AP/SBplus
801
Prikaza
1
Komentar
POSLJEDNJA dva tjedna u znaku su kolektivnog bojkota trgovačkih lanaca kojim potrošači izražavaju protivljenje silnim poskupljenjima trgovačkih proizvoda. Već iz prvih podataka Porezne uprave vidljivo je da je u petak 24. siječnja, prvog dana bojkota, u djelatnosti trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikla, zabilježen 43,7 % manji broj fiskaliziranih računa i 52,8 % manji iznos fiskaliziranih računa u odnosu na petak, 17. siječnja, što govori da su se građani kolektivnom bojkotu odazvali u iznenađujuće velikom broju, iskazavši time, osim nezadovoljstva, i građansku svijest kao rijetko kada. Možda i kao nikad dosad.
Istodobno se po društvenim mrežama, u televizijskim emisijama, na kavama i za ručkovima odvijaju rasprave o tome tko je odgovoran za visoke cijene u Hrvatskoj i koji su stvarni uzroci toga. U vrlo kratkom vremenu se pojavila ogromna količina (dez)informacija u javnom prostoru, nalik onoj u ranim fazama pandemije, da nije jasno što je od svega istina.
Da nije bilo Svjetskog rukometnog prvenstva, upitno je tko bi izdržao konfuziju u kojoj članovi Vlade podržavaju bojkot 'rastrošnih' građana, protiveći se zajedno s njima 'pohlepnim' trgovcima i to nakon što su posljednjih godina 'darežljivo' podizali plaće, mudro stvarajući uvjete za pobjedu na izborima i daljnju kontrolu nad tokovima javnog novca. Ispada da su u svemu premijer i ministri najveći pozitivci (uz građane koji su pozitivci), posebno sad kad socijalističko-planskim manevrom zamrzavaju cijene te dijele savjete o uštedama i receptima.
Međutim, za visoke cijene su svi zaslužni - i potrošačke navike i državna politika i interes trgovaca za zaradom i sve to u uvjetima male ekonomije i ponude roba, ekonomskog rasta ovisnog o osobnoj potrošnji, silne državne potrošnje iskazane naglim rastom plaća, priljevom velike količine sredstava iz EU fondova, niske stope nezaposlenosti i velike potražnje za radom.Temeljna je razlika u tome što državna politika ima fiskalnu politiku u svojim rukama, a svi ostali moraju joj se prilagoditi.
Među građanima koji su se prvog dana kolektivnog bojkota najviše odazvali istome posebno se ističu oni u Požeško-slavonskoj županiji, o čemu smo ranije pisali koristeći podatke portala Gradonačelnik.hr, u kojoj je zabilježen najveći pad iznosa računa 24. siječnja u odnosu na 17. siječnja 2025. godine (-55,86 % ili -474.935 eura). Upravo je u toj županiji najviše zaposlenika u državnom sektoru (područja djelatnosti O - Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, P - Obrazovanje i Q - Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi), njih 37,3 % od svih zaposlenika u pravnim osobama, a u kojem je zabilježen najveći prosječan rast neto plaće od studenog 2019. do studenog 2024. godine (70,7 %). U svim ostalim područjima djelatnosti u istom razdoblju neto plaća je rasla prosječno 51,0 %. Brodsko-posavska županija je na 5. mjestu po padu iznosa računa (-51,66 % ili -988.263 eura), a 9. (od 21) po udjelu zaposlenika u državnom sektoru (28,1 %).
Zato, bez obzira na stvarne makroekonomske učinke kolektivnog bojkota, dobro je da se sve ovo događa kako bi potrošači osvijestili svoju ulogu na tržištu i ojačali utjecaj na novčane tijekove države i trgovaca, a time i na njihovu politiku/poslovanje. Osim toga, samo odvijanje bojkota pred lokalne izbore ima i predizbornu svrhu - upozorava nositelje svih razina vlasti da nema opuštanja u borbi za naklonost birača jer su se kroz hrvatsku političku povijest izbori lomili upravo oko teme pada realnog dohotka građana. Na kraju, ono najvažnije od svega je da potrošači nakon završetka kolektivnog bojkota racionalnije raspolažu svojim novcem, odnosno da razvijaju vlastiti model bojkota kombinirajući svoj raspoloživi dohodak, potrebe i želje s ponudom i cijenama proizvoda.