sklopu zgrade navedenog mjesnog doma u naselju Livada i koja sedam godina vodi Caffe bar Royal.
U nastavku priopćenje Gorana Ivezića prenosimo u cijelosti.
Napuštam poslovni prostor
Nakon svega što se u posljednjih osam mjeseci dogodilo, danas donosim odluku koja mi u životu nije lako pala. Napuštam poslovni prostor Caffe bara Royal u Aleji Miroslava Krleže 4, koji sam u zakupu od Grada Slavonskog Broda od 2019. godine.
Odluku sam donio nakon što je 26. kolovoza 2026. gradonačelnik Grada Slavonskog Broda dr. med. Mirko Duspara osobno potpisao Izjavu o raskidu ugovora o zakupu s trenutačnim učinkom. Grad, koji je meni sam prostor dao u zakup na razdoblje do 2029. godine, sada je izabrao ugovor raskinuti — dva dana nakon neuspjelog pokušaja uklanjanja terase koji je zaustavila policija.
Odlazim jer više nemam snage za nastavak borbe za prostor pred obrascem postupanja pojedinaca za koje smatram da zlorabe položaj u gradskoj upravi i koriste sve resurse grada u postupanju protiv mene. Ali odlazak nije priznanje da sam u ičemu pogriješio. Odlazak je moj odgovor na institucionalno nasilje koje traje osam mjeseci.
Podsjećam javnost. Sve što slijedi — sve — počelo je nakon što je 20. siječnja 2026. medij, čiji sam suvlasnik, objavio prvi tekst o troškovima nabave pijeska za odbojkaška igrališta u Slavonskom Brodu. Do tog trenutka sedam sam godina koristio isti poslovni prostor u miru, pod istim uvjetima, bez ijedne primjedbe.
Nakon prvog članka, 2. veljače 2026., stiže mi prvi dopis Upravnog odjela za gospodarstvo. Traži se dokumentacija za korištenje terase koju do tada nikada nitko nije doveo u pitanje. U tom istom dopisu Grad prostor izričito naziva prostorom „u sklopu Mjesnog doma“.
Tri mjeseca kasnije stižu dva retroaktivna e-računa — jedan na 6.016,20 EUR, drugi na 216,80 EUR — za „bespravno korištenje javne površine“, bez ijednog prethodnog upravnog rješenja. Račun postoji, rješenje ne postoji. Slijede odbijanje produljenja ugovora za drugi poslovni prostor, rješenje o uklanjanju terase, žalba, i onda — rješenje kojim isti Grad 19. lipnja 2026. sam oglašava ništavim vlastito rješenje i pisano priznaje da se terasa ne nalazi na javnoj površini. Dvadesetak dana kasnije, isti odjel, isti službenici, donose novo rješenje s upravo suprotnom tvrdnjom — da je površina javna i da terasa mora ići.
To više nije birokratska greška. Za mene to izlazi izvan okvira običnog propusta, i upravo je zato moja kaznena prijava kod nadležnih institucija.
Detalj koji postavlja pitanje o namjeri
Postoji jedan detalj u dokumentima koje je Grad ovih dana sam javno objavio, a koji se teško može objasniti kao slučajna greška.
Na povratnici jednog od ključnih dokumenata — rješenja od 9. srpnja 2026. — piše da je pošiljka „ostavljena u kovčežiću“ 27. srpnja 2026. Grad je samo tri dana kasnije, 31. srpnja 2026., rješenje proglasio izvršnim.
Tri dana. Rok za žalbu je 15 dana.
Postavljam pitanje koje ću postavljati i pred sudom. Jesu li možda znali da rješenje ostavljeno „u kovčežiću“ ionako neću ni vidjeti prije nego što istekne rok za žalbu? Jesu li računali s time da papir koji nije uredno uručen ne stigne pravovremeno do onoga tko na njega mora reagirati? Jesu li unaprijed znali da će 15-dnevni rok za žalbu — zakonom zajamčen svakom građaninu i svakoj tvrtki — u mom slučaju biti pretvoren u tri dana, jer papira koji bi taj rok pokrenuo pravno nema?
Ne mogu ja na ta pitanja dati odgovor. Odgovor moraju dati oni koji su tako postupali.
Institucionalno nasilje — tko je sve u to bio uvučen
Ovaj slučaj je preko svake mjere iskoristio i instrumentalizirao ne samo mene i moju tvrtku, nego i institucije i ljude koji su u sve to bili uvučeni protiv svoje volje.
Policija
24. kolovoza policijski službenici Policijske uprave brodsko-posavske na terenu su postupili profesionalno i časno. Došli su, pregledali dokumentaciju, i sami odlučili da ne mogu asistirati u izvršenju. Ali nakon toga, umjesto da poštuje takvu odluku, Grad je krenuo u nove pritiske — sastanci u policiji, novi zahtjevi, javna priopćenja u kojima se između redaka insinuira da je policija nešto propustila (vidljivo na službenim stranicama Grada). Vršenje pritiska na profesionalne policijske službenike zato što nisu izvršili nalog za koji su sami procijenili da nije zakonit — to je za mene najozbiljniji dio ove priče.
Komunalno redarstvo i Komunalac
Komunalni redari i djelatnici Komunalca u 8 sati ujutro 24. kolovoza dovedeni su ispred moga lokala da uklone terasu za koju je sam Grad, u vlastitom aktu od 19. lipnja, pisano priznao da nije na javnoj površini. Ljudi koji rade svoj posao stavljeni su u poziciju da izvršavaju nešto što — formalno gledano — nije trebalo biti izvršavano.
Djelatnici Gradske uprave
Znam da su unutar samih upravnih odjela Grada Slavonskog Broda ljudi koji su vrlo dobro svjesni da postupci u ovom predmetu ne stoje. Ali su, po hijerarhiji, stavljeni u položaj da postupaju po nalozima nadređenih. To je teret koji ne bi trebali nositi — i nadam se da će nadležne institucije u svojim postupcima utvrditi tko je stvarno odgovoran, a tko je bio samo izvršitelj.
Javnost
I na kraju — najveća žrtva ove priče su građani Slavonskog Broda. Umjesto da javnost prati stvarno važne teme, dobili su priopćenja o mojoj terasi, o „zaštitarima“, o „nastavku uklanjanja“. Sve je to bio pokušaj da se pažnja skrene s onoga što je stvarno bitno.
Vratimo se važnijim stvarima
Ovaj grad ima veće probleme od jedne terase.
Ima problem s aferom Pijesak — s troškovima nabave pijeska za odbojkaško igralište na Vijušu, s načinom vođenja tih postupaka, s pitanjima o dozvolama koje se javnosti do danas nisu pokazale.
Ima problem s rodbinskim vezama unutar upravnih odjela, o kojima sam govorio na press konferenciji 17. srpnja 2026. Grad na ta pitanja nikada nije odgovorio.
Ima problem s cjepkanjem nabava, s izvidima Državnog odvjetništva i policije koji su u kolovozu ušli u zgradu Grada Slavonskog Broda.
Ima problem s načinom na koji se u ovom gradu koriste institucije. Kad je medij čiji sam suvlasnik počeo postavljati pitanja, na sebi sam osjetio što se događa onima koji otvaraju teme koje se ne sviđaju onima koji unutar gradske uprave vuku konce. Razumio sam konačno i zašto ih otvara tako malo ljudi.
I na kraju — ima problem s jednom neobjašnjivom okolnošću. U ovom gradu postoje tvrtke koje s Gradom Slavonskim Brodom u samo pet godina ostvare i preko 500 računa. Petsto. Možda je vrijeme da se njima dodijele svi gradski poslovni prostori — pa da grad procvate.
Što slijedi?
Napuštanjem prostora ne prestaje moja borba.
Pravni put nastavljam u punom opsegu.
Dosadašnje pravne postupke — nastavljam voditi. Novi materijali bit će proslijeđeni istražnim tijelima kao dopuna postojećih postupaka.
Ali nijedna presuda neće moći ispraviti obrazac koji je do nje doveo. Zato se ovaj slučaj ne završava građanskom tužbom — završava se onda kada oni koji su ga izazvali odgovaraju za način na koji su ga izazvali.
Vjerujem u pravnu državu. Vjerujem da će nadležne institucije utvrditi ono što je meni od početka bilo jasno: da akti Grada u ovom predmetu ne stoje, da su donošeni s namjerom, i da su za sobom ostavili materijalnu i moralnu štetu za koju netko mora odgovarati.
Ali tu je najveća tragedija cijele ove priče
Ako sud jednoga dana utvrdi da su akti Grada bili nezakoniti, a vjerujem da hoće, naknadu štete neću naplatiti od pročelnica, redara, ili osoba koje su te akte donosile.
Naknadu štete platit će Grad Slavonski Brod. Iz proračuna. Novcem građana.
Osobe koje su donosile sporne akte, koje su izdavale rješenja bez pravnog temelja, koje su tvrdile da je nešto uredno zaprimljeno kada nije, koje su poništavale vlastita rješenja — te osobe neće same podnijeti taj trošak. Trošak će platiti građani Slavonskog Broda kroz svoj proračun. Novac koji bi mogao ići u škole, vrtiće, ceste ili infrastrukturu možda ode u naknadu štete zbog pogrešaka koje su drugi napravili u ime Grada.
To je za mene najveća nepravda ovog slučaja. Ne novac koji ću sam izgubiti — nego činjenica da će posljedice postupanja pojedinaca u konačnici platiti građani koji s time nemaju veze.
Zaključno
Napuštam poslovni prostor u Aleji Miroslava Krleže 4. Napuštam ga bez ljutnje na ljude koji su u ovaj slučaj bili uvučeni protiv svoje volje. Napuštam ga s ozbiljnim upitnicima nad postupanjem određenih osoba — upitnicima koji sada prelaze u ruke sudova i istražnih tijela.
Ne bježim. Jer nemam od čega. Ne odustajem od istine. Samo prihvaćam da borba za prostor, u ovakvom obrascu postupanja, više nema smisla — i da svoju energiju sada moram usmjeriti tamo gdje može donijeti stvarni rezultat: na sud.
Ima i važnijih stvari u gradu od toga tko će biti u jednom lokalu. Pijesak, odbojkaška igrališta, dozvole, nabave. Na kraju i sam način na koji se ovaj grad vodi.
Tražim samo jedno — da i Grad Slavonski Brod poštuje isti zakon koji vrijedi za mene, kao i za svakoga drugoga.
Goran Ivezić, direktor Royal Holding d.o.o.
Foto: PLUS
Foto: PLUS
