Kod površinskog požara voda može brzo sniziti temperaturu i spriječiti širenje. Kod dubinskog požara njezin je učinak ograničen jer često ne dopire do žarišta...
Nakon gotovo petnaest godina ponovno sam pokrenuo „Okolišne vibracije“, kolumnu kojom želim složena pitanja zaštite okoliša približiti javnosti bez političkih parola, tehnoloških predrasuda i prikrivanja neugodnih činjenica.
Ovaj novi ciklus čini osam kolumni koje će, jednom tjedno, čitatelje uvesti u teme četvrte međunarodne konferencije Waste to Energy IV, koja će se održati 1. i 2. listopada 2026. u Slavonskom Brodu.
Tijekom 2026. godine u Hrvatskoj je do početka kolovoza javno potvrđeno najmanje 13 požara na odlagalištima i reciklažnim dvorištima. U službenim izvješćima za Federaciju BiH evidentirano je najmanje 19 požara na odlagalištima i divljim deponijama, među kojima se razmjerima i štetom posebno izdvaja katastrofalni požar na Uborku kod Mostara koji je uz ovaj tijekom godine imao još 3 požara.
Stvarni broj u obje države zasigurno je veći jer ne postoji jedinstven registar, a brojni manji požari otpada ostaju evidentirani samo u lokalnim vatrogasnim izvješćima ili uopće ne budu javno objavljeni.
Tri požara – jedno upozorenje
Na odlagalištu Baćanska kod Davora požari se ponavljaju godinama. Gorjelo je 2020., zatim 2024., 2025. i ponovno početkom kolovoza 2026. godine. Gusti dim bio je vidljiv kilometrima, čak i s područja Nove Gradiške. Požar je lokaliziran, ali se na takvim lokacijama lokalizacija površinskog plamena ne smije automatski smatrati potpunim gašenjem. Žarišta mogu ostati duboko u tijelu odlagališta i ponovno se aktivirati nakon nekoliko sati ili dana.
Ni suvremenija infrastruktura nije bez rizika. Na odlagalištu Bikarac kod Šibenika 20. lipnja 2026. požar je zahvatio oko 3.500 četvornih metara. U gašenju je sudjelovalo 15 vatrogasaca sa šest vozila. Na Bikarcu i u njegovoj neposrednoj blizini požari su zabilježeni i ranijih godina, što potvrđuje da tehnički uređenija lokacija smanjuje rizik, ali ga ne može potpuno ukloniti bez stalnog operativnog nadzora.
Najveće posljedice ostavio je požar koji je 22. lipnja 2026. zahvatio odlagalište Uborak u Mostaru. Vatra je devastirala odlagališni prostor, zahvatila reciklažnu halu s postrojenjima, radne strojeve i drugu infrastrukturu. Prema izjavama predstavnika Grada Mostara, materijalna šteta bila je gotovo potpuna, a zbog razmjera događaja proglašeno je izvanredno stanje. U gašenje su, uz profesionalne vatrogasce, bili uključeni zrakoplov Air Tractor, pripadnici Oružanih snaga, cisterne i druge službe.
Dim se proširio nad Mostarom, dok je grad istodobno morao pronaći privremeno rješenje za prihvat komunalnog otpada. Tvrdnje da je požar namjerno izazvan moraju ostati predmet službene istrage, ali posljedice su neupitne: izgubljena infrastruktura, poremećen sustav gospodarenja otpadom i veliki okolišni rizik.
Zašto gore odlagališta?
Uzroci požara najčešće su kombinacija ljudskog propusta, nedovoljnog nadzora i kemijsko-bioloških procesa u odloženoj masi. Požar mogu izazvati vrući pepeo, žar, opušci, iskrenje radnih strojeva, električni kvarovi, radovi zavarivanja, ulazak požara s okolnog prostora ili namjerno paljenje.
Sve veći problem predstavljaju nepravilno odložene litij-ionske baterije. Njihovo oštećenje tijekom prikupljanja, sabijanja ili sortiranja može izazvati toplinski bijeg, naglo zagrijavanje i paljenje okolnog papira, plastike i tekstila. Rizik povećavaju spremnici s ostacima goriva, boja i otapala, kemijski reaktivne tvari te nedovoljno ohlađen industrijski ili građevinski otpad.
Unutar tijela odlagališta organska tvar mikrobiološki se razgrađuje i proizvodi toplinu te odlagališni plin, prvenstveno metan i ugljikov dioksid. Ako je otpad slabo zbijen ili nedovoljno prekriven, prodor zraka omogućuje oksidacijske procese i dodatno zagrijavanje. Kada se na jednom mjestu istodobno pojave gorivi materijal, kisik i dovoljno visoka temperatura, nastaje požar.
Požar na odlagalištu otpada u Bosanskom Brodu u srpnju 2025.
Foto: PLUS
Kemija požara skrivena je ispod površine
Požar na odlagalištu nije jednak požaru drveta ili suhe trave. U njemu zajedno gore ili tinjaju plastika, papir, tekstil, guma, drvo, organski otpad, elektronička oprema i različiti kemijski proizvodi. Sastav goriva nije poznat ni ujednačen, temperatura stalno oscilira, a količina kisika najčešće je nedovoljna za potpuno izgaranje.
U takvim uvjetima nastaju ugljikov monoksid, sitne lebdeće čestice, hlapivi organski spojevi, policiklički aromatski ugljikovodici, kiseli plinovi i spojevi teških metala. Izgaranjem kloriranih materijala, osobito u nepovoljnim temperaturnim uvjetima, mogu nastati dioksini i furani. Dim zato nije samo neugodnost ni vizualni problem.
On je promjenjiva smjesa plinova i čestica čiji sastav bez mjerenja nije moguće pouzdano procijeniti. Posebno su opasni dubinski požari. Oni se odvijaju uz malo kisika, bez velikog plamena, pa otpad može tinjati tjednima ili mjesecima. Površina može izgledati ugašeno, dok se nekoliko metara ispod nje nastavljaju piroliza, oksidacija i nepotpuno izgaranje. Znakovi su pukotine, slijeganje otpada, lokalno zagrijavanje, para, dim i povećane koncentracije ugljikova monoksida.
Prevencija je jeftinija od sanacije
Svako odlagalište mora imati operativan elaborat i plan zaštite od požara, izrađen prema stvarnim karakteristikama lokacije, količinama otpada, načinu odlaganja i dostupnim snagama za gašenje. Dokument koji postoji samo radi dozvole ne zaustavlja požar.
Nužni su fizička zaštita lokacije, kontrola ulaza, videonadzor i stalna nazočnost osposobljenog osoblja. Termovizijske kamere omogućuju rano otkrivanje zagrijavanja prije pojave otvorenog plamena.
Na rizičnim lokacijama potrebne su i sonde za mjerenje temperature, metana i ugljikova monoksida u tijelu odlagališta. Otpad treba odlagati u jasno definiranim ćelijama, redovito ga zbijati i svakodnevno prekrivati.
Gorive zalihe papira, plastike, drva, guma, RDF-a i glomaznog otpada moraju biti količinski ograničene i međusobno odvojene protupožarnim koridorima. Potrebni su prohodni pristupni putovi, dovoljne količine vode i inertnog materijala, ispravna hidrantska mreža, obučeni radnici i redovite zajedničke vježbe s vatrogascima.
Odlagalište otpada u Bosanskom Brodu u srpnju 2025.
Foto: PLUS
Gašenje nije samo polijevanje vodom
Kod površinskog požara voda može brzo sniziti temperaturu i spriječiti širenje. Kod dubinskog požara njezin je učinak ograničen jer često ne dopire do žarišta. Velike količine vode mogu povećati nastanak onečišćenih procjednih voda, destabilizirati tijelo odlagališta i prenijeti onečišćenje prema tlu i vodama.
Zato se žarište najprije mora locirati termovizijskim kamerama, temperaturnim sondama i mjerenjem plinova. Požar se zatim izolira, ograničava mu se pristup kisika i prekriva zemljom ili drugim inertnim mineralnim materijalom. Opožarena masa kontrolirano se raskopava u manjim zahvatima, hladi, gasi i premješta na pripremljenu sigurnu površinu.
Nekontrolirano otvaranje velike površine može naglo dovesti kisik do užarenih slojeva i dodatno razbuktati požar. Vatrogasci i radnici moraju koristiti zaštitu dišnih organa i opremu prilagođenu nepoznatom kemijskom sastavu dima. Paralelno se mora prikupljati voda korištena za gašenje kako ne bi nekontrolirano otjecala u okoliš.
Onečišćenje zraka – dim je složeni kemijski koktel
Dim s odlagališta nije samo neugodnost koju rješavamo zatvaranjem prozora. Njegov sastav ovisi o tome što gori, pri kojoj temperaturi i uz koliko kisika. Budući da je otpad heterogena smjesa plastike, papira, tekstila, drva, gume, biootpada, elektroničkih uređaja i ostataka različitih kemikalija, nije moguće unaprijed pouzdano znati koje će se tvari osloboditi.
Zbog nedostatka kisika izgaranje je najčešće nepotpuno, pa nastaju velike količine ugljikova monoksida, čađe i sitnih lebdećih čestica PM10 i PM2,5. Najsitnije čestice prodiru duboko u pluća, a dio njih može prijeći i u krvotok. Posebno su ugroženi vatrogasci, radnici na odlagalištu, djeca, starije osobe te ljudi s bolestima dišnog i krvožilnog sustava.
Uz čestice se oslobađaju hlapivi organski spojevi, benzen, policiklički aromatski ugljikovodici i brojni produkti nepotpunog izgaranja. Gorenjem materijala koji sadrže klor mogu nastati klorovodik, dioksini i furani, dok izgaranje elektroničkog otpada, baterija, boja, gume i plastike može mobilizirati olovo, kadmij, živu, krom, arsen i druge metale. Dio onečišćujućih tvari ostaje u plinovitoj fazi, a dio se veže uz čestice dima i prenosi kilometrima od požarišta.
Smjer i brzina vjetra, temperaturna inverzija i reljef određuju gdje će dim završiti. Kada se onečišćeni zrak zadrži iznad naselja, kratkotrajno lokalno opterećenje može biti vrlo visoko. Zato tijekom požara nije dovoljno mjeriti samo uobičajene pokazatelje kvalitete zraka. Potrebni su ciljano praćenje čestica, ugljikova monoksida i hlapivih organskih spojeva te, ovisno o sastavu otpada i trajanju požara, uzorkovanje dioksina, furana, policikličkih aromatskih ugljikovodika i metala.
Požar na odlagalištu "Baćanska" u Davoru 2020.
Foto: PLUS
Voda za gašenje postaje onečišćena otpadna voda
Voda je nužna za hlađenje i gašenje, ali nakon kontakta s gorućim otpadom, pepelom i čađom više nije obična voda. Ona otapa i odnosi suspendirane čestice, organske spojeve, mineralna ulja, soli, teške metale i druge produkte izgaranja. Time nastaje dodatna količina izrazito onečišćene procjedne vode.
Ako odlagalište nema ispravan donji brtveni sloj, drenažni sustav i dovoljan kapacitet bazena za procjedne vode, voda korištena za gašenje može prodrijeti u tlo i podzemne vode. Površinskim otjecanjem može dospjeti u kanale, potoke i rijeke, noseći sa sobom čađu, pepeo i otopljena onečišćivala. Posljedice mogu biti povećana kemijska potrošnja kisika, smanjenje koncentracije otopljenog kisika, toksično djelovanje na vodene organizme i dugotrajnije taloženje onečišćujućih tvari u sedimentu.
Zato se već tijekom intervencije moraju izraditi privremeni nasipi i sabirni kanali, zatvoriti nekontrolirani ispusti te svu vodu korištenu za gašenje usmjeriti u nepropusne bazene ili spremnike. Prikupljena voda mora se analizirati i obraditi u odgovarajućem uređaju za pročišćavanje.
Njezino ispuštanje bez prethodne kontrole samo premješta problem s požarišta u najbliži vodotok ili podzemlje. Nakon požara potrebno je pojačano pratiti procjedne vode te kvalitetu površinskih i podzemnih voda. Jedan uzorak uzet neposredno nakon gašenja nije dovoljan jer se dio onečišćenja kroz tijelo odlagališta kreće sporo i može se pojaviti tek nakon više dana ili tjedana.
Tlo pamti ono što se u zraku više ne vidi
Krupnije čestice pepela i čađe talože se u neposrednoj blizini odlagališta, dok se najsitnije mogu prenijeti na znatno veće udaljenosti. Taloženjem na tlo onečišćujuće tvari ulaze u površinski sloj zemlje, a zatim oborinama mogu biti isprane u dublje slojeve ili odnesene prema površinskim vodama. Poseban problem predstavljaju postojani organski spojevi i teški metali.
Oni se ne razgrađuju jednostavno, mogu se zadržavati u tlu godinama te postupno prelaziti u biljke i hranidbeni lanac. Rizik je osobito važan kada se u blizini požarišta nalaze poljoprivredne površine, povrtnjaci, pašnjaci ili izvori vode za napajanje stoke.
Procjena posljedica zato mora uključiti plansko uzorkovanje tla u različitim smjerovima i udaljenostima od požarišta, uz kontrolnu lokaciju izvan područja utjecaja. Nije dovoljno uzeti jedan uzorak pokraj odlagališta. Mjesta uzorkovanja moraju se odrediti prema smjeru širenja dima, konfiguraciji terena, mogućim putovima površinskog otjecanja i načinu korištenja okolnog zemljišta.
Istodobno treba pregledati donji brtveni sustav odlagališta, prekrivne slojeve, drenažu, sustav prikupljanja procjednih voda i cjevovode za odlagališni plin. Visoke temperature i rad teške mehanizacije mogu oštetiti geomembranu i druge zaštitne slojeve, čime se posljedice požara mogu nastaviti dugo nakon što posljednje vidljivo žarište bude ugašeno.
Poožar na odllagalištu u Novoj Gradiški u srpnju 2025.
Foto: PLUS
Kako zbrinuti opožarenu masu?
Opožarena masa nije običan komunalni otpad, ali se ne može ni automatski proglasiti opasnim otpadom bez ispitivanja. Ona predstavlja heterogenu smjesu djelomično izgorjelog otpada, pepela, čađe, rastaljene plastike, metala, mineralnog materijala, zemlje korištene za gašenje i ostataka vode. Njezina svojstva ovise o sastavu otpada, temperaturi, trajanju požara i uvjetima izgaranja.
Prvi je korak sigurno hlađenje i potpuno uklanjanje skrivenih žarišta. Termovizijom, temperaturnim sondama i mjerenjem plinova mora se potvrditi da u masi više nema aktivnog tinjanja. Prerano premještanje ili zbijanje može dovesti kisik do užarenih slojeva i ponovno aktivirati požar. Nakon hlađenja opožarenu zonu treba kartirati i podijeliti na manje cjeline prema stupnju izgaranja i vrsti zahvaćenog materijala. Potpuno izgorjeli pepeo, djelomično karbonizirani otpad, nezahvaćeni otpad, metalni ostaci, mineralni materijal i onečišćena zemlja ne smiju se bez prethodne procjene pomiješati u jednu masu.
Potrebno je izraditi reprezentativan plan uzorkovanja. Laboratorijska ispitivanja trebaju obuhvatiti osnovna fizikalno-kemijska svojstva, sadržaj organskog ugljika, mineralna ulja, policikličke aromatske ugljikovodike, teške metale i njihovu mogućnost izluživanja. Ako su gorjeli PVC, elektronički otpad, gume, kemikalije ili veće količine miješane plastike, opravdano je analizirati i dioksine i furane. Samo na temelju rezultata može se odrediti odgovarajući ključni broj otpada, procijeniti opasna svojstva i donijeti odluka o načinu zbrinjavanja.
Dijelovi mase koji imaju svojstva opasnog otpada moraju se odvojeno pakirati, prevoziti i predati ovlaštenom postrojenju za obradu ili odlaganje opasnog otpada. Stabilni mineralni ostatak koji analizama ne pokaže opasna svojstva može se, ovisno o rezultatima ispitivanja izluživanja i uvjetima dozvole, odložiti na odgovarajuće uređeno odlagalište. Izdvojeni metal može se oporabiti samo ako nije prekomjerno onečišćen, dok se nezahvaćeni dio otpada ponovno razvrstava prema svojim stvarnim svojstvima.
Opožarena masa ne smije se jednostavno vratiti u tijelo odlagališta, zatrpati novim otpadom ili razrijediti čistim materijalom kako bi prosječne koncentracije izgledale niže. Time se onečišćenje ne uklanja, nego prikriva i ostavlja budućim generacijama.
Sanacija mora obuhvatiti i uklanjanje onečišćene zemlje, čišćenje prometnih i radnih površina, kontrolirano zbrinjavanje vode od gašenja, pregled stabilnosti odlagališta te popravak oštećenih brtvenih, drenažnih i plinskih sustava. Nakon toga slijedi program naknadnog praćenja zraka, tla, procjednih, površinskih i podzemnih voda.
Stanje odlagališta otpada u B. Brodu nakon požara iz 2025.
Foto: PLUS
Zaključak – najbolji požar je onaj kojem smo oduzeli gorivo
Požari na Baćanskoj, Bikarcu i Uborku nisu izdvojeni incidenti, nego upozorenje da na odlagališta još usmjeravamo previše gorivog materijala. Papir i karton, plastika, tekstil, drvo, guma, biootpad te visokoenergetska ostatna frakcija stvaraju golemi požarni potencijal. Kada se takvi materijali pomiješaju, sabiju i godinama odlažu, odlagalište postaje nekontrolirano skladište goriva.
Najvažnija preventivna mjera zato nije samo bolja vatrogasna intervencija, nego sustavno smanjenje količine gorivih komponenti koje dospijevaju na odlagalište. To zahtijeva odvojeno prikupljanje papira, plastike, tekstila, drva, guma i biootpada, izdvajanje baterija i opasnih sastojaka, sortiranje miješanog otpada te odgovarajuću obradu preostale visokokalorične frakcije.
Na odlagalište bi trebao dolaziti samo prethodno obrađen, stabiliziran i stvarno neiskoristiv ostatak s minimalnim sadržajem biorazgradivih i gorivih tvari.
Tek u tom kontekstu treba promatrati i Waste-to-Energy. Njegova uloga nije spaljivanje otpada koji se može reciklirati, nego kontrolirana energetska oporaba nereciklabilnog gorivog ostatka koji bi inače završio na odlagalištu. Za razliku od požara, takav se proces odvija u zatvorenom sustavu, pri kontroliranim uvjetima, uz pročišćavanje dimnih plinova i kontinuirani nadzor emisija.
Najveća okolišna pogreška nije raspravljati o različitim tehnologijama obrade otpada. Najveća je pogreška nastaviti odlagati velike količine gorivog otpada i zatim se iznenaditi kada odlagalište počne gorjeti.
