4447
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Gradski parking na kojemu je, tijekom čitavog tjedna, možda i najteže pronaći mjesto za limenog ljubimca, svakako je onaj u Strossmayerovoj ulici, u blizini Gradske tržnice. Velike su tu gužve posebice srijedom, kada je za 'pijacu' poseban dan za trgovanje. No, ako je prijašnja noć bila kišovita, problemi postaju još i veći.
Zbog činjenice da parking nije asfaltiran, Brođani, zapravo, plaćaju parkiranje u kaljuži. S obzirom na to da drugog puta do staze nema, malotko nakon obavljenog posla u vozilo sjeda čist.
Kako je u blizini crkva Gospe Brze Pomoći, mnogi bi, zasigurno, vrlo rado, spojili ugodno s korisnim pa nakon kupovine i kojeg sočnog trača 'pokupljenog' na Tržnici, 'skoknuli' iskupiti se za ljudske slabosti i grijehe na koljenima, no - u blatnim cipelama ili patikama - to bi bilo vrlo neugodno.
Do daljnjeg je jedino rješenje - nositi sa sobom uvijek rezervni par obuće. Za svaki slučaj.
Za one posebno zainteresirane, ozbiljnije je o ovim problemima SBplus ranije pisao OVDJE kada smo donijeli i odgovore nadležnih na taj problem.
fasciniran sam ironičnim poentiranjem kako će građani ublatiti cipelice zbog blata na parkiralištu...problem koji se javlja samo poslije kiše. Razočaran sam što je potpuno izostalo poentiranje zbog činjenice da nema parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom. Evo da ja poentiram...ironično,... Prikaži sve dakako. Kada će konačno ljudi shvatiti da osobe s invaliditetom nisu invalidi, nisu pali s marsa, mi smo dio društva, mi jesmo društvo. Mi si ublatimo puno više od cipelica, mi kolica nemožemo preobuti...mi kolica stavljamo u auto i u kuću, stan. Mi se konstantno borimo sa neprilagođenim arhitektonskim "rješenjima" i izabranim političarima koji "rješavaju" ta "rješenja". Kada se bunimo da nemamo pristup javnim površinama mi se nebunimo protiv onih koji će uprljati cipelice, već naprotiv, bunimo se i za njih. Mi jesmo ONI. Zar je to toliko teško shvatiti. Invalidnost se nedogađa nekom drugom. Jer prije prometne nesreće ja sam prljao samo cipelice, sada prljam kolica, auto, kuću. Bio sam zdrav, mlad i bez brige u životu. Ali invalidnost se nedogađa nekom drugom...svi mi ili vozimo ili pješačimo ili nešta treće i svima nam se može desiti ono što se meni desilo. Ne da se može desiti nego će se desiti sigurno svakom desetom od nas...u Hrvatskoj je 12% osoba s invaliditetom.
Postavljaju se pitanja : Tko daje koncesiju? Zašto se ne održava parkiralište koje to u stvari i nije jer nema jasno definirana parkirališna mjesta ? Do kad tako? A sarkastičan prizvuk pisca ovog članka u vezi iskupljenja grijeha poslije tračeva... Prikaži sveva na tržnici, nije doličan ,ali svakako govori puno o samom autoru. Valjda iz vlastitog iskustva zbori.