U razdoblju velikih infrastrukturnih ulaganja, kriterij najniže cijene ne može biti jedino mjerilo uspješnosti, a Hrvatska, slijedeći smjer europskih politika, javnu nabavu treba promatrati kao instrument gospodarske otpornosti, industrijskog razvoja i nacionalne sigurnosti.
DA najniža cijena ne može i ne smije biti presudan faktor kada su velika infrastrukturna ulaganja u pitanju, Brođani su se, nažalost, uvjerili više puta.
Sjetimo se samo radova u Ulici Eugena Kumičića koji su obuhvatili proširenje ceste za jedan metar te izgradnju biciklističkih traka za jednosmjerni biciklistički promet duljine oko dva kilometra, o kojima smo pisali više puta. Jer imalo se o čemu pisati. Osim što su trajali mjesecima, cesta je 'krpana' nekoliko puta, a zbog loše odrađenih radova, izvođač je pozvan na 'popravni' pa je ponavljan i dio radova na biciklističkoj traci.
Ž.G./SBplus
Ovaj posao, koji se teško može nazvati drugačije nego loše odrađen, izvodila je tvrtka Osijek Koteks d.o.o., a vrijednost mu je bila gotovo 2,3 milijuna eura bez PDV-a. I u ovom slučaju, prema pravilima javne nabave, izabrana je najpovoljnija ponuda, no stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i iz Hrvatske udruge poslodavaca jučer su konstatirali da kriterij najniže cijene ne može biti jedino mjerilo uspješnosti.
Do ovog zaključka došli su na međunarodnoj konferenciji 'Geopolitics and Public Procurement', drugoj javnonabavnoj konferenciji Pravnog fakulteta, koja je ovog puta fokus usmjerila na vanjski aspekt tržišta javne nabave koje je na razini Europske unije vrijedno oko dva bilijuna eura godišnje.
HUP
Glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvoje Stojić, predstavio je rezultate analize makroekonomskih učinaka infrastrukturnih ulaganja na hrvatsko gospodarstvo te istaknuo kako hrvatske i europske građevinske tvrtke dolaze u nepovoljan položaj što smanjuje njihovu konkurentnost i sposobnost ulaganja. Upozorio je i na problem socijalnog dampinga jer ponuditelji iz pojedinih trećih zemalja, ostvaruju znatnu prednost zahvaljujući nižim troškovima rada i drukčijim regulatornim standardima.
Za spomenuti brodski slučaj, ne možemo kriviti izvođače iz trećih zemalja, ali na tragu onoga o čemu su raspravljali stručnjaci, možemo postaviti pitanje imaju li pravila po kojima se danas provodi javna nabava smisla ili ih treba mijenjati.
Podsjetit ćemo da je riječ o postupku kojim državna tijela, lokalne vlasti i javne ustanove transparentno i zakonito kupuju robu i usluge. Cilj joj je potaknuti tržišno natjecanje, spriječiti korupciju i sukob interesa, ali i osigurati racionalno trošenje javnog novca. A koliko je racionalno milijunske iznose plaćati za nedovršene ili loše odrađene radove, prosudite sami.
